Je li vrijeme da, u ime manje dosade, ukinemo pravilo gola u gostima?

Pravilo uvedeno zbog dizanja atraktivnosti danas je uzrok dosade

ZADNJA IZMJENA: Apr 30, 2016
Foto: Presse Sports

Većini zaljubljenika u nogomet ime Ebenezer Cobb Morley ne znači ništa. Riječ je o čovjeku koji je nogomet na neki način izmislio. Ili barem zauvijek odredio smjer razvoja najpopularnijeg sporta na svijetu. Naime, Ebenezer Cobb Morley u prosincu 1863. sastavio je prva opća pravila nogometne igre.

Prije tog utakmice su se igrale po dogovoru između dvije ekipe, nerijetko jako fleksibilno, tako da je ponekad bilo dopušteno postizati golove čak i rukom. Doduše samo smečiranjem šakom, jer nošenje lopte je bilo rezervirano za ragbi. Dana 8. prosinca 1863. sporazumom koji je inicirao Engleski nogometni savez osnovan je International Football Association Board, koji su činili članovi nogometnih saveza zemalja Ujedinjenog Kraljevstva, dakle Engleska, Wales, Škotska i Sjeverna Irska.

Mitski Board i njihovi naputci

Nakon što su odlučili prihvatiti unificirana Morleyjeva pravila, došli su do sporazuma da IFAB bude vrhovno tijelo koje će mijenjati i prilagođavati pravila nogometne igre, na znanje i ravnanje svima koji se žele baviti nogometom. Danas, 153 godine kasnije, IFAB i dalje određuje pravila prema kojima se igra nogomet, a upravo mitski Board i njihovi novi naputci su temeljni autoritet na koji se poziva drag gost naših dnevnih boravaka Mateo Beusan.

Ebenezer Cobb Morley
Ebenezer Cobb Morley

Neke stvari su se ipak promijenile u ove 153 godine. Tako je s vremenom u članstvo IFAB-a primljena i FIFA, pa danas IFAB čine 4 originalne članice i 4 člana koja bira FIFA, a za bilo kakvu promjenu potrebno je 6 ruku. Spomenimo da su se promijenile još neke stvari, važnije od toga tko diže ruke i prima dnevnice.

Recimo, Ebenezer Cobb Morley 1863. nije smatrao potrebnim da gol ima prečku. Izvadak iz pravila kaže da “golove moraju sačinjavati dvije stative međusobno udaljene 8 jardi, i to bez ikakve vrpce ili grede koja ih spaja”, a gol se priznavao ako “lopta prođe između dvije stative ili iznad stativa po bilo kojoj visini, pod uvjetom da nije bačena rukom, nošena rukom ili ispucana iz ruke”. Strane su se mijenjale nakon svakog gola, teren je mogao biti dug 200 metara i… Shvaćate poantu: sva pravila, pa i ona najosnovnija, su se periodički mijenjala, prilagođavala vremenu, kontekstu i evolucijskoj razini na kojoj je igra bila.

Bacanje novčića umjesto jedanaesteraca

Da se ne vraćamo u vrijeme kad je Jugoslavija pobijedila Talijane u polufinalu olimpijskog turnira u Rimu 1960. bacanjem novčića, jer raspucavanje jedanaesteraca nije bilo predviđeno, koncentrirajmo se na razdoblje koje nam je svima malo svježije. U posljednje vrijeme se uvode dodatni suci iza gola, tehnologija stidljivo ulazi u nogomet, uvodila su se i ukidala pravila zlatnog i srebrenog gola.

Pravilo ofsajda, kriterija pri dodjeli kartona i dosuđivanja penala se modificiraju gotovo sa svakim godišnjim dobom. Zapravo, od uvođenja prečke naovamo, sve promjene vuku u jednom smjeru, da se nogomet učini pravednijim, atraktivnijim i zanimljivijim sportom. Posljednja veća i značajnija promjena pravila koja je to nedvojbeno uspjela na globalnoj razini dogodila se 1994. kad je uvedeno pravilo da se za pobjedu dodjeljuju tri boda i da vraćenu loptu vratar ne smije primiti u ruke.

Golmanske građe i vrijednija pobjeda

Beusanov Board je uvidio koliko je grozno dosadno kada momčad vodi i krade vrijeme tako da s centra vraća loptu golmanu u ruke, koji se valja i krade vrijeme. Ispravno su procijenili kako će zabranom tog manevra igra postati brža i atraktivnija, kako će padati više golova i sve nas je dovelo do današnjeg slučaja gdje je u većini momčadi vratar treći bek, pouzdana opcija s loptom u nogama koja služi u izgradnji napada.

Ono što je dugoročno bilo možda još značajnije je nagrađivanje pobjede s tri boda umjesto s dva. U slučaju da sredinom drugog poluvremena imate neriješen rezultat nemate potrebe za riskiranjem, ipak vam je osigurano 50 posto bodova koje možete osvojiti na toj utakmici. Rizikom možete dobiti jednako koliko možete i izgubiti.

Promjena pravila i prakse je imala matematičku osnovu, jer odjednom držeći jedan bod u rukama nemate 50 posto nego 33,33 posto ukupne nagrade, a dodatnim rizikom možete osvojiti ostalih 66,66 posto. Isplati se riskirati i ići po pobjedu jer možete osvojiti dvostruko više bodova nego što možete izgubiti. Dakle, u nekog hipotetskoj 70. minuti pri rezultatu 0:0 riskirate i idete na pobjedu 3 puta, 2 puta ne prođe, a jednom uspijete, svejedno ste na istome, “pozitivnoj nuli”.

Sitne manipulacije sistema za pivo

Ovim pravilom je poticano da ekipe krenu loviti goluba na grani iako imaju vrapca u ruci. Naravno, na niželigaškim terenima je ubrzo pronađena rupa, pa su momčadi usporedive kvalitete zaigrale “3−za−3”, dakle da domaćin odnese pun plijen jer jednom pobjedom dobiješ bod više nego s dva remija. Na stranu manipulacija sistemom od strane onih koji ionako igraju samo za svoj užitak i pivo poslije utakmice, nogomet je tim pravilom postao atraktivniji i zanimljiviji. Potaknula se ona bit, igra za gol više.

Davne 1965., u vrijeme kad se na utakmice putovalo danima u vlakovima brzima kao onima iz HŽ-a danas, možda je i bilo logično da su gosti u strašno podređenoj poziciji. Dok domaćin spava doma u udobnom krevetu, doručkuje sa ženom i djecom i odlazi na utakmicu, gost dolazi umoran od drndavog puta, na teren koji je najčešće bio blatna kaljuža, sucu koji se čuvao prijetnji s itekako opasnih tribina koje nije bilo pametno ljutiti.

Dodatni bonus za hendikep putovanja

Takav hendikep je bilo razložno nagraditi dodatnim bonusom, time da gol u gostima vrijedi dvostruko. Na kraju, time se težilo onom prvotnom cilju, igru napraviti što pravednijom, atraktivnijom i zanimljivijom. S te strane odluka nadležnih tijela je bila jasna, bilo je potrebno potaknuti gostujuće momčadi na veći trud, otvoreniju igru i promjenu paradigme jer je poraz od 3:1 bio dosta prihvatljiviji nego onaj od 2:0.

Danas, u uvjetima u kakvim se odigrava Liga prvaka, pričati o nepremostivom hendikepu igranja u gostima je smiješno. S ovakvim uvjetima putovanja, smještaja i igranja, s tolikim napretkom u segmentima prehrane i treninga, razlika između domaćeg i gostujućeg terena je minimalna. Kad je pravilo gola u gostima uvedeno 1965. godine samo 14 posto svih utakmica u europskim kupovima završavalo je pobjedom gostujuće momčadi. Danas je to 34 posto , što je više i od one dječje logike koja nalaže da imate po 33,33 posto šansi za pobjedu, poraz i remi.

Od prvotne ideje koja je bila opravdana i smislena, koja je potaknula valjanu psihološku reakciju kod gostujuće ekipe, dobili smo dijametralno suprotnu reakciju kod domaće. U završnim fazama velikih natjecanja, kad su momčadi kvalitativno u priličnoj ravnoteži, domaćinska ekipa u prvoj utakmici u pravilu zauzima konzervativan pristup utakmici, ponekad i posve obramben, jer ne primiti gol kod kuće je golemi kapital. Obje utakmice Lige prvaka i jednu Europske lige, znači susrete elitnih momčadi slične snage, motivirani i u optimalnoj formi, obilježio je mali broj golova i još manje šansi, prilično konzervativan pristup i defenzivni prioriteti.

Najelitniji dvoboji postaju najgori

Golijadu smo vidjeli tek u susretu Shakhtara i Seville, ali i tu se prvo uključila gostujuća ekipa i natjerala Shakhtar da poništi prednost koju je Sevilla stekla rano u utakmici. Dakle, u četirima utakmicama koje bi trebale predstavljati najbolje što Europa ima, imamo prosjek od gola i pol po utakmici, što je zaista siromašno. Najgore od svega, u pravilu samo je jedna momčad odigrala genijalnu obranu. Dakle, glavni krivac za takvu dosadu je manjak ikakvog rizika, izostanak napadačkog i proaktivnog pristupa. Momčadi jednostavno ne riskiraju, igraju da ne prime gol, što je posebno vidljivo kod domaćina. Izgubila se ona bit, igra za gol više.

Danas pravilo gola u gostima nogomet čini manje pravednim, atraktivnim i zanimljivim sportom. Domaćoj ekipi je na leđa natovaren dodatni pritisak koji rezultira opreznijim pristupom. Sama važnost utakmica koje odlučuju o trofejima je još veći uteg, pa prvenstvene utakmice u pravilu završavaju s većim brojem golova nego kad se te momčadi (ili momčadi usporedne stilom i snagom) sretnu u završnicama europskim kupovima. Tako se utakmice koje bi trebale biti reklama nogometu, najelitniji dvoboji, pretvaraju u antireklamu gdje je mnogo veći rizik primiti gol nego što je nagrada onda kada ga zabiješ.

Festival odugovlačenja i loše igre

Posebna i možda najočitija nepravda je činjenica da u slučaju identičnog rezultata u drugoj utakmici se ide u produžetke u kojima ponovno gostujuća momčad samo jednim pogotkom stiče gotovo nedostižnu prednost. Da opet posegnemo za postotcima, u slučaju produžetaka gostujuća momčad ima utakmicu produženu 33,33 posto u kojoj pogodak koji postigne vrijedi doslovno dvostruko, dakle 100 posto više. Jasno, to za posljedicu ima da produžeci obično budu festival odugovlačenja, loše igre i čekanja jedanaesteraca, sve zbog manjka rizika i pojačanih defenzivnih prioriteta domaće ekipe.

Naravno, ukidanjem pravila o golu u gostima broj produžetaka će porasti, ali količina utakmica koje mogu otići u dodatnih 30 minuta je zaista minoran postotak u kontekstu cijele sezone, 5 ili 6 utakmica prema 40-ak u prvenstvu i grupnoj fazi. Uostalom, tako proizvod koji nude dobiva dodatnu vrijednost kroz dodatne minute i ono najvrjednije – napetost i dramatičnost.

Evolucija igre i manja atraktivnost

Na pitanje koliko će nogomet biti pravedniji i uzbudljiviji ako se UEFA, kao tijelo koje organizira Ligu prvaka, i IFAB dogovore oko ukidanja ovog pravila, odgovor se nameće sam od sebe: osjetno uzbudljiviji i pravedniji. Sva pravila, pa i ona najosnovnija, su se periodički mijenjala, prilagođavala vremenu, kontekstu i evolucijskoj razini na kojoj je igra bila.

Vrijeme je da nogomet izađe iz 1965. i prilagodimo se vremenu koje je aktualno, vrijeme je da se važne utakmice završnice europskih kupova oslobode utega gola u gostima koji danas luči kontraefekt: igru čini sporijom, manje atraktivnom, defenzivnijom i s manje rizika. Pravilo gola u gostima danas nogomet čini lošijim i to se mora popraviti.

Mihovil Topić
Telegram autor
270 članaka Više o autoru