Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je propao veliki genije: Van Gaal je složio sterilnu i dosadnu igru

Taktika mu koristi posjed i faulove kao temelj defenzive

Manchester United's Dutch manager Louis van Gaal (C) waves as he leaves after the English Premier League football match between Stoke City and Manchester United at the Britannia Stadium in Stoke-on-Trent, central England on December 26, 2015. Stoke won the game 2-0. AFP PHOTO / PAUL ELLIS

RESTRICTED TO EDITORIAL USE. No use with unauthorized audio, video, data, fixture lists, club/league logos or 'live' services. Online in-match use limited to 75 images, no video emulation. No use in betting, games or single club/league/player publications.. / AFP / PAUL ELLIS
FOTO: AFP

Davor Šuker, suvereni vladar stilskih figura u hrvatskom književnom jeziku, lani se jednom prigodom novinarima požalio da nema zlatni štapić kojim bi preko noći promijenio stvari.

Najveći dio domaćih medija tada je dobronamjerno korigirao njegov izričaj, pretpostavljajući da je štapić na koji je HNS-ov predsjednik mislio vjerojatno bio onaj čarobni, ali da su njegove dobro dokumentirane numizmatičke sklonosti uzrokovale lapsus; tada je Šuker još navikavao javnost na svoju progresivnu dekonstrukciju metafora i narodnih poslovica, koja će puno kasnije kulminirati izjavom da u “svakom kukolju ima žita”, pa je prava poruka možda ostala neshvaćena.

Robben spominjao čarobni štapić

Možda podjednako enigmatični erudit Arjen Robben je, čini se, sljedbenik istog postmodernističkog govorničkog koncepta, iako su njegove intervencije u tom smislu nešto rjeđe.

Ryan Giggs i Louis van Gaal razgovaraju prije utkamice na američkoj turneji
Ryan Giggs i Louis van Gaal AFP/AFP

Nakon što je nizozemska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Brazilu neutralizirala frenetični Čile i pobijedila 2-0 za prvo mjesto u skupini, oduševljeni novinar upitao je nogometaša koliki je bio utjecaj izbornikovih odluka na taj trijumf i ima li Louis van Gaal doista čarobni štapić kojim je preobrazio Oranje.

Skinuo gaće pred igračima u svlačionici

“Možda Van Gaal ima zlatni k****!”, ispalio je Robben, vragolasto se smijuljeći, znajući da će mu povampireni nizozemski navijači smjesta oprostiti takvo prostačenje iznebuha na nacionalnoj televiziji. Možda je to bila samo spontana reakcija na novinarsko pitanje, a možda i aluzija na poznati događaj koji se i danas prepričava u Bayernovoj svlačionici.

Van Gaal i Daniel van Buyten u Bayernu
Van Gaal i Daniel van Buyten u Bayernu AFP

Naime, kako je Luca Toni ispričao tabloidu Bild, negdašnji trener Bavaraca želio je jasno dati do znanja svima da neće podnositi igrače koji se ponašaju kao zvijezde.

“Rekao je da ima muda da izbaci svakoga”, sjetio se Toni. “Onda nam je to doslovno demonstrirao skinuvši gaće… Nikad nisam doživio nešto slično, bilo je zastrašujuće.”

Jedna od najarogantnijih javnih osoba

A Van Gaal, kasnije te noći upoznat s Robbenovom izjavom o njegovu zlatnom “štapiću”, istom je novinaru – niti ne trepnuvši – rekao: “Hm, Truus (njegova supruga, op. a.) nikad mi nije rekla nešto takvo”.

Bio je to tipični Aloysius Paulus Maria van Gaal, nekadašnji nastavnik tjelesnog odgoja koji se prometnuo u jednog od najvećih i najutjecajnijih nogometnih trenera današnjice. Nizozemci kažu da ne postoji javna osoba u državi koja je arogantnija od njega, jer čovjek jednostavno vjeruje da nitko na svijetu – pa ni njegova nemeza, Johan Cruyff – ne zna više o nogometu. I ništa ga ne može smesti.

Aroganciju su zamjerali u eri Fergusona

“Takav sam, kakav sam: samouvjeren, arogantan, dominantan, iskren, marljiv i inovativan”, kaže on sam o sebi. I oduvijek je bio takav; kad je 1991., praktično kao trenerski početnik (prethodno je bio pomoćnik Leu Beenhakkeru) promoviran u prvog Ajaxova stratega, rekao je čelnicima kluba: “Čestitam, dobili ste najboljeg trenera na svijetu!”.

U eri sir Alexa Fergusona, upravo je arogancija bila najčešća zamjerka igračima i navijačima Manchester Uniteda, što je nadahnulo moto ispisan na transparentima, majicama i raznoj drugoj memorabiliji: “Not arrogant, just better”.

Neimpresivan učinak u prvenstvu

Danas taj slogan više nije u modi, iz razumljivih razloga. United je ispao iz Lige prvaka, plasiravši se tek na treće mjesto u skupini iza PSV Eindhovena i Wolfsburga – dvije momčadi koje se ni po kvaliteti kadra, a pogotovo ne po resursima s kojima raspolažu, ne mogu mjeriti s drugim najbogatijim klubom na svijetu.

Manchester United's Dutch manager Louis van Gaal (R) talks with Manchester United's English striker Wayne Rooney during a team training session in Manchester, north west England, on November 24, 2015, ahead of their UEFA Champions League Group B football match against PSV Eindhoven on November 25. AFP PHOTO / OLI SCARFF / AFP / OLI SCARFF
Wayne Rooney i Van Gaal AFP

Od 10 financijski najjačih klubova United je jedina iznimka po tome što nije prošao skupinu. U Premier ligi je trenutačno na šestom mjestu,, a ispred su i Leicester i Arsenal i gradski rival, City – Unitedov učinak je sve, samo ne impresivan.

Frustracija raste

Najnovije izdanje Red Newsa, najstarijeg Unitedova fanzina, u uvodniku piše:

“Nekoć su igrači ostavljali dojam da će proći kroz zid za Fergusona. S Van Gaalom, dojam je da se zalijeću u njega, a mi, navijači, to gledamo 90 minuta”.

https://www.youtube.com/watch?v=9rbNwa3Xp5I

Frustracija raste, i dok današnji Crveni vragovi nižu neuvjerljive predstave sa slabašnim golgeterskim učinkom (22 pogotka u 18 prvenstvenih utakmica), sve češće i sve ranije u utakmicama se na Old Traffordu čuje: “Attack! Attack! Attack, Attack, Attack!”

Statistika pokazuje nemoć momčadi

Statistika govori jako puno o tome kako United izgleda na terenu. Po napadačkom učinku je, dakle, s prosječnih 1,22 gola po utakmici, osma momčad lige; istodobno prima 0,88 golova po susretu (16 ukupno) i donedavno je imao najbolju obranu ligi, ali porazi od Bournemoutha, Norwicha i Stoke Cityja malo su pokvarili tu statistiku.

I dok se po posjedu lopte (u prosjeku 57,4 posto) natječe za primat s Arsenalom (svi ostali ostvaruju znatno manje), tek je 15. momčad lige po broju udaraca na gol (11,1 po utakmici – Arsenal i City vrte se oko 17). Također, a što nije nevažno, United je treći u ligi po broju napravljenih prekršaja.

‘Bolji sam od Cruyffa i Neeskensa’

Povijesno gledajući, nizozemski totalni nogomet bio je glavni ubojica talijanskog catenaccija. Finale Kupa prvaka 1972. godine, kad je Ajax nesmiljeno napadačkim pristupom s dva Cruyffova gola smazao izrazito defenzivni Inter, bilo je najveći trijumf te filozofije. Zanimljivo, Van Gaal je baš te sezone došao u Ajax kao nadareni 20-godišnji veznjak, ali nikad nije odigrao ni minute za prvu momčad, iako je – Nizozemci su iskopali neke stare izjave – i tada samouvjereno tvrdio da je “bolji i od Cruyffa i od Neeskensa”.

https://www.youtube.com/watch?v=E43pHm3pLs0

Talijani su u ono vrijeme svoj bunkeraški pristup opravdavali u filozofsko-etičkom smislu kao “pravo slabijega”; progresivni, pa u nekim elementima i radikalni Nizozemci su s prijezirom gledali na to. Engleze je sva ta evolucija taktike 1960-ih i 1970-ih uglavnom zaobišla.

Igrači su kotačići u mehaniziranom nogometu

Louis van Gaal je jednako sljedbenik totalnog nogometa Rinusa Michelsa koliko i Cruyff, ali je njegov pristup mnogo sistematičniji. Ono po čemu se fundamentalno razlikuju u interpretaciji – i što je uzrokovalo stalno tinjajući sukob dvije škole u nizozemskom nogometu, podjelu na Cruijffianen i Van Gaalisten – je što je kod Cruyffa središnja vrijednost individualac i naglašava se važnost improvizacije unutar sustava, dok je kod Van Gaala to kolektiv, odnosno sustav.

U njegovoj su viziji igrači kotačići u mehaniziranom poimanju nogometa i vjerojatno ne postoji nijedan drugi toliko slavni trener na svijetu koju utakmicu u takvoj mjeri shvaća kao taktičku šahovsku partiju.

Ne zamara se estetskim dojmom

Kao posljedica toga, on se puno manje zamara estetskim dojmom i kulturološkim elementima, odnosno nekim “moralnim” obvezama momčadi da igra na određeni način. To je dokazao mnogo puta – primjerice, nije uopće imao problem s time da s Oranjem igra s petoricom u obrani i ostvaruje tridesetak posto posjeda lopte, ako je to bila prečica za izgradnju uspješnog sustava.

Iako je to ispočetka izazvalo sablazan u domovini. A jednom kad on nešto naumi, nema tog Cruyffa ili Fergusona koji će ga natjerati da promijeni mišljenje.

Je li izgubio čarobni dodir?

Nakon što je uspješno počistio nered koji je na Old Traffordu ostao iza nesretnog Davida Moyesa i vratio United u Ligu prvaka, mnogi su očekivali da će ove sezone krenuti na naslov. Mada je to još uvijek sasvim moguće, izrazito neuvjerljive predstave ove sezone potaknule su mnoga pitanja.
Je li 64-godišnji Van Gaal, kojeg su još donedavno klupski šefovi nazivali “genijem”, izgubio svoj čarobni dodir?

David Moyes
Davida Moyesa naslijedio je Louis van Gaal AFP

Prema nekim recentnim izjavama zlonamjerno bi se moglo zaključiti i da je lagano krenuo put senilnosti – jesu li se te superčvrste junačke mošnje malo objesile, je li zlatni “štapić” ostao bez sjaja? Vjerojatno bismo morali pitati Truus, jer sumnjamo da Louis i u Unitedovoj svlačionici ovih dana izvodi striptiz.

Potrošenih 235 milijuna funti

U ovom trenutku uvjerljivijim se objašnjenjem čini teza da je trener u nekom trenutku shvatio kako momčad s kojom raspolaže nije dovoljno dobra za ono što se od Uniteda po tradiciji i ugledu očekuje, pa je odlučio rekonstruirati je počevši od obrambenih temelja.

Koliko god apsurdno zvučalo nakon 235 milijuna funti potrošenih na pojačanja u prošloj i ovoj sezoni, teško se oteti dojmu da je aktualni Unitedov kadar izrazito neuravnotežen, a poharale su ga i ozljede – trenutačno su out Marcus Rojo, Phil Jones, Luke Shaw i Antonio Valencia.

Momčad bez superzvijezde

Da ne spominjemo kako bi drugi najveći klub na svijetu morao u momčadi imati barem jednu superzvijezdu, nekoga iz top 10 ili barem 20 svjetskih igrača – što United nema.

Napadač Manchester Uniteda Anthony Martial
Napadač Manchester Uniteda Anthony Martial AFP

Sve to ipak ne opravdava dojam – ili, statistički gledano, činjenicu – da United igra dosadni, sterilni, impotentni i u osnovi obrambeni nogomet koji se temelji na posjedu i faulovima kao pretpostavkama defenzive. Englezi, koji za sve nađu neku kul kovanicu, još ranije su to prozvali “passenaccio”: naoko proaktivan i dominantan, Van Gaal se zapravo koristi “pravom slabijeg”, što je potpuna anatema za nizozemsku školu nogometa, ali i za Unitedovu tradiciju.

Čeka li se katalonski princ?

A to jest problem, ponajprije za klupski imidž. United nije poput Liverpoola, koji se oslanja na pomalo “hajdukovski” brend posebnog, “ludilo” kluba – ‘You’ll Never Walk Alone’, The Kop, Shankly, Paisley, Boot Room i to – mančesterski rival je, unatoč podjednako primamljivoj prošlosti (Busbyjeve bebe, München i ustajanje iz pepela, Charlton, Best i Law, Ferguson i klasa ’92) svoju globalnu dominaciju te milijune i milijune komercijalnih prihoda prije svega izgradio na uspjehu i (više-manje) atraktivnom nogometu: not arrogant, just better.

No, vremena za popravak još ima, ako će biti još malo strpljenja. Možda će povratak ozlijeđenih igrača i neko multimilijunsko pojačanje u siječnju djelovati kao Viagra za Van Gaalov zlatni štapić? Ili će ova sezona ostati upamćena kao još jedna prijelazna, prije nego što na dvor Starog Trafforda ujaše katalonski princ i okrene novo poglavlje jedne slavne povijesti?