Nekad je nužno odabrati stranu

Nogometna ekspanzija Kine samo je kopija modela kojim su napravili industrijski bum. I zato će uspjeti

Nogomet je u Kini nacionalni prioritet

Kineski navijači
FOTO: AFP

U moru kineskih izreka stanje u kineskom nogometu najbolje opisuje ona koja kaže da ako ne trošiš novac, nigdje nisi dobrodošao. Kinezima je dosadilo biti dosadni stric na obiteljskim okupljanjima čijim šalama se nitko ne smije i odlučili su postati više dobrodošao gost. Za takvu promjenu imidža morali su prosuti šuškave novčanice kojima bi namamili kvalitetni kadar.

Na anketno pitanje tko je najbolji hrvatski nogometaš, velika većina ljudi, ma koliko god ne pratili nogomet, bi odgovorila: Luka Modrić. Pitajte ljude koji površno prate nogomet pitanje tko je najplaćeniji hrvatski nogometaš i malo tko bi ponudio točan odgovor. Tko ih može kriviti, jer najplaćeniji hrvatski nogometaš je Sammir. Da, Filho je hrvatski nogometaš s najvećom plaćom, koja je prema dostupnim podacima oko 7,8 milijuna eura godišnje.

Prosječan igrač koji je skuplji od zvijezdi Reala i Barce

Jedan zanimljiv, ali zapravo bolno prosječan igrač je plaćen više nego zvijezde Reala, Barcelone ili Juventusa. Nameću se pitanja: “Kako?” i “Zašto?”.

Kineski navijači
Kineski navijači AFP

Ako pažljivo pogledate oko sebe, ma gdje se nalazili, velika vjerojatnost da će većina stvari oko vas ili na vama biti uvezena iz Kine. Made in China. Zapravo, to je odgovor i na “Kako?” i na “Zašto?”. Simon Chadwick sa Sveučilišta u Salfordu kaže kako je kineska nogometna ekspanzija samo kopija modela kojim je Kina napravila svoj industrijski rast. Na postojeću bazu lokalne radne snage nadogradili su strane metode rada i strane voditelje.

U praksi, na primjeru tvornice bijele tehnike, to znači da vaš usisivač sklapa Kinez, po nacrtu Nijemca pod paskom Talijana. Ili da u hotelu krevete sprema sobarica iz Sečuana, za vlasnika iz Amerike dok hotel vodi Hrvatica.

Mjehur koji će se ubrzo rasplinuti?

Identično stanje je i u nogometu. Strani treneri, strani igrači kao zvijezde i nositelji igre, a domaći kao radna snaga koja gura naprijed. U zimskom prijelaznom roku klubovi iz prve kineske lige potrošili su 334 milijuna eura za igračka pojačanja. Za usporedbu premierligaški klubovi potrošili su 253 milijuna eura, dok su svi ostali klubovi Liga petica zajedno investirali 210 milijuna eura. Nadalje, u TOP 5 po investicijama u zimskom prijelaznom roku smjestila se i njihova druga liga. Sa 56,77 milijuna eura odmah su iza Serie A (87 milijuna), a priču završava Bundesliga sa 52,62 milijuna.

Ono što se nameće kao zaključak je da takva potrošnja nije održiva. Po nikakvim sportskim ili ekonomskim zakonitostima prosječni kineski drugoligaš ne može trošiti više nego prosječni bundesligaš ili francuski prvoligaš. Ovo je klasičan slučaj običnog mjehura od sapunice koji će se ubrzo rasplinuti. I zaključak bi bio ispravan kad bi Kina podlijegala klasičnim ekonomskim zakonitostima. Tržište je praktički slobodno, ali njime upravlja strogo kontrolirana politička doktrina. Točno na pola puta između totalitarnog komunizma i neoliberalnog kapitalizma, Kina je zemlja koja rijeke novca usmjerava po nalogu politike.

Namjeravaju osvojiti Svjetsko prvenstvo

Točno na pola puta je upravo idealno mjesto za nogomet, jer predsjednik Xi Jinping je odlučio kako je nogomet postao jedan od prioriteta zemlje. Ne sportskih prioriteta, nego političkih. A to mijenja sve. Xi je oformio grupu koja je, za razliku od svih političkih odbora ikad, skovala plan kako ne samo ugostiti Svjetsko prvenstvo, nego ga i osvojiti.

Chinese President Xi Jinping waits for the arrival of US National Security Adviser Susan Rice (not pictured) for their meeting at the Great Hall of the People in Beijing on 25 July 2016. ? / AFP PHOTO / POOL / HOW HWEE YOUNG
Predsjednik Xi Jinping je oformio grupu koja radi na osvajanju SP-a AFP

Naravno, za takvo nešto proć će neko vrijeme, čega su svjesni i sami Kinezi. U knjizi Bamboo Goalposts Rowan Simons genijalno opisuje svoj vlastiti put donošenja amaterskog nogometa u Kinu. Godinama je vlast branila da se u rekreativnom bavljenju sportom okuplja više od 10 ljudi. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Takvom uredbom osigurano je da se forsiraju isključivo individualni sportovi, kako se najtalentiraniji i najpotentniji pojedinci ne bi “gubili” u kolektivnim sportovima. Bio je to još jedan od načina kako osigurati što više medalja na Olimpijskim igrama i pokazati demonstraciju nacionalne superiornosti. S time raste i propaganda velikih i mudrih vođa koji ispravno vode svoj narod.

Plan od 50 točaka

Nova garnitura vlasti prepoznala je da timski sportovi imaju mnogo veći potencijal u koheziji nacije od individualnih, stoga su odlučili promijeniti paradigmu. Odjednom, nogomet postaje sport koji će planirano rasti. Jedan od ključnih dijelova plana od 50 točaka je odrednica o strancima. Svaki klub može imati maksimalno 5 stranaca, od čega jedan mora biti s azijskog kontinenta. Izvrstan marketinški potez kojim je osigurano vodeće mjesto u Aziji.

Imajmo na umu jednu stvar, Kinezi znaju s čime se natječu. Njihov cilj nije zasjeniti Ligu prvaka ili El Clasico, uostalom termini tih utakmica su u vrlo nezgodno vrijeme za azijsko tržište. Njihov cilj je učiniti kinesku ligu čvrstim liderom na azijskom tržištu, sportskom tržištu s najviše korisnika i najvećim neiskorištenim potencijalom. Najboljim igračima s azijskog kontinenta osigurano je mjesto u početnim postavama klubova, učinivši utakmice kineske lige još privlačnijima prosječnom gledatelju recimo u Iranu ili Kazahstanu.

Kinezima je cilj učiniti kinesku ligu čvrstim liderom na azijskom tržištu
Kinezima je cilj učiniti kinesku ligu čvrstim liderom na azijskom tržištu AFP

Ove godine potpisan je novi TV ugovor za prijenose unutar Kine za 1,25 milijardi eura kroz 5 godina, dakle porast od 9 milijuna u 2015. do 205 milijuna u samo godinu dana. To je jasan indikator da je liga gledana, a ogromni TV rejtinzi imaju jasnu posljedicu − ogromne sponzorske ugovore. Sponzorski ugovori imaju jasan cilj a to je dovođenje velikih zvijezda iz europskih klubova koje će još podizati imidž lige. Lige koja, za razliku od MSL, nema konkurenciju u NFL-u i NBA-u.

Olakšice za ulaganje u nogomet

Osim 5 stranaca, u klubu dakle ima i 20-ak kineskih igrača. Vlada potiče rast sportske infrastrukture i razvoj kampova, dakle razvoj domaćih talentiranih igrača. I dok je “inteligencija” uvezena, infrastruktura je domaća i to vrlo razvijena. Odluka o tome da se klubovi izgradnjom kampova vežu uz grad višedesetljetnim ugovorima spriječit će preseljenja klubova i biti garancija da će sami klubovi postati integralni dijelovi sportske kulture višemilijunskih gradova i čitavih regija. Potpuno integrirani u lokalnu zajednicu osiguravaju priljev talenta jer će ubrzo svaki dječačić sanjati da igra za svoj omiljeni klub, umjesto da razmišlja o tome kako će se proslaviti trčeći 110 metara s preponama ili izvodeći elemente na konju s hvataljkama.

Na kraju, najvažnije – novac. Vlada je vlastitim korporacijama i investicijskim fondovima osigurala obilate olakšice za ulaganje u nogomet. Ipak, riječ je o nacionalnom interesu i tu više nema mjesta štednji. Nekad, kao u slučaju da Pelle (onaj talijanski, ne brazilski) postane peti najplaćeniji igrač svijeta, stvari izmaknu kontroli, ali dugoročno europski klubovi su dobili opasnu konkurenciju za dovođenje pojačanja. To je najbolje osjetio Liverpool u slučaju Teixeira.

Trenutno 81. zemlja na FIFA ljestvici

000_AV5GM

Kina je trenutno 81. zemlja na FIFA ljestvici. Put na Mundijal u Rusiju i nije izvjestan, ali ono što je izvjesno da neće još dugo biti zarobljeni iza St. Kitts i Nevisa. Kineska nogometna ekspanzija je počela i iako još ima egzotični prizvuk, ubrzo bi mogla postati realnost. Politika bi mogla dobiti svoju propagandu, igrači slavu, svi zajedno mnogo novca, a narod još jedan oblik nove, progresivne konzumerističke kulture.

A mi, mi bi, nakon početnog negodovanja, mogli početi navijati sat u rano jutro da pogledamo okršaj nekih od najvećih nogometnih zvijezda. Niste ni prije 20 godina očekivali da će većina onoga što posjedujemo biti Made in China, pa ipak ovo čitate preko nečeg, barem djelomično, složenog baš u Kini. Kineska poslovica kaže kako će planinu pomaknuti samo onaj tko je na početku pomicao kamenčiće. Izgleda da su se u Kini neka kamenja lagano zakotrljala.