Prvi utisak Saše Ibrulja: Hrvatska je pokazala da je snažna i moćna, i da može do ozbiljno velikog rezultata

Izuzetna Čačićeva hrabrost u postavi

Del Bosque je doduše i treći put na teren poslao istu momčad. S druge strane Čačić se poveo točno dvadeset godina – u dva dana razlike – starim primjerom Ćire Blaževića iz Nothinghama, odnosno Bilićevim iz Klagenfurta 2008. i potpuno izmiješao svoju momčad.

Final #EURO2016 Group D standings#CRO, #ESP advance, #TUR made to wait. pic.twitter.com/BxZCy5nT0l

— UEFA EURO 2020 (@EURO2020) June 21, 2016

Na teren je poslao pet novih imena u odnosu na Češku, pa su od prve minute zaigrali Šime Vrsaljko, Tin Jedvaj, Marko Rog, Nikola Kalinić i Marko Pjaca. Bilo je to izuzetno hrabro od Čačića; aktualnom europskom prvaku suprotstavio je dvojicu mladića kojima je ovo bio četvrti nastup za Hrvatsku – Jedvaj je imao dva starta i skupio 192 minute, dok je dvadesetogodišnji Rog do večeras na terenu u kockastom dresu bio tek 64 minute, bez ijednog starta.

Visoki pritisak Hrvatske na loptu

Prvi sučev zvižduk međutim je pokazao da nije sastav jedino hrabro što je imao uraditi Čačić večeras. Hrvatska se postavila visoko i od prve minute pokušala napraviti pritisak na loptu, ne bi li bar donekle neutralizirali dominaciju u sredini i natjerali Španjolce izvan komfort zone. I jesu, plan jeste funkcionirao solidno kroz čitavo prvo poluvrijeme, ali s njim je jedini problem da Španjolci kada uspiju brzo prebaciti loptu u neutralnu trećinu, šansa za njih je gotovo zagarantirana.

I to se i desilo u sedmoj minuti. Sve je krenulo od De Gee, lopta je u trinaest dodira; među kojima je bio i onaj Jedvajov, prošla preko nogu osam Španjolaca, a dva vrhunska pasa – Silvin i Fabregasov – izbacili su usamljenog Moratu kojemu nije bilo teško zatresti mrežu.

Nisu stvari u tom trenutku izgledale dobro za Hrvatsku, prije svega zbog činjenice da je momčad djelovala preplašeno, pogotovo onaj njen neiskusniji dio. Jedvaj je bio totalno aut, ispadao iz linije, mučili su se i Rog i Pjaca, kao i Badelj. No, od plana se nije odustajalo, a kako je vrijeme prolazilo, Hrvatska je postajala discipliranija, odlučnija i hrabrija, dok je Španjolska polako upadala u svojevrsnu letargiju, pomalo se uspavavši vlastitim vodstvom i onim što je djelovalo kao apsolutna kontrola utakmice. Stvorili su Španjolci još nekoliko dobrih prilika, ali i Hrvatska je s druge strane imala rješenje prema naprijed.

Hrvati su ubacili u brzinu više

No, do tridesetog minuta stvari smo gledali jednim okom; drugo je bilo na tribinama. Hrvatska policija svojim francuskim kolegama dojavila je o najavi prekida, točnije utrčavanja i napada na Kuipersa točno u tridesetoj minuti, pa su ovi ispred tribine s Hrvatima napravili dvostruki kordon, a među navijače poslali veliki broj redara. Međutim, osim sablasne tišine i iščekivanja kada je sat prebacio trideset minuta, nismo vidjeli apsolutno ništa. Minutu kasnije tribine su nastavile s pjesmom, a Hrvati ubacili u brzinu više i zaigrali bolje.

Rješenje prema naprijed je bilo jednostavno. Nije se pretjerano kompliciralo; što direktnija igra na Kalinića, kako bi što češće dolazio u situaciju jedan na jedan sa Piqueom, odnosno napad po bokovima. Vrijeme je prolazilo, Hrvatska je rasla, a Ivan Perišić sve više pravio probleme večeras slabom Juanfranu. Mat mu je zadao u posljednjoj minuti prvog poluvremena.

Nije da Španjolska nije pomogla; posljednjih pet minuta kao da su već bili na velikom odmoru, a Juanfran uzimao dah na klupici u školskom dvorištu. I tamo se rijetko viđa takva razlika; Perišić ga je prvo pretrčao, onda isfintirao i slobodan pogodio Kalinića koji je pobjegao Ramosu. Erupcija oduševljenja i zasluženih 1-1, prekinut niz od više od 700 minuta bez primljenog gola Španjolaca.

Nestali su strah i nesigurnost

Bilo bi glupo iskoristiti dvije fraze odjednom i reći da je Hrvatska postigla gol u najboljem mogućem trenutku i da mu je on dao krila. No, u drugom dijelu Vatreni jesu izgledali bolje u smislu da su se mnogo discipliranije branili. Imali su manji posjed, ali i postali još konrektniji prema naprijed. Nestao je strah, nestala je nesigurnost, veliki dio igrača zaigrao je za razinu bolje. Direktni nogomet se pretvorio u nešto drugačiji i konkretan plan. Španjolci su kružili, a Hrvatska je čekala svoje šanse i bila latentna prijetnja iz kontri.

Ono što je s tribina izgledalo kao nedosuđen jedanaesterac na Pjaci, te poklonjen penal Španjolcima činilo se da će se pretvoriti u veliku sportsku nepravdu. Hrvatska je potpuno zatvorila Španjolsku, bila opasnija, a onda je Kuipers zamalo pogurao europskog prvaka. No, znao je i Kalinić – a da se poigramo i pretpostavimo da mu je to šapnuo i kapetan Srna – da nakon takvog penala Nizozemac neće moći ponoviti penal. Istrčao je dva koraka, zatvorio ugao i pričekao Ramosa, obranio mu penal i Hrvatskoj dao dodatno samopouzdanje.

Ivan Perišić – najbolji Hrvat trenutno

Navijači su s tribina zazivali pobjedu, osjetili su i igrači da imaju šansu, a onda je sjevnula jedna kontra. Tri poteza, Kalinić je povukao desetak metara, izvukao Španjolce, napravio prostor najboljem igraču utakmice, najboljem Hrvatu trenutno, i Ivan Perišić je zabio za 2-1 i prvo mjesto.

Hrabrost se isplatila, bilo je ovo sve onomad u Nothinghamu nije. Sjajna partija Hrvatske, izvrsna igra bez nekih od ključnih igrača i velika – povijesna – pobjeda nad prvakom Europe. Što je u ovom trenutku najvažnije, osiguravanje prvog mjesta. Već u subotu će Hrvatska umjesto u Pariz na Italiju u Lens na jednog od trećeplasiranih, i mnogo lakši dio ždrijeba, onaj u kojem nisu Španjolci, Nijemci, Talijani i Francuzi. Sve se otvorilo Hrvatskoj, sve se otvorilo Čačiću, Hrvatska je na putu da napravi veliki rezultat!