Priča o propasti Falcaa u Manchesteru tužna je priča o krahu nekad najboljeg napadača svijeta

Falcao je ostao dužan, međutim, mnogo je toga u ovoj sezoni bilo protiv njega

Manchester United's Colombian striker Radamel Falcao heads the ball during the English Premier League football match between Everton and Manchester United at Goodison park in Liverpool on April 26, 2015.
AFP PHOTO / PAUL ELLIS

RESTRICTED TO EDITORIAL USE. No use with unauthorized audio, video, data, fixture lists, club/league logos or “live” services. Online in-match use limited to 45 images, no video emulation. No use in betting, games or single club/league/player publications.
FOTO: AFP

Kada je krajem siječnja 2014. objavljeno da će zbog ozljede ligamenata koljena Radamel Falcao vjerojatno propustiti nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu, mnogo je bilo onih koji su odbili povjerovati u takav rasplet za sjajnog kolumbijskog napadača. Njegovi navijači, bivši i tadašnji suigrači solidarizirali su se s njime na rijetko viđen način.

Nogometaši klubova u kojima je igrao, poput River Plate, Porta i Atletica iz Madrida, igrači klubova iz kolumbijske lige, baš kao i Monacovi, nosili majice s njegovim likom i natpisima mu slali poruke da izdrži i da se brzo oporavi. Svi kao da su znali da Svjetsko prvenstvo bez ponajboljeg nogometaša svijeta mnogo gubi. Jedan detalj koliko Falcao znači svojim sunarodnjacima možda i najbolje dočarava s kakvim se nadanjima suočavala nacija.

Kolumbijska ikona

Falcao je tog dana ušetao u jednu sobu u Madridu u kojem su ga čekala djeca pristigla iz Kolumbije da pozdrave svog heroja. Jedan od njih, kako podsjeća The Guardian, koji je u svom domu u Bogoti izgradio i mali muzej posvećen omiljenom nogometašu, toliko je bio oduševljen što ga vidi da je pao na koljena i zaplakao. Falcao ga je posjeo pored sebe, mazio po glavi i držao za ruku dok je govorio.

Dječak ga je hrabrio obećajući mu da će mu se noga oporaviti, dodirujući mu obje noge širio je optimizam i davao nadu. Falcao se slomio i rasplakao.

Kako bilo, od toga trenutka karijera 29-godišnjeg kolumbijskog napadača, krenula je neželjenim smjerom.

– Radamel mora otići ondje gdje će se osjetiti živim – upozorava posljednjih dana trener madridskog Atletica, Diego Simeone. Ne bez razloga. Trebat će Argentincu provjerena i jaka imena kada mu se momčad u ljeto osipa. A, upravo je ondje, Falcao postao igrač vrijedan 50-ak i više milijuna eura.

Radamel Falcao Garcia of Colombia celebrates his goal against Ecuador during a friendly match October 8, 2010 at Red Bull Arena in Harrison, New Jersey won by Columbia, 1-0. AFP PHOTO/Stan Honda
AFP AFP

Europa ga upoznala u Portu

Dolaskom iz Rivera u Porto natjerao je Europu da ga dobro pogleda zabivši 72 gola u 87 nastupa za klub. Na jednakoj je razini bio u Atleticu za koje je postigao 70 pogodaka u 91 utakmici.

– Svjestan sam koliko on sada pati – tvrdi kolumbijski izbornik Jose Pekerman u osvrtu na samo četiri pogotka za Manchester United u netom završenoj sezoni.

Svjestan je svog podbačaja na Old Traffordu i sam Falcao. Dokazao je to napuštavši travnjak utakmice protiv Arsenala kada je pljeskom, a potom i mahnuvši navijačima dokazao da zna da je ovo njegov oproštaj od kluba koji je mnogo čekao, ali ne i dočekao od ovog igrača.

https://www.youtube.com/watch?v=CD7DYQ7e2b4

– Njegova je statistika upravo nevjerojatna – riječi su kojima ga je u klub dočekao menadžer momčadi Louis van Gaal.

– On je vrhunski profesionalac i dobar čovjek. U svoje, i ime svih u klubu, želim mu svako dobro u budućnosti – riječi kojima ga je iz kluba nakon jedne sezone ispratio.

Copa America za povratak u formu

Falcao je, nesumnjivo, ostao dužan, međutim, mnogo je toga u ovoj sezoni bilo protiv njega. Engleski nogomet drugačiji je od ostalih europskih liga, lopte su okomitije, traženja trenera drugačija, a i sama je liga možda i zahtjevnija od ostalih u kojima je nastupao. Nije nerealno zaključiti da je Falcao u jednom trenutku i počeo gubiti vjeru u sebe, da mu se dogodila blokada u glavi i da je to sve utjecalo na njegov nogomet.

On definitivno nije tip igrača kojeg bi trebalo razapeti, već dobroćudan momak koji je u svojoj zemlji gotovo jednako poznat po nogometu kao i po dobrim dijelima koja čini. On ne trči za novcem, već za povratkom u formu, podsjeća Guardian.

I zato, ono što je dobro za njega kao igrača je činjenica da je on junak svoje zemlje, kepetan reprezentacije i da će se samopouzdanjem sigurno napuniti kada odjene omiljeni dres. A Kolumbiji uskoro, 11. lipnja, predstoji Copa America od koje mnogo očekuju navijači Kolumbije, ali i njen najbolji strijelac.