Saša Ibrulj: Bivši broker O'Neill radikalnim je rezovima došao do prvog trijumfa Sjeverne Irske u povijesti Eura
Poseban trener kojem je važno isključivo tko mu je protivnik
Prije nego li je prvenstvo službeno i počelo, nekoliko dana prije otvaranja, navijači Sjeverne Irske počeli su puniti pubove u centru Pariza. Njihovo skandiranje ‘Will Grigg is on fire’ postalo je instant hit; Sjevernoirci već godinama pjevaju svom anti-heroju koji je u tek osam nastupa od 2012. godine postigao jedan pogodak, a danas mu pjevaju gotovo sve navijačke skupine koje su u Francuskoj.
Bila je to neobična slika; prvu utakmicu protiv Poljaka su igrali u gotovo tisuću kilometara dalekoj Nici, danas u Lyonu a tek će u utorak, dakle jedanaest dana nakon otvaranja turnira, istrčati na Park prinčeva. No, za njih je ovo prvo veliko natjecanje još od daleke 1982, odnosno prvi Euro u povijesti, pa nije ni čudo da su odlučili ga pretvoriti u jednu veliku feštu.
Will Griggs on fire from the Northern Ireland fans! pic.twitter.com/dK6MrRGoAG
— Terrace Images (@TerraceImages) June 16, 2016
Velika zabava diljem Francuske
Jer ono što Sjevernoirci, kako im je službeni naziv, rade posljednjih dana je zaista velika zabava širom Francuske. Od jedva milijun i osamstotina tisuća stanovnika – što je otprilike polovica populacije šireg Kijeva, koliko ova duboko podjeljena zemlja ima (prema popisu iz 2011 njih 48.4% se smatra Britancima, 28.4% Ircima, a 29.4% Sjevernoircima) čini se da je dobar komad preselio u kontinentalnu Europu. Danas u Lyonu ih je bilo barem dvadesetak tisuća; pjesma nije prestajala sve do posljednje sekunde.
Prvi dojam kojeg su ostavili Sjevernoirci u duelu sa Poljacima prošlog tjedna bio je, ako ćemo da podvučemo pod jednu riječ, grozan. Potpuno su se zatvorili, nisu ni pokušavali igrati nogomet, lopta je preko 70% vremena bila u nogama Poljaka, a zamalo su se i uspjeli obraniti. No, poraženi su s 0:1, a zaključak nakon prvog kruga je bio da su daleko najlošija momčad na turniru.
Promijenio petoricu igrača
Samo četiri dana kasnije u Lyonu gledali smo potpuno drugačiju Sjevernu Irsku, i to na svaki mogući način. Oni koji nisu pratili rad Michaela O’Neilla vjerojatno su ostali iznenađeni činjenicom da je na klupi ostavio čak petoricu igrača koji su nastupili protiv Poljske; djelovalo je to kao radikalan rez. Međutim, to za ovog dojučerašnjeg brokera ustvari nije ništa neobično – radio je to kroz čitave kvalifikacije i svoju eru na klupi selekcije koja je do njegovog dolaska bila kanta za napucvanje.
Michael O'Neill couldn't hold back his delight following #NIR's victory over #UKR. What a moment! pic.twitter.com/6hLryuI7wV
— Squawka News (@SquawkaNews) June 16, 2016
O’Neill je poseban trener, koji se za apsolutno svaku utakmicu sprema na drugačiji način. Svjestan je činjenice da je njegova momčad kvalitetom među lošijima na kontinentu i da za njega glupa fraza kako je “najvažnije kako ćemo mi odigrati” nema nikakvog smisla. Za njegov plan daleko je najvažnije tko je suparnik, odnosno kako će se postaviti; zato je svoju momčad preokrenuo naglavačke i istrčao u novom sustavu i s potpuno novim timom.
U kvalifikacijama je O’Neill isprobao gotovo sve danas popularne inačice brojevima izraženog nogometnog sustava – igrao je 4-4-2, 4-1-4-1, 4-2-3-1, 3-5-2 i na neočekivano izborio plasman na Europsko prvenstvo. Danas je u vjetrovitom i kišovitom Lyonu krenuo mnogo agresivnije, na početku pritisnuo Ukrajince i čini se ne samo ih iznenadio nego i šokirao; mnogo bolja i kvalitetnija ukrajinska momčad djelovala je zbunjeno i potpuno izgubila kontrolu nad ovom utakmicom.
Atraktivnija verzija autobusa
Sjevernoirci su za to vrijeme vrijedno radili, ponovno potpuno prepustili posjed (tek 31%) i držali liniju disciplinirano, ali ovaj put tražili apsolutno svaku priliku da napadnu. Ekipa koja u prvoj utakmici nije sastavila konkretan napad i udarac u okvir, danas je imala 12 šuteva, od kojih je sedam išlo u okvir, iako su razmijenili četiri puta manje dodavanja od Ukrajinaca. I ako već moramo povući paralelu s autobusom, onda je to ovaj put bila sportska, brža i atraktivnija verzija autobusa.
Shots: 15-12
Pass acc: 83%-58%
Chances created: 8-8
Possession: 63%-37%Strong finish. pic.twitter.com/c1oOknFWk3
— Squawka Football (@Squawka) June 16, 2016
McAuleyev gol je došao u savršenom trenutku; Ukrajina se poluvremena vratila s više samopouzdanja, ali onda je jedan prekid, duga lopta, centaršut i završnica glavom ugasila Fomenkovu momčad. Ukrajinske kolege su nakon sat vremena energično i ljutito valjda raspravljali o tome kako izgleda njihova momčad – zakjučak nije teško donijeti jer je riječ koju su najčešće upotrebljavali bila raspašoj.
Gareth McAuley game by numbers vs. #UKR:
7 clearances
3 aerial duels
3 blocks
1 interception
1 clean sheet
1 goal pic.twitter.com/YCGC3lvzrA— Squawka Football (@Squawka) June 16, 2016
Tako je djelovalo do kraja. Osim pritiska u završnici Ukrajinci nisu ponudili ništa, pa su ih pokisli i smrzli navijači na kraju izviždali, dok je na drugoj strani trajalo veliko slavlje zelenih.
Ako je momčad limitirana, trener je prevaga
Jasno, nije bio ovo veliki susret, prema prikazanoj igri bi štoviše, da u UEFA-i kojim slučajem vlada demokracija, zajedno s onim iz Lensa koji mu je prethodio, bio odličan argument za raspravu onima koji smatraju da je format sa 24 ekipe promašaj.
No, još jednom je pokazao da je ovo turnir na kojemu posvećeniji, angažiraniji, hrabriji i kvalitetniji treneri odlučuju utakmice. U nogometu je to ustvari pravilo o kojemu govorimo rijetko, ali kada imate limitirane momčadi – kakvih je na ovom turniru mnogo – onda treneri moraju biti ti koji će donijeti prevagu.