Šokota za Telegram otkriva koji je glavni problem s našim napadačima
Bivši napadač ističe da domaći nogometaši prebrzo odlaze u inozemstvo
Ilija Nesterovski, Armin Hodžić, Junior Fernandez, Angelo Henriquez, Muzafej Ejupi, Roman Bezjak, Bekim Balaj i tek onda – Gabrijel Boban. Ako niste svjesni – riječ je o listi strijelaca našeg nogometnog prvenstva. Uvijek smo se ponosili i hvalili napadačima, odlazili su Hrvati i dominirali Europom, a sada ih jednostavno – nema. Tek se zagrebaš Gabrijel Boban ugurao među osam najboljih strijelaca lige. Godinama su naše nogometne škole proizvodile golgetere, a danas Dinamo i Rijeka, pa i Hajduk imaju – strance.
Razlog smo potražili kod Dinamove legende – Tomislava Šokote. Dvaput zaredom je prvi strijelac hrvatskog prvenstva, Tomo zna kako se zabijaju golovi, ali i zašto više nema naših igrača. Danas 38-godišnji Tomo je objasnio u čemu je problem.
“Moje mišljenje je da se ne radi dobro u klubovima, nema kvalitetnih ljudi za taj iznimno važan posao. Barem mogu pričati što se tiče Dinama, mog kluba koji jako dobro pratim. Kupuju se stranci, a treneri koji funkcioniraju u mlađim kategorijama nisu dovoljno stručni. Pogledajte klubove, djecu vode treneri koji nisu prošli kvalitetnu naobrazbu i nemaju neko igračko iskustvo. Dovoljno je pogledati moje odrastanje u Dinamu, treneri su mi bili Krasnodar Rora, Zdenko Kobešćak, Fahrija Dautbegović… Redom bivši vrhunski igrači i treneri, a danas takve ljude ja ne vidim u Dinamu.”
Stranci nisu problem
Možda se u vaše vrijeme bilo lakše probiti, nije bilo toliko stranaca u Dinamu?
“Nije u tome razlog. Nisam protiv stranaca, ako su dobri igrači. Kada sam ja izlazio iz nogometne škole, Dinamo je sa strane već doveo Marka Viduku i Igora Cvitanovića, kupovali su se naši najbolji igrači, doveden je i Boško Balaban, što je i normalno za Dinamo. Kupovali su se Kazuyoshi Miura i Gražvidas Mikulenas, dovodili i drugi stranci, ali mi smo se izborili. Kvaliteta uvijek ispliva na površinu. Kvalitetan stranac u momčadi je prednost, ali on mora biti bolji od onog što imate, uz njega mladi domaći igrač mora naučiti, da radi uz njega, napreduje i onda ga jednog dana zamijeni. Treba forsirati mlade i čekati ih. To je najbolji put. Dinamo je tako griješio s Andrejom Kramarićem, nisu ga imali vremena čekati. Slalo ga se simo-tamo, na razne posudbe, davali su šansu drugima, a mogli su besplatno imati vrhunskog napadača. Bio im je pred nosom i otjerali su ga”, smatra Šokota, te zanimljivo ističe: “Naši mladi igrači odlaze prerano i nespremni u inozemstvo. Nisu prošli sve stepenice u karijeri, kaljenja kao Dario Šimić, Silvijo Marić, Igor Bišćan. To nije dobro. Odlično zvuči što je Mateo Kovačić igrač Reala, ali on se nije dokazao niti u Italiji. Matea su osporavali u Interu, Mancini ga je držao na klupi. Otišao je u Madrid, vjerojatno je preporuka Luke Modrića imala veliki utjecaj na njegov transfer. Više mi se sviđa što je napravio Alen Halilović. On je već lani igrao za drugu momčad, a njegova posudba u Sporting gdje će igrati i napredovati je pravi potez. Razumijem i obje strane kod transfera. Hrvatskim klubovima treba novac, krpa se blagajna prodajom igrača, igrači žele što prije otići iz ove naše nogometne realnosti, ali to nije pravi model.”
Dogodilo se čudo u našem prvenstvu, Mamićev united je izgubio na Rujevici i više nije prvi. Može li Dinamo nakon deset godina dominacije izgubiti prvenstvo?
“Mislio sam da to nije moguće, ali sada kada se dogodio poraz prošlog vikenda počinjem vjerovati. Ne samo zbog poraza, nego me iznenadila igra Rijeke. Igraju iznimno agresivno, cijelo vrijeme su u sprintu, vidi se ruka i utjecaj trenera Keka. Sad na krilima euforije i pozitivnih rezultata igrači Rijeke i Hajduka moraju vjerovati da Dinamo nije nedohvatljiv. Dinamo ima najbolje igrače, ali Dinamo ima i svoje velike probleme. Uz kazne i ozljede stvarno počinjem vjerovati da je moguća senzacija. Ako se ne dogodi smjena i Dinamo ostane prvi, veseli me što su barem dva kluba živnula i da su stadioni puniji. Konačno se nešto dobro događa za naš nogomet.”
Kad smo kod iznenađenja, može li Dinamo srušiti prokletstvo, do europskog proljeća?
“Više nemaju šanse. Iznenadili su Arsenal i onda lupili u zid i pali na dno. Igra nije bila loša protiv Olympiacosa, ali nisu ostvarili željeni rezultat. Sada ne vidim kako ih mogu pobijediti na dva iznimno teška gostovanja- u Grčkoj gdje redovito gube i najveći klubovi, a onda pokušati iznenaditi Arsenal u Londonu koji je prvi u Premiershipu. Kad bi nekim čudom i odigrali 50 posto iznad svojih mogućnosti, a suparnici imali loš dan, možda bi mogli, ali realnost je drukčija. “Tomo Šokota je bio jedan od frontmena inicijative “četiri kapetana”, bivših Dinamovih zvijezda koje su tražile promjene u “svetom klubu”, borili su se za demokratski Dinamo. No, tamo i dalje apsolutistički vlada dinastija Mamić, a o inicijativi više ništa ne čujemo.
Hrvatska reprezentacija nije hrvatska reprezentacija
“Napravili smo što smo mislili, to nam je bila i obveza s obzirom na stanje u klubu. Nismo dobili veliku podršku javnosti, od aktualnih i bivših igrača. Uz nas su stali Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Mario Stanić, dali su nam podršku… Morate znati i da mi nismo mislili nikoga rušiti, radili smo samo za dobrobit kluba. Mislim da smo nešto i pokrenuli, otkako se sve zakotrljalo – rodila se ‘splitska riva’ i bojkot. Netko drugi treba povući sada za promjene, da se vrati vjera u nogomet. Situacija je sve gora i gora, iz Dinama se situacija direktno prelila na reprezentaciju. Hrvatska reprezentacija danas nije više hrvatska reprezentacija…”, smatra bivši napadač Dinama, Benfice i Porta te ističe: “Čovjek se naježi, boli i teško je gledati sve što se događa s Dinamom, sva ta nepravda. Pokušali smo napraviti neke promjene, ali mi smo samo bivši igrači. Nogomet bez navijača nema nikakvog smisla. Žao mi je da više nema ljudi na utakmicama, da se izgubila pripadnost Dinamu, da moje dijete i ja ne odlazimo na stadion. I onda se okrećeš drugim stvarima u životu…”
Koje su to motivi kod vas?
“Malo futsal, ali pohađam školu menadžementa. Na trećoj sam godini, usavršavam se i nadoknađujem što sam propustio u životu tijekom karijere. I čekam neka bolja vremena”, završio je.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada.