Topić: Čemu uopće igrati kad Dinamo ni nema želje za pobjedom? Juventus se nije morao ni truditi
Dinamo je protiv Juventusa izgledao neozbiljno i nedoraslo
Kako napisati ozbiljnu analizu, a da ista ne zvuči kao pokvarena ploča? Sve viđeno protiv Juventusa itekako je podsjećalo na utakmicu s Lyonom. Promjena trenera nije trgnula Dinamo i nikakvi pomaci u igri nisu se vidjeli. Jedini indikator kako Dinamo nije zamijenio Billa Murraya kao glavnog protagonista Beskrajnog dana je to da ovaj put nije bilo Ćorića. Čak niti na klupi. U trenerovo kadroviranje momčadi ne treba ulaziti, ali jako je neozbiljno smatrati da jedan igrač može biti kriv za probleme čitave ekipe.
Upravo je to najbolji opis kako je izgledao Dinamo. Neozbiljno i nedoraslo. Naravno, Dinamo živi svoj san, igraju Ligu prvaka. Time su ispunili svoj cilj, a i prodaja dva najbitnija igrača nije pripomogla dobrim predstavama. Okej je povući te argumente. Na kraju krajeva, oni su i istiniti. Međutim, to su sve prožvakane priče. Neki osnovni minimum igre trebala bi biti želja za pobjedom. Svi mi, pa i sami igrači, svjesni su kako je Juventus neki drugi svijet. Međutim, ako iz tunela iziđu bez imalo želje za borbom, čemu uopće utakmica? Čemu riskirati ozljede, čemu mučiti suce, čemu uzimati novce ljudima na tribini? Čemu zauzeti tv termin kad je taj isti termin mogao biti uložen u prijenos utakmice iz Dortmunda u kojoj bi svi uživali?
Zabili su 4 gola, igrajući u drugoj brzini
Četiri udarca, nijedan u okvir gola. 26% posjeda lopte. Nijedna smislena akcija prema naprijed. I tu zapravo staje svaka analiza. Naravno, Juventus je vrhunski klub, sama elita europskog nogometa. Takav Juventus 90% svojih utakmica iz tjedna u tjedan igra protiv nedoraslih protivnika i teško ga je iznenaditi. Ipak, rijetko, ali baš rijetko se događaju utakmice u kojima zabije četiri gola, igrajući u drugoj brzini. Dinamu je zabio 4 u drugoj i to na 2000 okretaja. A onda je ušaltao u ler.
Odigrali su utakmicu na čistu rutinu, ništa spektakularno ili vrijedno spomena. Ali i tako su u potpunosti kontrolirali teren, protivnika i rezultat. Nadigrali su Dinamo, bez da su se potrudili. Ne znam, jednostavno sam dojma kako Dinamo vrijedi i može puno više. Kako je ovo poklon, predaja koja je gora od poraza.
Dinamove linije u rasulu
Uzmimo u razmatranje drugi gol, koji nije plod individualne greške kao prvi, ni ekstremnog individualnog poteza kao treći.
Dinamove linije su u totalnom rasulu. Krenimo od početka s rekonstrukcijom raspada. Prva linija, Soudani i Fernandes, stoje široko i ne pružaju nimalo poteškoća zadnjoj liniji koja bez ikakvih problema distribuira loptu Pjaniću. Pjanić, jedan od temeljnih playmakera Juventusa potpuno je bez pritiska. Može se namjestiti na loptu i birati opcije.
Pivarić i Šitum kao bekovi su jako usko prema stoperima, a Dinamo igra bez krila, tako da može odigrati i desno na Danija Alvesa i lijevo na Evru. Dybala se spušta prema sredini dok isti prostor napada i Khedira iz dubine, a nitko ih ne preuzima i ubrzo su potpuno slobodni između linija. Jednako kao što je slobodan i Higuain koji protrčava između stopera koji ga ignoriraju, a pratiti ga odlučuje Benković koji napušta svoju zonu, ruši ikakvu mogućnost ofsajda i ostaje bez podrške. Pjanić od velikog izbora rješenja bira najjednostavnije. Prebacuje Dinamovu obranu za Higuaina i laganih 2:0. Jednostavno i čisto. Lekcija nogometa, igre u kojem su 4 sekunde na lopti za Pjanića jednostavno previše, a dva metra prostora za Higuaina sasvim dovoljno. A najgore od svega, nije da je to bila jedina opcija za ugroziti gol.
Momčadima poput Juventusa je teško oduzeti sve
Treći gol je potpuna genijalnost Paola Dybale. Međutim, čitavu sezonu teško da je imao lakši udarac.
Dinamo je prelaskom na igru s tri stopera potpuno otvorio prostore među linijama. Ovdje vidimo kako je centrala terena otvorena u potpunosti, što na koncu Dybala i koristi. Međutim usko postavljeni bekovi i dalje su otvarali dovoljno prostora za krila. Tako se Dinamo našao u čudnoj situaciji, u istoj akciji Dybala ima otvoren prolaz do gola i 20 metara slobodnog prostora i metu na krilu, Alvesa koji utrčava iza leđa beka, a stoper je okrenut u potpuno krivom smjeru.
Momčadima poput Juventusa je teško oduzeti sve, taktika se sastoji od toga da se pokrpaju rupe i kanalizira ih se tamo gdje se procijeni da imaš šansu. Dinamo im je otvorio centralnu zonu, prostor između linija i krilne pozicije, istodobno ne radeći nikakav pritisak na zadnju liniju ili Hernanesa i Pjanića. Ukratko, Dinamo im je dao sve.
Dekoncentrirano, bez kompaktnosti i bezvoljno
Baš kao i u situaciji u kojoj se u realizaciji spetljao Dybala.
Lagani prijenos lopte iz prve faze izgradnje napada na Cuadrada koji se zavukao između linija. Benkoviću iza leđa je slobodan Dybala, na krilu nadire Alves i Juventus ima 5 protiv 4 u zadnjoj trećini s gomilom potencijalnih rješenja. Dinamo još jednom daje ama baš sve. Vrijeme na lopti, prostor između linija i prostor na krilu, te poziciju napadačima da napadnu prostor iza stopera. Pokloni koje će iskoristiti i mnogo lošije momčadi od Juventusa. Način igre koji je potpuno nedopustiv, s kojim bi imali problema i protiv bilo koje momčadi HNL-a. Dekoncentrirano, bez kompaktnosti, a najgore od svega – bezvoljno. U takvoj podjeli karata, utakmica je unaprijed izgubljena.
Dinamo je opet pri 1:0 imao stativu. Akcija koja nije imala glavu i rep, ali je mogla završiti golom. Ipak, dojam je kako Modri ne vjeruju da do pobjede mogu niti slučajno. Šteta, jer definitivno vrijede više od ovoga. Vrijede više od toga da budu najlakše gostovanje u sezoni za Juventus. Sramota je to i za igrače i za stručni stožer i za upravu. Za klub na svim razinama upravljanja. Bez patetike, navijači su preskupo platili karte za takav pristup.
Kad nemate ambiciju izgubili ste prije nego što ste počeli
Analizu utakmice s Lyonom zaključio sam sa: “Kad nemate ambicije onda rezultat zaista nije bitan. U situaciji kad ste došli samo sudjelovati i pokupiti novac od UEFA premija, nije bitno što je trener krivo postavio igru i nije reagirao čitavu utakmicu, niti je važno što igrač odbija loptu u idealnoj poziciji.
Kad nemate ambiciju onda ste zaista izgubili prije nego što je sama utakmica počela i čitavo natjecanje nema smisla. A to je porazno za klub i ljude koji su tu odluku donijeli. Oštro? Možda i jest, ali ne toliko koliko prodaja najbitnijeg igrača prije skupine Lige prvaka.”
Zaključak je u slovo isti. Prigodno, jer Dinamo s ovakvim epizodama u Ligi prvaka može zamijeniti Billa Murraya kao glavnog protagonista u Beskrajnom danu.