Skupila sam hrabrost i zapjevala ispred Martine Tomčić, najstrože članice žirija Supertalent
Martina je majka, supruga, članica žirija te mentorica u školi pjevanja Husar&Tomčić. Slovi kao stroga učiteljica, iskrena i direktna, a ja, kako volim pjevati, odlučila sam nakon gužve oko Supertalenta otići kod nje i otpjevati joj par stihova. Isto tako, htjela sam saznati koje sve predispozicije po njoj mora imati osoba koja se želi baviti pjevanjem.
Glazba je umjetnost i strast
Martina se pjevanjem bavi od malih nogu, a kako kaže, točno se sjeća prijelomnog trenutka kada je shvatila da je upravo glazba njena strast. „Imala sam oko 10 godina i jako se dobro sjećam tog važnog trenutka. Bila sam u crkvi i slušala skladbu Ivana Plemenitog Zajca Offertorium pastorale u izvedbi tete Barice i Mirjane. To je bio sasvim sigurno prijelomni moment u mom životu jer sam po prvi put svjedočila vulkanu vlastitih glazbenih emocija. Do tada sam, kako svjedoče roditelji, pokazivala iznimnu sklonost za pjevanje, plesanje i glumu“.
U početku je bila samouka, točnije, sama je naučila svirati klavir, jer ju zbog dobi od 10 godina nisu mogli primiti u osnovnu glazbenu školu. “Moj put je uvijek išao drugačije nego što bi trebalo. Upisala sam Institut za Crkvenu glazbu gdje sam s časnama slušala predavanja, pjevala u zboru i svirala orgulje koje su bile najbliže klaviru koji sam htjela svirati.
Rad i požrtvovnost nas određuju puno više no sam talent
Tako je sa 17 godina gotovo neplanski završila na Muzičkoj Akademiji u Grazu. Premda je možda propustila maturalac, a prve kave pila tek kada je sa 20 godina upoznala svog supruga, smatra kako to nije bila prevelika žrtva. A ono najvažnije, bila je ispunjena jer je mogla živjeti svoju strast. Martina često spominje strast koju povezuje s glazbom. Tako tvrdi kako je upravo ona potrebna da bi osoba zaista uspjela u glazbi.
„U školu Husar&Tomčić ponekad dolaze ljudi koji možda na prvu nemaju talent, ali oni često najbolje napreduju, jer ih krasi upornost i odlučnost. Rad i požrtvovnost nas određuju puno više no sam talent.”
Kritika je važna i korisna
Kako kaže, umjetnost je ovdje da nas formira, ali i da formira atmosferu društva. Vjeruje i kako je emocija ta koja će rijetko čovjeka prevariti, a upravo umjetnost je iskaz osobne emocije. „U pjevanju je osnovni pokretač strast. Ako je strast prisutna, onda nam je u izvođačkom smislu samo nebo granica, a kao ljudi kroz tu strast možemo biti dodatno oplemenjeni i razvijati se.
Upravo iz toga razloga smatram da ukoliko dijete i najmanje pokaže interes za glumom, pjevanjem ili plesom, treba izuzeti roditeljske ambicije da će mu to jednom biti posao te ga odgajati na način da sam prigrli umjetnost koja će mu/joj oplemeniti djetinjstvo. Jedino na taj način gradimo kvalitetno, stabilno i sretno društvo, a ne preko Facebook komentara.“
Kad smo se dotakle Facebook komentara, morala sam ju pitati i kako reagira na kritike na društvenim mrežama koje su joj bile upućene za vrijeme trajanja Supertalenta. Martina tako slovi kao stroga i direktna članica žirija što se nekima baš i ne sviđa. „Mene osobno ne smetaju komentari koji se pojavljuju na internetu, ali strahujem u kojem smjeru naše društvo ide koje društvene mreže promatra kao moralnu vertikalu društva. Posebno me smeta i zastrašuje da to novinari uzimaju kao relevantne informacije.“
Dugogodišnje iskustvo
Martina u ovakvim showovima sudjeluje već preko 10 godina, a njene odluke u pravilu su jako čvrste i jasne. Pitale smo ju čime ju kandidati uopće mogu osvojiti. „Ja volim reći kako talent sam po sebi nikada nije dovoljan. Nisam jednom svjedočila talentu kojeg nažalost nije pratila karizmatičnost i spremnost na rad i odricanje. Ono što me osvaja jest puni paket jer jedino tako mogu ja kao gledatelj, a i kao članica žirija vidjeti kako to izgleda.
Za to mjesto čovjek se ne može unaprijed pripremiti, tako da životno iskustvo, edukacija i osobnost određuju uspješnost
Ovo je već treća sezona Supertalenta koja je uspješno završila, a Martina i dalje uživa u svojoj ulozi mentorice. „Kada sam bila u showu zvijezde pjevaju, u početku uopće nisam imala predodžbu kako ću se osjećati i hoću li se snaći u žiriju. Za to mjesto čovjek se ne može unaprijed pripremiti, tako da životno iskustvo, edukacija i osobnost određuju uspješnost. Uz sve to sam putem primijetila i da sam iznimno verbalna što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Primjerice, ne volim čitati novinarska pitanja unaprijed jer se tako izgubi moja autentičnost, spontanost i iskrenost. Jako sam brza i s lakoćom slažem misli u jedan paket koji je za televizijski format poželjan i prihvatljiv.“
Ne možete se uvijek svidjeti svima
Publika i natjecatelji na ovakvim emisijama su razni pa je sasvim uobičajeno da su njene odluke i komentari nekome manje, a nekome više razumljivi. Iako voli biti kritična i jasna, brine oko toga kako to doživljavaju djeca koja se prijave na show. „Moju poziciju u žiriju vidim kao iznimno odgovornu, nimalo laganu, sa možebitno dugoročnim posljedicama na kandidata i u velikoj sam strepnji kako će moj komentar doživjeti djeca. Prije svega jer nisam sigurna jesu li oni svjesni Cijele atmosfere showa te okrutnosti javnog izlaganja sebe.
Kad su djeca u pitanju baš mi je teško. Kada je riječ o nešto starijim natjecateljima, a za koje pretpostavljam da sami donose odluku dolaska u show, ukoliko stanu pred nas s idejom prezentacije sebe i svojih upitnih vještina, da ne kažem nevještina, samo kako bi si osigurali planetarnu popularnost – prema njima sam vrlo iskrena i transparentna. Prvo iz pozicije stručnjaka te majke, mentorice koja svaki dan radi sa svim starosnim dobima te iz pozicije publike.
Publika i ljudi iza malih ekrana nisu ovce, nisu neobrazovani i glupi. Dapače, svako od njih je stekao životno i/ili akademsko iskustvo te ne bi bilo u redu podcjenjivati nikoga i prezentirati im budalaštine bez pripreme i promišljanja. To zaslužuje osudu i kritiku i što se toga tiče, nemam problem biti jako konkretna i oštra.“
Pjevanje je kanaliziranje osjećaja kroz glas
Baš zato što je kroz sve ove godine pred njenim očima nastupao ogroman broj ljudi svih starosnih skupina, jako joj je teško bilo izdvojiti neke od najboljih kandidata. „Ponekad kad gledam audicije s vremenskim odmakom, dok ne krene nastup se ne mogu niti sjetiti o kome se radi jer se radi o doista enormnoj količini kandidata. Mi smo izrazito pjevačka i plesačka nacija, to je naše genetsko naslijeđe i bježati od toga ne bi imalo smisla. Velika količina Hrvata stvarno odlično pjeva ili pleše i najviše se sjećam upravo tih kandidata. Ja mogu zbilja jako lijepo procijeniti da li određena osoba nosi sve karakteristike zbog kojih se isplati ulagati u sebe.
Mi smo izrazito pjevačka i plesačka nacija, to je naše genetsko naslijeđe i bježati od toga ne bi imalo smisla
Premda sam vjerovala da ne postoji neki jednostavan i kratak odgovor ili trik, strašno me zanimalo postoji li neki poseban način da osoba postane glazbeni ili pjevački talent.“ Ako ćemo pričati o pjevanju tu se radi o talentu kanaliziranja osobnih doživljaja i emocija kroz pjevanje. Nakon toga tu je neminovno strast prema glazbi i doživljaj glazbe kao najuzvišenijeg osjećaja koji osoba može doživjeti. Tu je i karizmatičnost i simpatičnost koja nije ljepota i pogodnost nego to može znači i veliki nos, deset kila više i 20 centimetara premalo.
Ne govorim o estetskim vizualima ljepote već o osobnosti koja se može iščitati i kada osoba samo stoji i nekoga gledala. Užasno bitan segment je spremnost na rad, odricanje, trpnju i strpljenje. Nakon toga dolazimo do još jednog jako bitnog momenta, a to je odgoj, odnosno, ‘jesam li naučio/naučila slušati kritiku i na temelju nje se korigirati. To je nešto što se u moderno vrijeme roditeljstva često stavlja u drugi plan te su sva djeca odjednom pregenijalna i presavršena. Ne možemo svi biti savršeni te ne može 95% osnovnoškolske djece imati pet nula u školi.“
Emotivna i glazbena obitelj
Martinina čitava obitelj je pjevačka i kako kaže, gaji nade da će im umjetnost uvijek ostati nit vodilja. „Moj suprug gaji veliku strast prema glazbi koju nikad nije formalno materijalizirao u smislu školovanja ili u smislu nekakvog posla. To je ujedno bila dodirna točka koja je nas spojila. Općenito smo obitelj koja je emotivna i neinhibirano iskazujemo cijelu paletu emocija.
Kod nas postoji tisuću i jedna inačica na dvije emocije – sretan sam i tužan sam. I starijem sinu i mlađoj kćerkici umjetnost je važan dio života. Premda niti jedan niti drugi vjerovatno neće biti pjevači, naslućujem da bi njihov životni poziv mogao uključivati glazbenu umjetnost.”
Sve osobe, pa tako i ona, kroz čitav život izmijenila je nekoliko različitih stilova glazbe koja joj se najviše sluša, a kako kaže, to uglavnom ovisi o životnoj fazi. „U doba čestih putovanja automobilom su odzvanjali snažni, dominantni ženski vokali ili sam slušala radio stanice urbane aktualne glazbe. U zadnje vijeme mi odgovara slušati operu, što do sada nikada nisam radila kao neprostrani slušač već pjevač koji analizira.
Dan od 30 sati
Pretrpani rasporedi u ovo blagdansko doba česti su kod svih, pa tako i kod Martine, ali bez obzira na to ima zanimljive planove do kraja godine, ali uz zasluženu pauzu. „Imam plan dan produžiti na barem 30 sati i na tome aktivno radim, što mi još uvijek ne bi bilo dovoljno. Uz to, imam u planu malo otputovati s obitelji jer mi je ovaj period godine bio iznimno stresan uz Supertalent, a i pripremali smo tri božićna koncerta Husar&Tomčić sa solistima i predivnim orkestrom Kazališta Komedija.
Od mene se uvijek mogu očekivati najneočekivanije stvari
Sada uzimam pauzu i to mi je jedan od najvećih planova. Nakon toga Husar&Tomčić ima svoje redovite programe, a u najavi mi je i možebitni ponovni angažman u kazalištu jer su mi djeca malo stasala i moje vrijeme kad sam aktivna mama je u satnici sve manje, pa možda, ako u skorije vrijeme realiziram dan od 30 sati, možda uspijem realizirati i utrpati još jedan lijepi operni projekt. Od mene se uvijek mogu očekivati najneočekivanije stvari.“