Na pitanje koliko svoje majke danas vidi u sebi, poznata gastro blogerica, food stilistica, amaterska fotografkinja i voditeljica kulinarskih radionica Nataša Rajčević – na Instagramu poznatija kao burbon_i_borovnice, odgovorila je “previše”. Najčešće je to u trenucima kada, primjerice, guli mrkvu i sve to ostavi u sudoperu pa joj viču ‘ista si mater’ jer je ona uvijek samo nešto kuhala i sve ostavljala, pa su drugi morali za njom pospremati. “Ista stvar je i kada, recimo, baka zove mamu da ju treba doći ošišati, a ona je taman došla s posla i ne da joj se ništa, želi upaliti televizor i obući pidžamu. Unatoč tome, ostavlja sve i odlazi do bake. Mislim da smo i po tome dosta slične”, kaže.

Niz je trenutaka i dokaza da gdje god da na svijetu pošle, kćeri u sebi uvijek nose komadić svojih majki. Super 1 i Jack Daniel’s donose vam ‘Jabuka ne pada daleko od stabla‘ – serijal tri priče o majkama i kćerima koje za sebe kažu kako su različite, no pred našim kamerama nisu mogle opovrgnuti svoje sličnosti. A jedan sasvim emotivan duo čine Nataša i njena majka Mirjana Dujić.

Unatoč tome što Mirjana živi u Zadru, a Nataša u Zagrebu, nerazdvojne su. Ako ništa drugo, telefonski se čuju i do nekoliko puta dnevno, a Nataša često i putuje u Zadar. Rodni grad napustila je nakon srednje škole, otišavši na studij novinarstva u Zagreb, a u Dalmaciju se planira i vratiti, no ne u skoroj budućnosti. Novinarstvom se nikada nije bavila, a prije bloganja i kuhanja neko je vrijeme bila turistička vodičica. Posljednje dvije godine posao joj je usmjeren na vođenje Instagram profila koji prati više od 16 tisuća ljudi, dok joj blog više nije aktivan. Njen profil nije posvećen isključivo kuhanju, već je kombinacija veganskih recepata i crtica njenog svakodnevnog života. Prvog recepta na IG-u se ne sjeća, no zna da je prvi recept koji je objavila na blogu bio recept za curry.

Jedna odluka koja ih dodatno spaja

Potaknuta proučavanjem životinjskih prava i njihovom dobrobiti, odlučila je postati vegankom prije desetak godina. To je utjecalo i na njenu majku koja razmišlja o ulasku u kulinarske poduzetničke vode. U njenom slučaju riječ je o otvaranju veganske slastičarnice u rodnom gradu. Trenutno je voditeljica jedne trgovine u Zadru, no Nataša se nada će se njena majka usuditi slijediti svoj san jer za promjene u životu nikada nije kasno i svaki može biti #Makeitcount trenutak.

“Zadar je relativno malo tržište, ali ima puno potencijala. Ja ću sigurno biti dio te priče jer se u mojoj obitelji ništa ne radi samostalno. Slastice nisu moja strast tako da sumnjam da ćete mene vidjeti kako pečem veganske torte. Ako se mama odluči proširiti i na slano, tu sam”, kaže Nataša. Smatra da je veganska ponuda danas neusporedivo bolja nego što je bila prije nekoliko godina, a i jako puno trgovačkih lanaca ima vlastiti brend proizvoda za vegane i stvarno postoji puno izbora. A osim ljubavi prema kreiranju raznih delicija, Natašu i Mirjanu vežu i brojne druge zajedničke osobine i najdraže životne uspomene, a pred kamerama su nam otkrile koje su to.

Dijele zajedničke tetovaže na rukama

Gledajući Natašino odrastanje, Mirjana je nekoliko puta vidjela sebe u njoj, posebice u srednjoškolskoj fazi kada je željela biti svoja. “Jednom si je kupila majicu s kubanskim revolucionarom Che Guevarom pa joj nisu dopustili da u njoj uđe u školu. No, ona ju je svejedno nosila. To me uvijek podsjeti na mene jer sam i ja u srednjoj školi imala tu neku fazu kada sam htjela biti drugačija. Htjela sam nositi ono što se meni nosi, izgledati onako kako sam htjela izgledati”, prisjeća se Mirjana. Iako joj je otac dozvoljavao da bude ono što želi, majka joj je znala prigovarati. Zato je odlučila prema svojoj djeci imati drugačiji pristup i dopustiti im sve ono što ona nije smjela.

Nataša se nadovezala primjerom kako se njezina majka oduvijek željela tetovirati, ali joj mama, odnosno baka nije dopuštala. Na kraju je prvu tetovažu napravila s pedesetak godina. “Bilo je već toplo vrijeme i svake smo nedjelje išle kod bake na ručak. Mama je nosila neku poludugu majicu s kragnom jer nije željela da joj baka vidi tetovažu”, sjeća se Nataša. Da bi stvar bila još urnebesnija, kada je baka napokon saznala za tetovažu nakon nekoliko godina skrivanja, rekla je samo da ona tu ne može ništa uz poprilično miran komentar da je Mirjana odrasla i da ima dovoljno godina da radi što želi.

Danas Mirjana, koja uz Natašu ima još dvije kćeri – Mateu i Katju, s njima dijeli zajedničke tetovaže na rukama – kineske simbole za mamu, najstariju, srednju i najmlađu seku. Tetovaže su dio drevne kineske Knjige Promjena, a njima predstavljaju snažnu obiteljsku vezu. Prošlo je već dugo otkada su ih tetovirale, stoga se više ni ne sjećaju kada se to točno zbilo. Mirjanu nije bilo teško nagovoriti – zapravo je odmah pristala jer je to bilo nešto što je dugo godina htjela.

Naslijedila je tolerantnost prema svima

Nataša smatra da je od mame naslijedila i ekstremnu tolerantnost prema svima koji nisu poput nje. Nikada od majke nije čula nešto ružno o nekome i tu osobinu najviše cijeni kod sebe. Osim toga, od ženskih članova obitelji preuzela je i to da svaku ženu koju upozna automatski gleda kao prijateljicu i kao dio svog plemena. “Nikad nismo za ručkom bile samo nas četiri. Uvijek je s nama bio netko od naših prijatelja – usred dana i usred noći”, prisjeća se Nataša.

Zahvaljujući takvom otvorenom odnosu s majkom, ističe da danas ne postoji ništa što bi voljela napraviti, a boji se da mama neće odobriti. “Nisam tako ni kroz mladost razmišljala. Čak ni onda kad sam, primjerice, napravila svoju prvu tetovažu. Mislim da sestre i ja imamo toliku sreću jer nismo nikad morale ništa skrivati, pa tako ni želje koje smo htjele ostvariti”, ističe Nataša. Sestre Katja i Matea od Nataše su mlađe šest i osam godina, a trenutno su vlasnice uspješnog beauty salona u Zadru. Matea je prošle godine otišla u Nizozemsku jer je htjela malo putovati i iskusiti neku drugu kulturu. “Dugo je o tome pričala, ali korona ju je malo usporila, no na kraju joj se sve savršeno poklopilo. Katja i ja koristimo svaku priliku da je posjetimo, tako da, svima super”, kaže Nataša.

Samostalno je odgajala kćeri

Mirjana je sa svim životnim odabirima svojih kćeri uvijek bila zadovoljna. Za sebe pak smatra da joj je najhrabrija odluka bila postati samohrana majka. Natašu je rodila vrlo mlada – s nepunih dvadeset godina, a kada je ona krenula u srednju školu, Mirjana se odlučila rastati od njihova oca. On je, unatoč tome, i dalje ostao u njihovim životima, no Mirjana je u većini slučajeva bila sama s kćerima, odgajala ih i izborila se za njih. Oduvijek im je govorila da se nikada ne zna što im život nosi te da moraju biti samostalne i da ne trebaju ovisiti ni o njoj, ni o dečku, ni o bilo kome drugome. Nikada nije bila tip kojem su uzor bile medijske ličnosti, već se oduvijek najviše divila svojim roditeljima, a danas svojoj djeci.

Dodaje da s kćerima dijeli listu prekrasnih trenutaka koje će u životu zauvijek pamtiti. “Subotom sam inače išla u spizu jer sam tijekom tjedna uvijek radila pa bih nakon spize zvala sve tri kćeri da izađu u dvorište i pomognu mi. Jednom sam ih tako zvala, a nisam uopće u ruci imala spizu, nego sam na prvom sicu imala malog psa. Ta sreća koja se vidjela na njihovim licima i u očima, bila je neopisiva. Mislila sam se da će se onesvijestiti. I još jedno upečatljivo iskustvo je trenutak kada je Nataša upoznala Katju. Nataša je šest godina bila sama dok se Katja nije rodila i u trudnoći sam umirala od straha kako će to prihvatiti. No, kad smo Katju doveli iz bolnice, Nataša je cijeli dan i cijelu noć sjedila ispred njenog kreveta i gledala diše li. To je bila ljubav na prvi pogled”, prepričava Mirjana njihov vlastiti #MakeItCount trenutak.

Odnos s obitelji im je najvažniji na svijetu

Nataša je bila najstarija, pa je kao dijete, priznaje, bila malo razmažena. Međutim, kada su joj se sestre rodile, preuzela je dobar dio njihovog odgoja – vodila ih je na treninge, učila je s njima, a kasnije su išle zajedno u izlaske. “To mi je bilo nekako normalno i prirodno. Cijeli život sam gledala kako se naša teta, koja je starija od mame, ponaša prema njoj i uji pa mi je bilo normalno da se i ja tako ponašam prema svojim sestrama. Također, znam da je i baka uvijek sa svojom braćom i sestrama u kontaktu. Tako da mislim da su to neke stvari koje sam i ja po genskoj crti povukla”, prepričava Nataša. A upravo se time njena majka najviše i ponosi.

“Cijeli život sam jako povezana sa svojom obitelji. Ne znam je li to samo kod nas u Dalmaciji uobičajeno, ali nema dana da se ne čujem s mamom, bratom ili sestrom. Sve bih za njih napravila, čak i ono što mi se ne da. Vjerojatno sam to prenijela i na Natašu jer ona sada takav odnos ima sa mnom, s mojom sestrom i sa svojim sestrama za koje se, iako su odrasle, brine svakog dana. Oduvijek sam joj govorila da je obitelj ono što uvijek ostaje i jedina konstanta. Prijatelji i životni partneri mogu, ali i ne moraju, uvijek biti tu”, prepričava nam Mirjana.

Na to se nadovezuje Nataša ističući kako je najvažnija lekcija koju je naučila od mame upravo ta da je odnos koji ima sa svojim sestrama, Katjom i Mateom, nešto najvažnije na svijetu. “Sjećam se kad sam, negdje u vrijeme rata, od nekoga dobila Milka čokoladu koje kod nas tada nije bilo za kupiti. Mama mi je rekla ‘moraš čokoladu podijeliti sa sestrama’. I još uvijek je to toliko duboko utkano u meni, ali i u njima dvjema. Primjerice, kada Katja ide sebi kupiti neku majicu, kupuje tri iste. Kada nešto naručujemo, naručujemo za sve tri. Naučila sam da sve drugo u životu može proći i otići, ali odnos koji imam s njih dvije je bezuvjetna ljubav koju ništa ne može poljuljati”, zaključuje Nataša.

Sve priče potražite ovdje.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije. Sadržaj omogućuje Jack Daniel’s.