Od Vojka i Senide preko Zagorke do Gundulića. Ova profesorica učenje hrvatskog na Instagramu čini prezabavnim
Razgovarali smo s njom o tome kakve su mlade generacije i zašto ih je važno osluškivati
Ako ste mislili da iz stihova pjesama zabavne glazbe, kao što su “O, ona i ja o/i ja i ti o/ svi zajedno u koktelu ljubavi” Nedjeljka Bajića Baje ili “Da li čuješ zvuk tišine/gde smo došli, ne znam ti ni ime” Aleksandre Prijović ne možete išta naučiti, Iva Crvelin je tu da vam dokaže da ste u krivu. Na najbolje stvari se u životu, pa tako i na Instagramu, uvijek naleti slučajno, a njezin Instagram profil @nominativ.eu otkrili smo baš tako – i neopisivo nam je drago da jesmo. Kroz stihove poznate većini pripadnika hrvatske (i regionalne) mladeži i prigodne grafike, Iva ukazuje na razne stilske figure, zanemarene hrvatske književnice, jezičnih tvorbi i još mnogo toga.
Studirala je južnoslavenske jezike i rumunjski jezik na Filozofskom fakultetu, a kasnije je tamo upisala i drugi diplomski na kroatistici i bibliotekarstvu. Godinama je radila u obrazovnom sustavu, a nakon posljednje zamjene odlučila je okrenuti novi list i otvoriti svoj obrt za poduku. “Uglavnom pomažem djeci pri učenju hrvatskog jezika, ali organiziram i poduku za strance. Nakon ovih nekoliko covid godina djeca su poprilično zbunjena i čini mi se da im nedostaje struktura. Ponekad ni sami nisu svjesni koliko zapravo znaju pa sam si uzela zadatak da ih ohrabrim i potaknem na lakše savladavanje gradiva”, započinje nam svoju priču.
Složeno gradivo predstavljeno kroz pop kulturne reference
Prije svega, zamolili smo je da nam objasni ime Instagram profila/obrta, a njezin je kreativni odgovor, naravno, ispunio očekivanja. “Nominativ je prvi padež i vršitelj radnje, a druga su imena već bila zauzeta kada sam registrirala obrt. Zvuči štreberski, ali aorist mi nije dolazio u obzir”, kaže nam kroz smijeh. Profil je, nastavlja, prvenstveno namijenjen njezinim učenicima; poanta je približiti složeno i zahtjevno gradivo što je više moguće. “Stilskih figura ima more, a mislim da će učenici lakše zapamtiti nazivlje koristeći se jednostavnim primjerima iz pop kulture ili svakodnevnog života. Ovaj je profil zapravo prikaz načina na koji predajem hrvatski, a posebno mi je drago da ga korisnim smatraju i mnogi odrasli”, govori Crvelin.
Prve su reakcije vrlo pozitivne, i od prijatelja i od mladih koji su je pronašli putem Instagrama, a na pitanje o tome je li već ustanovila koji tip objava najbolje prolazi, odgovara nam da je riječ o onima s turbofolkom i trapom. “Ipak su to dva pravca koja zanimaju mlade ljude, a čini mi se da su im nespojivi s obrazovnim sustavom”, zaključuje. Pitali smo je i kako to da se odlučila fokusirati na glazbu Žuvija, Vojka, Senide, Aleksandre Prijović i drugih, odnosno sluša li ih privatno ili tek vidi kao dobro sredstvo za dopiranje do šire publike.
“Neki od njih su mi i privatno dragi, ali to mi nije uvijek motivacija. Biram glazbu koju vole slušati mladi i mislim da bi svi koji rade s mladima trebali barem jednom mjesečno pregledati trending na YouTubeu. Trendovi se vrlo brzo izmjenjuju i lako ulaze u nešto što smo nazivali ‘općom kulturom'”, odgovara nam. A budući da znamo da ih je proučavala više od prosječnog slušatelja, razgovaramo i o tome ima li neke dubine u stihovima Peggy Gou ili Ace Lukasa.
Od Severine do Gundulića – princip je isti
Odmah kaže da joj je oduvijek bilo nelagodno odrediti što je kvalitetno, a što je ‘smeće’. “Na kraju krajeva, i ja sam u sedmom razredu mislila da je Linkin Park najbolji bend na planeti i nitko me nije mogao razuvjeriti. Jedino kako ja mogu utjecati na mlade s kojima radim je preporučiti im nešto novo”, odlučna je. Nastavno na to, zanima nas i iz prve ruke čuti je li ‘bogohulno’ što se na njezinom profilu, rame uz rame, nalaze AB Šimić, Krleža, Tolstoj, pa Stoka, Severina i Dara Bubamara?
Uz komentar da joj je pitanje super, odgovora: “Pa možda i je, ali mislim da ne možemo očekivati da će nam djeca razviti kritičko mišljenje, ako ih ne potičemo da propituju kanonske pisce. Uostalom, cijelo jedno književno razdoblje obiluje stilskim figurama koje se mogu pronaći u većini turbofolk pjesama – govorimo o baroku. Moj je zadatak podučiti i uvjeriti se da će gradivo učenici zapamtiti. Računam da ako gradivo apsolviraju na Severini, bit će uspješni i kada im Gundulić dođe u ruke.”
Klasični pisci opakiji su od zagrebačkih trepera
Uvjerava nas i da nije istina da su nove generacije grozne, nezainteresirane i nefokusirane na bilo što što nije njihov pametni telefon. Umjesto toga, kaže nam, mladi su zakon; neposredni su i ne boje reći što misle i što žele. “Hrvatski jezik i autori nisu im pretjerano zanimljivi, ali oni nisu izmislili taj trend. Čak je i dobri stari Šenoa pisao o tome da Hrvati ne vole čitati hrvatske autore. Kada se djeci prigovara zbog glazbe koja se danas sluša, mislim da smo sigurni. Zagrebački treperi male su bebe u odnosu na dva lektirna velikana – Edgara Allana Poa ili Charlesa Baudelairea, barem što se njihovih biografija tiče”, poručuje.
Za kraj našeg razgovora, kao vrsnu poznavateljicu pop kulture, Ivu smo još zamolili da s našim čitateljima podijeli što trenutačno čita, gleda i sluša. “Čitam roman Hotel Horizont Valerije Cerovec i preporučila bih ga svima željnima mladih hrvatskih autorica. Nedavno sam naišla na jedan genijalni film is 2022. Radi se o norveškoj komediji Sick of Myself, a pratimo mladu konobaricu Signe koja naizgled živi u sjeni svojeg uspješnog dečka umjetnika. Za kraj, moj ritual u hladnim mjesecima je svakodnevno slušanje koncerta C. Tangane koji je snimio za Tiny Desk”, otkriva.