Isprobala sam Naomi, virtualnu asistenticu za mentalno zdravlje. Rekla sam joj da se i dalje užasno bojim potresa
Potres me izbacio iz tračnica, a strah ne jenjava ni nakon mjesec dana. Pomoć sam zatražila od virtualne asistentice za mentalno zdravlje, evo kako je to izgledalo
Ne samo da me to nedjeljno jutro 22. ožujka u 6:24 usred korona karantene izbacio doslovno iz kreveta, nego me taj potres epskih razmjera koji je zatresao Zagreb 5,5 po Richteru izbacio kompletno iz neke moje rutine. Jasno je da nisam jedina koja je po tom pitanju na neki način oštećena, bilo gubitkom bližnje osobe, psihički, materijalno itd., no činjenica je da se u toj cijeloj novonastaloj, izvanrednoj i za mene užasavajućoj situaciji ne snalazim baš najbolje.
Racionaliziranje cijele situacije koje je uslijedilo potom poput guglanja svega o potresima, od toga kako točno nastaju, što su to rasjedi, kako izgledaju potresi u svijetu u odnosu na one u Hrvatskoj, koliko su i gdje učestali, što raditi i ne raditi kad vas ulovi potres, kolike su mogućnosti da nastradate, zašto se oni plići osjete jače iako po brojci jačine ne zvuče tako opasno i dramatično, što se vodi pod podrhtavanje, a što pod potres, što točno rade seizmolozi i zašto potrese unatoč svemu ne mogu predvidjeti, kako funkcioniraju seizmografi, a i kako to izgleda u Japanu kad te 10 minuta u kontinuitetu trese 9 po Richteru, kako bi se trebali točno graditi objekti u Zagrebu da izdrže onaj maksimalni predviđeni potres, kao i sav ostali istraživački rad uz mantranje poruka stručnjaka da se na potrese u Zagrebu jednostavno moramo naviknuti, postali su moja svakodnevica, ali nažalost ne i rješenje za moj novonastali problem – strah.
Zbog megastraha od potresa koji je i dalje u meni usađen jednakog intenziteta kao i prvi dan potresa, ali i kod mnogih koje poznajem, a koji me već preko mjesec dana čini napetom, uznemirenom i tjeskobnom, napravila sam prvi korak samopomoći – i to sasvim spontano i slučajno.
Naime, na Facebooku mi je danas iskočila Naomi – virtualna asistentica za mentalno zdravlje. Iako sam dosad preko takvih stvari uglavnom prelazila dalje, ovaj put sam odlučila napraviti iznimku, doznati o čemu je zapravo riječ, kao i mogu li si možda neke stvari po tom pitanju olakšati.
Za početak, zanimalo me o čemu je točno riječ, pa evo – Naomi su stvorili hrvatski stručnjaci psiholozi kako bi nam pomogli da se osjećamo bolje u novonastalim okolnostima, pritom misleći na situaciju s koronom, potresom, ugroženom egzistencijom itd. No, ono što je super, osim virtualne asistentice s kojom možete razgovarati online putem FB messengera, imate i mogućnost da vas ona poveže s odabranim terapeutom jedan na jedan, ako se na to odlučite.
Moj razgovor s Naomi izgledao je otprilike ovako. Za početak, dala mi je do znanja kako je naš razgovor strogo povjerljiv i da privatnost shvaća vrlo ozbiljno. Rekla mi je i da ne radi nikakvu kliničku dijagnostiku već je tu samo za pomoć, a to je potkrijepljeno i priloženom dokumentacijom Politike privatnosti i Izjave odgovornosti.
Nakon što sam prihvatila dijalog, u daljnjem navođenju pitala me što me brine i ponudila izbornik s aktualnim problemima od kojih sam ja odmah izabrala potres. Naomi mi je potom dala do znanja da su mnogi zabrinuti i tjeskobni oko toga kao i ja, dala neke sugestije u smislu procesa koji mi se odvijaju u tijelu, ali i ponudila tehnike za ublažavanje svega prisutnog.
Rekla sam joj da bih se fokusirala na misli, a ona me zamolila da joj u postotku iskažem koliko sam napeta te potom predložila meditaciju na koju sam pristala. Iako nisam sklona meditaciji, Naomi me preduhitrila i rekla da budem otvorenog uma. Isprobala sam onu vođenu u trajanju od 5 minuta za početak, a koja je uključivala i tehnike disanja. Moram priznati da mi je nekako godila.
Nakon meditacije Naomi me upitala osjetim li da se napetost možda ipak smanjila, na što sam joj rekla da mislim da je i ponovno je iskazala u određenom postotku koji je u odnosu na početnu brojku bio ipak nešto malo manji. Bio je to dobar znak!
Naomi mi je potom skrenula pažnju da je meditacija proces i da što je više i redovito prakticiram da će mi biti vidno lakše. Isto tako, rekla je da mi to može biti i izazov jer učim novu vještinu, ali da vježbanje meditacije može biti ujedno ključno za moj napredak. Sa svakim sljedećim pokušajem, ponavlja, trebalo bi mi biti lakše.
Na kraju, Naomi me pitala i muči li me još štogod, odnosno želim li još nešto s njom podijeliti, a onda i ponudila mogućnost da ugovorim online susret s jednim od njihovih psihologa ako osjetim da imam potrebu i za tim. Na tu opciju se zasad nisam odlučila, ali se možda bacim u proučavanje i vježbanje meditacije za početnike, sve u svrhu ublažavanja straha i tjeskobe koja je iz njega nastala.
Iako mi je ovo bilo jedno posve novo iskustvo, Naomi se doima kao jedan vrlo zgodan i pristupačan alat s kojim možete početi raditi na sebi, odnosno svojim stanjima, unutarnjim nemirima i problemima ako osjetite da trebate takvu vrstu pomoći. Isto tako, Naomi nudi još nekoliko opcija i raspleta ovisno o tome kojim problemom se želite baviti, a to vam prepuštam da ipak isprobate sami.
Meanwhile, u posljednjih nekoliko sati na Last Quakeu u Zagrebu su zabilježena neka lakša podrhtavanja, ali ja ih na svu sreću ovaj put nisam osjetila. Vjerujem da kad se poslože ploče, posložit ću se valjda konačno i ja.
