Krajem ljeta razvodi brakova sve su češći pa smo pitale par stručnjaka zašto je to tako

Monika Ećimović, psiholog i psihoterapeut

“Kriza ljubavi u braku javlja se u vrijeme razbijanja iluzija. Otvaranje očiju može bitu vrlo bolno uslijed razočaranja i raspršivanja iluzija o romantičnoj ljubavi. Klijenti najčešće dolaze na psihoterapiju s osjećajem anksioznosti, a često se javljaju osjećaji poput odbacivanja, neprihvaćanja, izolacija, ljutnja, pomirenost sa sudbinom, ponestajanje borbenoga duha i energije. Ljeto je često vrijeme za redefiniranje određenih životnih pravaca i priprema za nešto novo što slijedi. Zato nije čudno što se upravo od rujna klijenti pojačano javljaju s novim – starim temama koje aktiviraju nove faze, obveze ili obećanja koja su ostavljena za jesen. Psihičko zdravlje nije ni nirvana ni hedonizam nego biti živ u svim situacijama života. Sposobnost da se podnese bol i nezadovoljstvo, a da se ne postane zloban ili da se traži utočište u rezignaciji, omogućuje da se nađe sreća i pruži ljubav kako u bračnom životu tako i u partnerskom odnosu.

Ivanka Jop, psihologinja

“Što se tiče problema u brakovima s kojima se susrećemo u radu, ja se u Centru često susrećem s problemima nasilja u brakovima i to pretežito emocionalnog tipa. Na našem području često se pojavljuje bračna nevjera kao neposredan uzrok razvoda braka no to je samo posljedica niza problema koji dovode do treće osobe. Često susrećemo probleme koji proizlaze iz osobnih nekompetencija partnera, različite percepcije stvarnosti i nedovoljno razvijenih vještina rješavanja problema, nedovoljno razvijenih vještina komunikacije te nedovoljan uvid u vlastite potrebe i ciljeve. Često se uočava nepostojanje tolerancije na različitosti i snažne potreba za moći i dominacijom kod pojedinih partnera. U posljednje vrijeme uočavamo intenzivniju prisutnost egocentrizma partnera unutar životne zajednice. Često se spominje ja i samo ja, zamjenica ‘mi’ sve je manje prisutna u opisivanju odnosa i funkcioniranja u različitim sferama. Ako i postoje zajednički projekti najčešće su usmjereni na materijalno – ulaganje u izgradnju kuće, kupnju stana i sl. što samo otežava kasniju diobu imovine. Pojavile su se umjetno razvijene potrebe koje zahtijevaju sve više novaca i sve duže radno vrijeme što znači nedovoljno vremena za obitelj, otuđenje među partnerima i najčešće prepuštanje roditeljstva samo jednom roditelju. Sve je manja tolerancija na različitosti i potrebna je veća osvještenost javnosti o nasilju u vezama i braku te sve jasniji stavovi o tome da nitko ne mora trpiti nasilje.”

Armin Hadžić, prof. dipl. psiholog

“Brak kao dugotrajno partnerstvo jedna je od najtežih i najzahtjevnijih uloga u životu. Samo je još uloga roditeljstva zahtjevnija i kompleksnija. Brak predstavlja kontinuirani transakcijski proces koji zahtijeva napor, ulaganje, kompromis, žrtvovanje, rast i razvoj. To se ne podrazumijeva samo od sebe niti se odvija glatko i bezbolno. Njegova uspješnost ovisi o velikom broju čimbenika koje možemo grupirati u individualne, partnerske, obiteljske i društvene. Neki od čestih problema u brakovima su nerazumijevanje i problemi u partnerskoj komunikaciji, nevjera i gubitak povjerenja, ljubomora i kontrola partnera, nerealna i pogrešna očekivanja od partnera, premalo vremena koje se provodi u zajedničkim aktivnostima, neusklađenost roditeljske i partnerske uloge, problemi tjelesnog i mentalnog zdravlja te ekonomsko-financijski problemi. U mojem savjetodavnom radu uočio sam da tijekom ljeta (godišnjih odmora) ima najmanje novih klijenata za bračno/partnersko savjetovanje, dok ih tijekom zime i proljeća ima najviše. Iskustvo nas koji radimo s djecom iz rastavljenih brakova pokazuje da djeci trebamo pomoći u procesu tugovanja i prorade gubitka. Važno je uvijek voditi računa o onome što je u najboljem interesu djeteta i reducirati opterećenje djeteta narušenim partnerskim odnosom na minimum.”

Ana Lulić, dipl.soc. radnica

“Problemi u braku uglavnom nastaju zbog različitih očekivanja bračnih partnera, nedostatka komunikacije, izostanka tolerancije i kompromisa u odnosu te visokih zahtjeva koje nameće svakodnevan život. Ukoliko ne postoji međusobna tolerancija, kvalitetna komunikacija, uvažavanje i kompromis kao osnovni preduvjeti za održanje bračne zajednice takvi brakovi ulaze u probleme koji s vremenom završavaju razvodima. Često se spominje i navodi kao razlog razvoda braka nepomirljive razlike u karakterima ili treća osoba. Međutim to je posljedica, a ne uzrok, upravo iz prethodno navedenih razloga koji tijekom vremena prouzroče svađe između partnera, stvaraju konfliktne odnose i sve češće i obiteljsko nasilje, koje nastaje kao kulminacija u takvom braku, a nakon toga obično uslijedi odluka o razvodu braka. Zahtjevi za razvod braka kao i intervencije koje Centar provodi savjetodavno kada nam se bračni partneri obraćaju, stižu skoro pa svakodnevno. Što se tiče učestalosti zahtjeva koji se podnose uglavnom je to periodično kada je takvih zahtjeva nešto više ili manje neovisno o godišnjem dobu, odnosno blagdanima, praznicima i slično. Problem sve većeg broja razvoda brakova u posljednje vrijeme se može sagledati u širem društvenom kontekstu obzirom da živimo u vremenu previsokih zahtjeva, nerealnih očekivanja, užurbanog načina i stila života, sve većeg nedostatka mogućnosti zajedničkog provođenja vremena kao i nedostatka međusobne komunikacije, a što je sve nužno kako bi se bračna zajednica održala i opstala.”