Lucija Ivšić je na domaćoj glazbenoj sceni poznatija kao osnivačica i pjevačica benda Punčke, koji je prije nekoliko godina, na tugu svih obožavatelja, prestao s radom. U međuvremenu je Lucija napravila veliku promjenu i preselila se u daleku Australiju te tamo započela raditi na novom projektu Živa koji je rezultirao istoimenim debitantskim albumom. On predstavlja odmak od prijašnjeg rada, a sada ga napokon promovira i pred hrvatskom publikom. Naime, u petak, 29. rujna, održava se njen koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, a nama je otkrila sve o tome kako je živjeti u inozemstvu i na koje je načine ta promjena utjecala na njen glazbeni izričaj.

Osobni i profesionalni zaokret

Iako kaže da u posljednje vrijeme nikome nije jasno gdje je njena stalna adresa jer je konstantno na putu (čak je i nama odgovarala na pitanja tijekom putovanja vlakom iz Venecije prema Zagrebu), Lucija i dalje živi u Australiji, točnije u Melbourneu. Za početak nam je ispričala sve o tom značajnom procesu preseljenja i prvim dojmovima dolaska na novi kontinent.

“U Australiju sam s partnerom stigla kasne 2019. godine, taman da upoznam grad prije nego što su nas zatvorili u valjda najduži lockdown na svijetu. Nakon dolaska sam vrlo brzo primijetila da sam u potpunosti izgubljena. Apsolutno su svi temelji mog dotadašnjeg identiteta bili izbrisani i zatim sam kroz dugi niz iteracija, što osobnih, što poslovnih, odlučila maksimalno uložiti u sebe i svoje ideje jer nisam došla na drugi kraj svijeta da bih radila nešto što ne želim. Australija je iz mene izvukla puno toga i ma koliko god bio težak proces, sada se osjećam puno bogatije i sigurnije u to što i kako želim. Život tamo mi pruža sve što sam si oduvijek htjela, a to je prilika da se isključivo bavim vlastitom umjetničkom praksom i da od toga živim.”

Njena glazba sad je ponešto drugačija od one koju smo znali iz nekih drugih, prošlih vremena. Lucija je, naime, započela novi projekt Živa i već izbacila prvi samostalni album na kojem se nalazi devet pjesama od kojih je šest pisano dvojezično. Nove pjesme prenose njene slavonske korijene i tradicionalne načine pjevanja, a sve u pomalo neobičnoj, ali hrabroj kombinaciji s elektronikom. Evo zašto joj je bilo važno uključiti svoje glazbeno porijeklo.

“Sve promjene koje su mi se dogodile pogurale su te neke ideje u kojima eksperimentiram sa svojom kulturnom baštinom i pokušavam ju prilagoditi sebi, a istovremeno ju održati živom takvom kakva ona je. Autentičnost i integritet su vrijednosti koje najviše cijenim i upravo sam se na njih i oslonila kad sam odlučila nastaviti pisati glazbu, ali u nekom drugom formatu. Integrirala sam se u Australiju, stekla prijatelje i to sada zaista jest moj dom, ali to ne znači da ne moram i dalje održavati svoje slavonsko nasljeđe i razmisliti kako njega uklopiti i predstaviti ljudima na drugom kraju svijeta. Mislim da to oni cijene. Volim ići po svom, a još je slađe kad vidiš da prolazi i kod drugih.”

Izazovi samostalnog rada

Iako su rezultati jako uspješni, proces nastanka albuma nije prošao bez određenih osobnih izazova koji su ipak, kao što to često biva u životu umjetnika, urodili kreativnim plodovima. “Bit ću iskrena jer se o ovome treba pričati. Prilikom pisanja albuma sam bila u izrazito nestabilnom emocionalnom stanju, ali upravo je potonje osiguralo da pisanje teče bezbolno. Mislim da me upravo čin stvaranja glazbe liječio. S vremena na vrijeme imam užasne periode nesanice koji onda aktiviraju moj OKP i onda budem u totalnom kaosu. To je tako oduvijek bilo, ali sad je proces puno drukčiji i intimniji jer sada sama skladam i produciram u svojoj spavaćoj sobi pa je nekada zapravo dosadnije i usamljenije nego što je nekoć bilo.” Ipak, ističe kako uz sebe ipak ima ljude koji su joj već dugo podrška. “Uz mene je, srećom, i dalje Anja Tkalec, basistica Punčki koja me nastavila pratiti i nakon što sam otišla na drugi kontinent. Ona mi je desna ruka, drugi par ušiju te kreativna i tehnička podrška.”

Ovo nije jedina suradnja koja se dogodila tijekom snimanja njenog albuma prvijenca čiji su najavni singlovi Dualism, Power i Bad Blood osvojili publiku i kritiku zbog glazbe, ali i zanimljive vizualne priče. “Živu vidim kao audiovizualni projekt stoga je estetika nerazdvojni i jako bitan element. Još s Punčkama mi je bilo zabavno surađivati s drugim umjetnicima, bilo za video (Ira & John) ili omote albuma (Martin Peranović, Ena Jurov, Ena Baćanović/Ruby), tako da sam isto nastavila i kroz Živu, samo sam ovoga puta malo više uključila sebe te posvetila više pažnje i odjevnom segmentu koji mi je jako zanimljiv.”

Bez obzira na sve kreativne kolaboracije, važno je za istaknuti da je album izdan nezavisno preko Lucijine agencije Cereal Booking. Nas je zanimalo kako se snašla u tom segmentu posla. “Najveći izazov je gurati stalno sve sama. Biti svoj gazda je dvosjekli mač jer radiš sve po svom, kako i kada želiš, ali nekad ti baš treba neka pomoć, motivacija, lijepa riječ. U moru kreativnog sadržaja, koliko god da si dobar, moraš gristi i predstavljati se kao najbolji, a nekad, kada si umoran, to je teško”, priznaje.

Na turneji

Svestrana Lucija sada završava i doktorat iz eksperimentalnog zvuka i kreativne tehnologije, ali trenutno je fokus ipak na promotivnoj turneji albuma prvijenca. O prvim reakcijama publike i kritike dovoljno govore pozitivne recenzije koje ističu hipnotičke vokale, produkciju i beskompromisan spoj elektronike i slavonske glazbe, kao i skoro rasprodani koncerti u Melbourneu te pozivi na različite festivale krajem godine. Nas je, za kraj, najviše zanimalo je li priča s Punčkama definitivno gotova i hoće li koncert u petak biti jedini na kojem će hrvatska publika imati prilike čuti Živu. Pritom smo saznali i neke ekskluzivne detalje koji će razveseliti stare obožavatelje.

“Promo turneja je u punom pogonu još od svibnja, ali ovo je jedini koncert u Hrvatskoj. Fokusirala sam se na svoje djelovanje i na ostalim (hemi)sferama i nekako učim reći ne jer izgorila sam previše puta. A bome sam i ostarila (smijeh). Što se tiče Punčki, one su svoje odradile, vrijeme je za nova poglavlja. S druge strane, to ne znači da se članovi Punčki ne smiju pojaviti uz Živu na pozornici. Najbolje da dođete u Tvornicu!”