Oni žive Step Up, plešu na ulici, predaju u školama - i akademski su obrazovani. Ovo je priča o Škvadri
Razgovarala sam s osnivačima umjetničke organizacije Škvadra
Mladog plesača Šimuna Stankova sigurno ste sretali na plesnom podiju nekog zagrebačkog kluba. Ja sam ga snimila prošle godine na jednom privatnom tulumu i odmah je zaokupio moju pažnju. Njegovo kretanje po klubu, lakoća s kojom je plesao te fluidni pokreti nisu me ostavili ravnodušnom. Pitala sam se tko je ovaj cool dečko, bio mi je poznat, ali nisam se mogla sjetiti odakle ga znam. Onda mi je sinulo i zapratila sam ga na društvenim mrežama.
Tako sam saznala da su on i Ema Crnić osnovali umjetničku organizaciju Škvadra vrlo brzo nakon što su završili studij suvremenog plesa na Akademiji dramskih umjetnosti. Osnivači organizacije nisu samo Šimun Stankov i Ema Crnić već Škvadru čini njih osmero, a uz Šimuna i Emu to su Anđela Bugarija, Eva Kocić, Ema Kani, Gendis Putri Kartini, Marta Habulin i Una Štalcar Furač.
PLES OD MALIH NOGU
“Ples mi se uvukao u život kad sam imala četiri godine. Slučajno je ispalo da sam još od tad uživala u plesu kao ni u čemu drugome što sam probala. Dugo je bio samo prekrasan hobi, sve dok se nisam trebala odlučiti gdje poslije srednje.” Nakon završene srednje plesne škole Ane Maletić i XVI. jezične gimnazije odabir odlaska na nekoliko audicija za plesne akademije u drugim europskim gradovima i ovdje u Zagrebu bio je za Emu najbolji potez u tom trenutku.
Ples mi se uvukao u život kad sam imala četiri godine
“Prije gotovo dvije godine završila sam izvedbeni smjer na odsjeku za suvremeni ples pri ADU u Zagrebu i od onda sudjelujem u raznim umjetničkim projektima, s domaćim i inozemnim koreografima kao izvođačica suvremenog plesa. Između ostalog, jedna sam od osam plesačica i plesača koji su odlučili osnovati Umjetničku organizaciju Škvadra iz potrebe za stvaranjem vlastitih autorskih projekata.”
Šimun se plesom počeo baviti još u osnovnoj školi, taman kroz vrijeme (od 2006. do 2012. godine) kada su Step Up filmovi bili jako popularni, a street plesni stilovi bili su njegova baza sve do upisa na Akademiju dramske umjetnosti. Kroz 2019. godinu bio je angažiran u brojnim kazališnim predstavama u posve različitim kontekstima te je surađivao s različitim plesačima, glumcima i ostalim umjetnicima. “Ema i ja radimo zajedno i van Škvadrinih projekata, a osim što se profesionalno bavim plesom, možete me vidjeti i iza DJ pulta ili slušati na radio Studentu u emisiji Zvučni zid.”
O ŠKVADRI
Umjetnička organizacija Škvadra osnovana je u ožujku 2018. godine u Zagrebu, vrlo brzo nakon završetka studija osnivača. “Ima nas osmero osnivača Anđela Bugarija, Eva Kocić, Ema Kani, Gendis Putri Kartini, Marta Habulin, Una Štalcar Furač, Šimun Stankov i ja mi smo cijela generacija na studiju za suvremeni ples.” Bivši kolege studenti, trenutni kolege autori i izvođači u vlastitom novom malom kolektivu.
“Nije nam dugo trebalo da primijetimo koliko dobro funkcioniramo kao grupa, na više razina, kao prijatelji i kolege plesači, i nismo htjeli propustiti priliku da nakon studija nastavimo raditi i rasti zajedno kroz ples i plesanje”, govori Ema. Do sada, Škvadra je napravila dvije plesne predstave: Punopravno – site-specific projekt održan u Tepečićevom klancu u Mesničkoj ulici i remake na Aleksandrovim stubama iznad Dežmanovog prolaza. Osim plesa na ulici što je jedna od omiljenih Škvadrinih ideja o smještanju plesa u direktan i neposredan odnos s ljudima iz grada i gradskim prostorima, Škvadra radi i u kazalištu projekt Ne čujem te, mrak je koji se realizirao u Zagrebačkom plesnom centru u uz pomoć programa Koreospektar početkom 2019. godine.
Nismo htjeli propustiti priliku da nakon studija nastavimo raditi i rasti zajedno kroz ples i plesanje
Još ne primaju nove ljude u kolektiv i nisu sigurni hoće li ići u tom smjeru bar još neko vrijeme. “Zasad je vrlo zahtjevno uskladiti samo nas, a kamo li veći broj umjetnika. Volimo zamišljati da kad Škvadra postane malo iskusnije društvo s vlastitim producentom i većim repertoarom da ćemo moći biti slobodniji u suradnjama s drugim umjetnicima i imati priliku raditi to češće i u što raznolikijim kombinacijama”, završava Ema.
“Nadodao bih da je projekt Ne čujem te, mrak je isto dobio svoj site-specific remake na semaforu kod HNK u sklopu Perforacija”, zaključuje Šimun.
PROJEKTI KOJE OČEKUJEMO OVE ZIME
“Ove zime pripremamo dva nova projekta: Bazen i The Hero’s Journey u suradnji s glazbenikom Branimirom Norcem. Projektima se jako veselimo i jedva čekamo uroniti u njih i vidjeti gdje će nas to sve odvesti”, dodaje Ema. Zasad Škvadru čini osmero plesača koji vrlo često surađuju s glazbenicima koji su ujedno i njihovi jako dragi prijatelji. “Izdvojili bismo Ivana Marojevića koji je autor glazbe za projekt Ne čujem te, mrak je i suradnja se nastavlja”, govori Ema.
“Ideja za Bazen je inicirana od strane Eme Crnić i mene, tijekom ljeta smo razmislili o tome, predstavili ideju cijeloj ekipi i raspisali projekt. Radi se o projektu koji je inicijalno trebao biti site-specific cjelovečernja predstava na nedavno srušenom spomeniku alternativne kulture. Zasad bih ostao na tome jer ćemo sve postepeno otkrivati, ono što je sigurno da će biti jako plesna i fizički zahtjevna predstava, a posebno nam je drago da nam se pridružuje naša kolegica iz Danske, Kalliopi Siganou i tri genijalna muzičara: Roko Crnić, Miro Manojlović i Ivan Marojević”, priča mi Šimun.
Posebno nam je drago da nam se pridružuje naša kolegica iz Danske, Kalliopi Siganou
The Heroes Journey je iniciran od strane Branimira Norca koji je htio svoju glazbenu kompoziciju utjeloviti predstavom. “Zanimljivost kod ovog projekta je upravo ta što do sada nismo radili predstavu po glazbenom predlošku. Kompozicija je inspirirana istoimenom knjigom Josepha Cambella koji kroz mitove i priče, odnosno monomit, opću, bezvremensku priču o putu junaka zajedničku različitim religijama i kulturama, objašnjava podsvjesne mehanizme svakoga čovjeka u suočavanju sa zahtjevima vanjskoga svijeta ili vlastitim psihoemocionalnim stanjima”, govori mi Šimun. Za potrebe ove izvedbe pozvali su i izvrsnog Branimira Štivića (Die Zoone) koji će dodati svoj touch na cijelu glazbenu kompoziciju.
“Ema Crnić i ja u oba projekta sudjelujemo kao vanjske oči, čemu se izuzetno veselim jer po prvi puta nisam u ulozi izvođača, već ćemo pomagati oko slaganja materijala, strukture i tako dalje. Oba projekta ćemo postepeno najavljivati na našem Instagram i Facebook stranici pa stoga pozivam sve čitatelje da lajkaju stranicu.”
HRVATSKA PLESNA ZAJEDNICA NIJE NI MALA NI VELIKA
“Mi smo druga generacija i tek smo nedavno uplovili u profesionalne vode plesne scene u Hrvatskoj. Osim rada u Škvadri, svatko od nas je pronašao neki svoj put kako radi na nezavisnoj plesnoj sceni. Radimo na projektima, plesnim predstavama, predajemo u plesnim školama i tečajevima, radimo s amaterima i profesionalcima, bavimo se glazbom i glasom, iskušavamo se u cirkusu, surađujemo s glumcima kroz fizički teatar, istražujemo polje produkcije, polje plesa u terapijske svrhe, izvodimo i koreografiramo”, govori Ema.
Shvaćaju da su tek na početku otkrivanja kakvi su umjetnici, svatko za sebe, ali i kao grupa, i shvaćaju koliko im je važno da prihvaćaju izazove u novim stvarima ta različitim medijima, kako bi otkrili što vole i u kojem se smjeru razvijati dalje.
Sretni smo zbog toga koliko god je vrlo teško održavati entuzijazam zbog generalnog neprepoznavanja plesne umjetnosti u hrvatskoj kulturi
“Iz naše perspektive Hrvatska plesna zajednica nije ni malena ni velika. Gotovo svi se poznajemo, ali u isto vrijeme gotovo svake sezone se nađemo u nekoj novoj suradnji i novom okruženju. Teško je jer smo kao plesni umjetnici često nevidljivi na Hrvatskoj umjetničkoj sceni, ali s puno, često previše, truda moguće je napraviti razliku”, nastavlja Ema.
Kao mladi plesači mogu reći da su sretnici jer imaju puno mladih kolega profesionalaca koji svake druge godine izlaze s Akademije kao jako kvalitetni plesači i plesačice, a osim toga stariji i iskusniji kolege plesači i koreografi su za njih uvijek bili ovdje. “Osjećamo da smo dio zajednice koja nudi podršku, pomoć, savjet, usmjerenje, suradnju i učenje. Sretni smo zbog toga koliko god je vrlo teško održavati entuzijazam zbog generalnog neprepoznavanja plesne umjetnosti u hrvatskoj kulturi”, završava Ema.