Pet mama o novom normalnom, šalju li djecu u vrtić i školu te pronalaze li uopće vrijeme za sebe
Kad mislite da je vama teško, sjetite se mama koje trenutno rade od kuće okružene s klincima
Super1 od samog početka slavi progresivne, autentične i optimistične žene, a povodom Svjetskog dana individualnosti koji se obilježava 11. studenog, još smo vas jednom odlučile podsjetiti na to koliko je važno posvetiti se sebi. Donosimo vam savjete psihologinja, sociologinja, iskrene priče običnih žena o tome kako pronaći vrijeme za sebe sada, u ovom neizvjesnom vremenu, kad je to važnije nego ikad.
Među svima nama vlada velika neizvjesnost uslijed pandemije koronavirusa. Teško je reći što će biti sutra, a kamoli idući tjedan. To nam je potvrdilo i pet mama koje su nam otkrile kako izgleda njihovo normalno, odnosno kako u ovim izvanrednim okolnostima žive i nose se s novonastalom situacijom, strahuju li za svoju djecu i obitelj, što im se sve promijenilo, te šalju li svoju djecu u školu, vrtić i jaslice. Ivona, Nevena, Morena, Ana i Emilija osvrnule su se na svoje trenutno roditeljstvo, kako hendlaju dane, a i pronalaze li u ovom cijelom kaosu uopće vremena za sebe. Evo što su nam sve na tu temu rekle.
Ivona Grbešić
Drago mi je da još uvijek rade vrtići i škole. Curica nam je u drugom razredu i nastava se odvija normalno, u učionicama, naravno pod posebnim mjerama. Blizanci idu u vrtić, iako sa svakom prehladom i nekom temperaturom se javlja strah i oprez, pa tako da ne ugrožavamo ostale ostaju kod kuće što nekad zna biti i po deset dana. Mi to čak i uspijemo ishendlati jer sam ja kod kuće i ne radim. Mislim da je veći problem s obzirom na to da su blizanci autisti, onaj terapijski dio, točnije rehabilitacija koju moraju odrađivati. Ako se ponovno dogodi ponovo lockdown to će nam stvoriti veliki problem. Sve nas muči neizvjesnost, hoće li škola biti ponovo online. Mislim da nam je to najveći problem jer iskreno nije baš lako raditi s djetetom nastavu kod kuće, pogotovo kad imaš još djece u kući, a i samim time što nismo svi predodređeni da znamo određeno znanje prenijeti. Kad se samo sjetim prvog lockdowna i kako je to sve izgledalo uhvati me panika. Isto tako, dosta aktivnosti za djecu je ukinuto što me dosta frustrira jer su ostali bez tih nekih fizičkih aktivnosti koje su im prijeko potrebne za razvoj. Nadam se da će ovo sve nekako ostati u granicama normalne i da neće biti novog lockdowna te da ćemo svi ostati ‘čiste’ glave.
Nevena Rendeli
Moja djeca zasad idu u vrtić i jaslice, i nadam se da će tako i ostati. Nije mi jednostavno donositi odluke što je najbolje za moju obitelj, pogotovo zato što moji roditelji praktički žive s nama i stalno balansiram između straha hoćemo li ih suprug, ja ili djeca zaraziti i mogućnosti kojih imamo. Suprug radi na HRT-u i stalno je na snimanjima po gradu. Doduše, jako se pazi na zaštitu i dezinfekciju svega. Ja uglavnom sastanke održavam preko Zooma i trudim se što manje nepotrebno se izlagati, ali ne mogu reći da smo odustali od bilo kakvog društvenog života, samo smo ga sveli na druženje na otvorenom i s maskama. Kao mami s troje djece i inače mi kronično nedostaje “me time”, a u ovoj situaciju možda i najviše. Trudimo se svaki vikend provoditi s djecom u prirodi tako da ni tu više nema puno vremena za nas, ali to je u svakom slučaju punjenje baterija za sve. Ja i dalje odlazim na individualne treninge u MBS centar (dakle jedan na jedan trening u prostoru samo za nas), a trenutno puno više vremena provodim uz Netflix i HBO i eventualno čitanje s obzirom na to da su izlasci nažalost stvar neke lijepe prošlosti.
Morena Pavić
Kod nas se nije puno toga promijenilo. Laura i dalje ide u školu normalno, u školi se promijenilo jedino to što više brinu o higijeni. Sretna je jer je sa svojim prijateljima. Televiziju gledamo minimalno i ne pratimo vijesti. Tu i tamo pogledam na mobitelu zbog novih preporuka i promjena pa da budem u toku gdje smijem, gdje ne smijem. Dolaskom hladnijih dana više brinemo o imunitetu. Uveli smo zdrave napitke i ulja te razne vrste meda. Trudimo se jesti što manje kruha i slatkiša. Vrijeme za sebe sam napokon pronašla. Skoro svi možemo izdvojiti pola sata za sebe, samo je potrebno učiniti prvi korak i steći nove navike. Svaku večer suprug ili baka pripaze moje cure na pola sata. Za to vrijeme trčim i sama sam sa svojim mislima. Pokušajte i vjerujem da će te biti smireniji te u tom miru mnogo toga razbistriti.
Ana Vladušić
Tjedan dana smo bili doma jer smo sumnjali u zarazu, pa smo se samoizolirali. No, srećom, nalazi su se pokazali negativnima i djeca su nam opet krenula u kolektiv. Situacija je takva kakva jest i nažalost, moramo naučiti živjeti u ovoj realnosti gdje život ide dalje, ali uz nove uvjete i pridržavanje mjera. Neizvjesnost je zapravo ono najgore trenutno jer smo spriječeni raditi bilo kakve planove za budućnost. Živimo od danas do sutra, kao i svi ostali, pokušavajući obavljati dnevne rutine i poslove bez stresa i velikih promjena, no istovremeno podsvjesno iščekujući nove informacije i odluke stožera. Vrijeme za sebe pronalazim uvijek i svakako, te to nema neke pretjerane veze s Covid-19 i mjerama stožera. Nekad je to dobra knjiga, nekad Netflix i vino ili razgovor s prijateljicama, a ponekad je dovoljno i pola sata bez djece u kupaonici. Smatram da se svaka žena treba posvetiti sebi barem nakratko svaki dan, bez izgovora i opravdanja. Ako imamo vremena za ribanje pećnice i pranje podova, zasigurno možemo pronaći i trenutak za ugoditi sebi. Bez grižnje savjesti žene drage, jer ako mi nismo zadovoljne i sretne, teško ćemo postići da drugi ukućani budu.
Emilija Lasić Črepić
Moji klinci još uvijek redovito idu u školu/vrtić i dok su zdravi nastavit će ići. Prvih mjeseci ove cijele situacije bili smo svi zajedno pod stresom. Mlađi sin bio je donedavno doma i nije išao u vrtić, ali kako vrijeme odmiče nekako smo svi prihvatili ovu situaciju i odlučili živjeti s njom. U vrtiću uči o važnosti pranja ručica, ali i o cijeloj ovoj situaciji. Vrtićke odgajateljice nam uvelike pomažu u svemu tome i na poseban način približavaju mlađoj djeci važnost higijene kroz igru. Klinci možda jesu u školi/vrtiću, ali to ne znači da imam vremena za sebe. Posao vodim od doma pa većinu stvari pokušavam riješiti kroz jutro, najkasnije do 15 sati. Vrijeme za mene gotovo da i ne postoji. Ne znam ni kada sam se zadnji put našminkala. A ako se i nađe vremena za mene to je obično uz Netflix i gin tonic ili neku craft pivicu. U 23 sata više ne postojim i debelo sam u zemlji snova. Ne zbog pića nego zbog umora. Čeznem za baka servisom, ali moramo ostati odgovorni.