Početkom rujna u MSU kreće Međunarodni festival fotografije Organ Vida. Imamo prve informacije
Uskoro kreće 11. Međunarodni festival fotografije Organ Vida. Evo što nam donosi
Jedanaesti Međunarodni fotografski festival Organ Vida održat će se od 2. rujna do 4. listopada u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti i u gradskim galerijama Karas, Miroslav Kraljević i Zvonimir. Organ Vida pod vodstvom kustos/ica Barbare Gregov, Lovre Japundžića, Klare Petrović, Luje Šimunović i Lee Vene okuplja umjetni/ce iz cijelog svijeta koj/e rade u mediju fotografije i u njezinom proširenom obliku te čiji radovi odgovaraju zadanoj temi ovogodišnjeg festivala – Neodlučne slike.
Na glavnoj izložbi koja se otvara 2. rujna u 20 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu sudjeluje deset međunarodnih umjetni/ca izabranih putem javnog poziva od strane međunarodnog žirija kojeg čine Christian Siekmeier – direktor berlinske galerije EXILE, Katrina Sluis – kustosica londonske The Photographers’ Gallery, Steph Kretowicz – urednica i spisateljica, Mirjam Kooiman – kustosica amsterdamskog muzeja fotografije Foam, i Vesna Meštrić – kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Finalisti/ce glavne izložbe su: Liza Ambrossio Blood Orange, Martha Frieda Friedel éclat, Marko Gutić Mižimakov Cruising the Manifold, Disoriented, Zhao Qian A Field Guide, Oskar Schmidt Liquid, Samar Al Summary Trust Beauty Bank, Indrė Urbonaitė Flamingos, Moonrise and the Slippers, Emilio Vavarella Amazon’s Stravaganza: A Personal Index of Infinite Consumption, Shelli Weiler Fabulations i Alba Zari THE Y.
Uz glavnu izložbu finalista/ica, festivalska tema bit će upotpunjena s tri site-specific izložbe/instalacije pozvanih međunarodnih umjetni/ca: Meriem Bennani Misija tinejdžer/ke, Filip Custic crno-bijelo i Victoria Sin Narativne refleksije o gledanju koje se također otvaraju 2. rujna u 20 sati u Muzeju suvremene umjetnosti.
Neodlučne slike
Organ Vida u središte 11. izdanja festivala stavlja materijalnost slike – radove koji problematiziraju i proširuju poimanje reprezentacije. “Neodlučnost” iz naslova proizlazi iz specifičnog vida presijecanja fikcije i fakcije. Zastupljeni radovi temelje se na slikama koje su u isto vrijeme eksplicitno “lažne”, “nestvarne”, “falsificirane” i “autentične”, no njihova se autentičnost očituje u tome što pokazuju napetosti i kontradikcije suvremene digitalne kulture.
Naglasak je dakle na slikama koje polaze od vlastite konstruiranosti i fabriciranosti, koje se umjetničkom intervencijom značenjski usložnjavaju, kompliciraju i na vidjelo iznose upravo one procese koji konstrukciju uvjetuju i dovode do komodifikacije, ne uskraćujući pritom gledatelj/ici fantaziju. Zanimaju nas slike čija se političnost očituje prvenstveno u tome kako, a ne isključivo u tome što reprezentiraju.
Meriem Bennani: Misija tinejdžer/ke
Inspiriran tinejdžerskim filmovima, reality televizijom i web-serijama, fikcionalni dokumentarac Misija tinejdžer/ke Meriem Bennani (r. 1988, Rabat, Maroko, živi u New Yorku) prati svakodnevne aktivnosti skupine učeni/ca škole Descartes, francuske srednje škole u Rabatu, kako u učionici tako i kod kuće.
Kroz propitivanja, refleksije i aspiracije učeni/ca, umjetnica, odnosno magarac – njezin animirani avatar iza kamere istražuje učinak obrazovnog sustava koji je naslijeđen iz razdoblja francuske prisutnosti u Maroku, a koji je danas rezerviran za lokalnu elitu. Meriem Bennani istražuje suvremeno društvo, razlomljene identitete i kulturne razlike koje ga sačinjavaju, te teme kao što su rod i hegemonija digitalne tehnologije.
Filip Custic: crno-bijelo
Ispreplitanje tehnologije i identiteta prisutno je u radu španjolsko-hrvatskog umjetnika Filipa Custica (r. 1993, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska) koji istražuje što znači biti čovjek u sadašnjosti i neposrednoj budućnosti. Custic će se predstaviti izložbom u dvije konceptualno različite prostorije zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti koje pružaju uvid u njegovu umjetničku prošlost te formiraju svojevrsnu retrospektivu, i budućnost u kojoj središnji element postaje tehnološka skulpturalna slika koja funkcionira kao otjelotvorena inačica umjetnika. Svoje radove shvaća kao “virtualne slike”, odnosno digitalna platna sa snažnom likovnom komponentom u kojima kombinira scenografske i kostimografske vještine.
Victoria Sin: Narativne refleksije o gledanju
U višekanalnoj umjetničkoj instalaciji umjetnica Victoria Sin (r. 1991, Toronto, Kanada) istražuje dinamiku moći i žudnje koja se uspostavlja kroz iskustvo poistovjećivanja sa slikama. Referencirajući svojom drag personom filmski vizualni jezik te druge sisteme gledanja koji definiraju ženstvenost i ženstvena tijela, Sin u radu Narativne refleksije o gledanju ujedno utjelovljuje i parodira zapadnjačke ideale ljepote te upućuje na širu problematiku društvene konstrukcije roda, ženstvenosti te njihovog odnosa.