Damira Begovića teško je opisati u jednom kratkom uvodu u modni članak. Nevjerojatno talentiran za krojenje i šivanje kojim se bavi od malih nogu, Begović se na hrvatskoj modnoj sceni prvenstveno etablirao kao modni dizajner. Njegova diplomska kolekcija Ex-Vonia kojom je tematizirao propadanje rodne Slavonije i u koju je utkao neke od najljepših folklornih simbola toga kraja kao što su šlinga i zlatovez, proglašena je 2018. najboljom od 41 koje su prošle u finale natječaja iD International Emerging Designers Show u Novom Zelandu. Godinama je radio i kao dio dizajnerskog dvojca Twins, pa kao dizajner u varaždinskom brendu Varteks, a danas radi kao slobodni dizajner, stilist i kostimograf.

Sam za sebe kaže da je “struggling artist, kako je to danas popularno reći. Osoba koja i dalje ima velike snove i nastavlja se truditi unatoč svemu”. Njegov osobni stil priča je za sebe. U našoj je javnosti najpoznatiji po odvažnim kombinacijama koje nosi u posebnim prigodama, na društvenim događanjima unutar modne industrije, a koje gotovo uvijek dizajnira i izrađuje samostalno. No, za Super1 rubriku Osobni stil stavio je fokus na malo svakodnevnije kombinacije koje nosi iz dana u dan iako ni one nikako nisu dosadne ni bez pomaka.

Osobni stil kao eksperiment

“Volim eksperimentirati, volim sve ono što je drugačije i uvjetno rečeno nije baš prihvatljivo”, odgovara nam Damir na pitanje kako bi opisao svoj stil. Nosi puno vintage i second hand komada, nešto high streeta, ali velik dio odjeće koju nosi izrađuje i sam. “Možda zvuči glupo, ali to je moj život”, priča nam. “Otkad znam za sebe htio sam se baviti modom i volio sam se odijevati.” Uz majku krojačicu od djetinjstva je bio okružen odjećom. Volio se kostimirati za maškare i Noć vještica, pažljivo birati komade za posebne obiteljske događaje, a danas to odijevanje, kaže, ima još i veću ulogu u njegovom životu.

“Budući da moj modni dizajn u smislu redovitog izbacivanja novih kolekcija sada malo stoji, to odijevanje koristim na način da kroz svoj stil prezentiram sebe kao osobu i po mogućnosti pomaknem neke granice odijevanje u našoj sredini.”

Odijevanju tako zbilja posvećuje puno pažnje. Dok je bio zaposlen u Varteksu, za svaki bi tjedan unaprijed pripremao odjevne kombinacije kako bi ujutro bio brzo spreman i zadovoljan onim što je odabrao. “U većini slučajeva bih tada izvukao jedan komad iz dubine ormara pa oko njega gradio cijeli outfit, bio to sako ili neke lude hlače. Uvijek mi je neki posebniji, drugačiji komad bio početak.” Danas slobodnije razmišlja o odijevanju pa mu se kroz razmišljanje o odjeći i odijevanju u glavi iskristaliziraju čitave odjevne kombinacije koje bi mogao nositi u nekoj prigodi.

Izazivanje tradicionalnih razmišljanja o odijevanju

Na razvoj njegove estetike kad su u pitanju dizajn i osobni stil, utjecalo je previše faktora da bi mogao izdvojiti jedan kao najdominantniji. “To je često fundus mojih tkanina koje sam prikupio kroz godine. Tu ima tkanina koje sam kupio i spremio pa bih ih iskoristio tek za pet godina, ostataka iz nekih prijašnjih kolekcija ili onih koje sam dobio u Varteksu. Uvijek se trudim iskoristiti resurse koje već imam da bih stvorio nešto novo i zanimljivo.”

Kad je u pitanju odijevanje za pojedina događanja unutar industrije, voli maksimalno poštivati događaj na koji ide i osobu koja se na njemu slavi. Tako ćete ga često vidjeti u publici u kombinaciji nadahnutoj radom dizajnera na čiju je reviju stigao, u elegantnom odijelu ako ide u kazalište ili kombinaciji koja se referira na zlatno doba Hollywooda ako ide na premijeru filma. A kaže da na njegov odjevni izbor za takva događanja sve više utječe i neka nova klima unutar modne industrije. “Muška moda postala je puno slobodnija i otvorenija, novi glumci, pjevači i modeli se također slobodnije odijevaju, a sami dizajneri sugeriraju mušku modu koja nije samo sako i hlače. Tako da cjelokupan sklop ovog vremena, a i neke moje zrelosti utječe na to. U određenim godinama postaneš slobodniji, više te nije briga za tuđe mišljenje, a iskustvo koje si do sada skupio daje ti osjećaj za neku novu slobodu.”

Ni u svakodnevnim kombinacijama što možete vidjeti na fotografijama, nikako nije dosadan i uvijek se trudi odabrati neki drugačiji, pomaknuti komad. Na predrasude oko vlastitog odijevanja u okolini sve manje nailazi. “Kad si mlad i nesiguran to te zna pogoditi, a danas, ako mi se to i desi, mi je čak i drago jer shvaćam to kao neku vrstu komplimenta odnosno nadam se da sam time što sam kod nekoga izazvao reakciju, ipak pomaknuo nekakve granice razmišljanja.”

Manje kupovine, više posebnih komada

Begović ipak priznaje da kad radi za šivaćom mašinom definitivno ne pridaje pažnju onome što nosi. “Često znam i cijeli dan provesti u pidžami jer ne mogu dočekati da krenem s nekim projektom. Bitno mi je samo da mi udobno, jer kad se radi se radi.” Posljednjih godina i sve manje kupuje odjeću. “S obzirom na to da sam radio u tekstilnoj tvrtki, puno sam odjeće u tom periodu kupio i obilazio razne outlete tako da imam previše odjeće i trudim se nositi to što imam.” Ako mu baš nešto treba za kakvu prigodu, sam to dizajnira i sašije, a voli podržati i hrvatsku proizvodnju.

Neke posebne uzore u odijevanju nema jer se za njega odjevna kombinacija uvijek vrti oko neke ideje. “Tijekom studija modnog dizajna naučio sam da se sve vrti oko koncepta i tako je uvijek u mojoj glavi. Bilo da mi je polazište neki umjetnik, fotografija, običaj, folklor… uvijek taj neki koncept izrodi završni moment.”

Od najupečatljivijih komada u ormaru koje posebno cijeni i čuva izdvaja cipele Zlatko. “Gledao sam ih jedno dvije godine u izlogu i uvijek sam mislio “joj, budem kad ću imati više novaca”. I onda je došao neki povrat poreza, taman sam se zaposlio za stalno, bilo je ljeto, a Cipele Zlatko imale su svoj tradicionalni popust koji imaju u kolovozu i veljači.” Uletio je u trgovinu, gdje ga je čekao njegov broj i odmah ih je kupio. “Dakle, istovremeno sam dobio posao, bile su na popustu, imali su točno moj broj – sve se poklopilo. Baš ih volim.”