“Ja sam diplomirana hispanistica i rusistica koja se tijekom studija našla u svijetu medija, gdje sam onda i provela desetak godina”, odgovara nam Nambi Kezić (@nambiq)na pitanje kako bi se predstavila nekome tko je nikad nije upoznao. Nakon gotovo 10 godina u medijima od kojih je pet provela kao glavna urednica magazina Elle, karijerni put je, kaže, nastavila u bliskom, ali ipak malo drugačijem smjeru, “pa sam prošle godine otvorila svoj obrt i bavim se marketingom u raznim oblicima – organizacijom evenata, digitalnim marketingom, PR-om i slično. Izvan posla i mode, koji su neodvojivi od mene, volim kuhati, učiti o hrani, gledati dokumentarce o hrani – sve vezano uz hranu me jako veseli.”

Njezin stil kroz karijeru provedenu u modi mijenjao se te je nekoć, priča nam, bio eklektičan, a danas je uglavnom praktičan. “Balansiram negdje između te dvije krajnosti, ovisno o raspoloženju i prigodi.” Za svakodnevne prigode najčešće bira ono što joj je prvo pod rukom, a onda dalje gradi kombinaciju prema osjećaju. “Za mene je udobnost prioritet s kojim ne volim raditi kompromise pa se time uvijek i vodim.” U ovom izdanju rubrike Osobni stil pokazala nam je pet kombinacija koje ovih dana nosi, a kojima je baza običan bijeli T-shirt.

Moda kao način komunikacije

Odijevanje je za nju, kaže, vrlo važan čin, uvelike na nesvjesnoj razini. “Nekad je štit, nekad je prilika za kostimiranje – ne u doslovnom smislu, već kao pomoćno sredstvo ubacivanja u neku od brojnih uloga koje svakodnevno igramo – nekad samo dobra zabava, ali uvijek nastojim u tome pronaći neku vrstu ugode. Ona je i vizualni kod kojim komuniciramo s ljudima u svojoj okolini, nalazimo istomišljenike.”

Prvi doticaj s modom bio joj je, kaže, kroz kolekcije Jeana Paula Gaultiera i Johna Galliana za Dior. Izrezivala je najdraža kreacije, slagala kolaže, a onda je otkrila Toilet Paper, Kenzo i Devon Aoki koja joj je još uvijek omiljeni model. “Marc Jacobs za Louis Vuitton!” nastavlja nam dočaravati svoje uzbuđenje oko modne scene tog perioda. “Iduća veća modna faza, nešto kasnije, bila je prije sad već nekih 10-15 godina, u vrijeme procvata mlađe londonske scene – Simone Rocha, Christopher Kane, Jonathan Anderson, Erdem, Johnny Coca za Mulberry, Peter Pilotto – bila sam beskrajno fascinirana. Svega se tu skupilo kroz godine, a tu su još i utjecaji filma, umjetnosti (modernista ponajviše), svih drugih sadržaja koje sam konzumirala…”

Kroz sve to izgradila je autentičan stil kojim se ističe u masi i zbog čega smo je morali pitati nailazi li ikad na predrasude i kritične komentare. “Otkad se moj stil “primirio”, i ne baš. Tu i tamo nekome budu neobične moje cipele. Na tu temu, sjećam se kad sam jedne godine kupila T-shirt Junye Watanabea za Comme des Garçons koji je bio regularni prugasti T-shirt u svemu osim što je na ramenima imao aplicirana dva velika crvena kruga od PVC-a. Odjenula sam ga uz običan jeans i sandale i otišla u šetnju gradom. Ljudi su se okretali za mnom, dovikivali, prstima upirali u mene, neki su mi i prilazili pričati sa mnom o majici. Takva vrsta pažnje nije mi ugodna, ali ne bi me ni spriječila da se ponovno tako odjenem.”

Istaknute uzore u odijevanju nema otkad je, kaže nam, završila njezina pretpubertetska faza zaluđenosti Gwen Stefani. “Nisam se nikad zatekla u situaciji da gledam nečiju fotografiju i pokušavam replicirati outfit, obično su moje ideje za odijevanje produkt svega onoga što se skupilo u mojoj glavi kroz godine praćenja mode i razvoja osobnog ukusa. Volim pogledati Instagram profil Brittany Bathgate, ona je minimalistica kakva ja nikad neću biti, ali sviđa mi se vidjeti nešto drukčije.”

Posebne komade čuva za kćerku

Otkad je postala freelancerica, Nambi puno manje kupuje, a ormar joj je postao probraniji i praktičniji. A takve su joj ovih dana i odjevne kombinacije. “Načelno radim od kuće, ali rijetko provedem cijeli dan kod kuće jer su mi sastanci sastavni dio posla. Nakon toga trčim u vrtić pa u park pa za poslijepodnevnim obavezama kojih ne manjka, a večeri su često rezervirane za treninge ili evente… Zapravo bih se po potrebama trebala presvlačiti i nekoliko puta dnevno, ali u jesenskom periodu moja baza su traperice ili crne hlače i baloner/sako pa obuću i ostalo prilagođavam potrebi.”

Kad kupuje nešto novo, to uglavnom obavlja online, u multibrend online trgovinama kao što su Farfetch, Matches Fashion, Vestiaire Collective, The Outnet i MyTheresa, a ponekad poprati i high street brendove iako je takve kupnje kroz godine, kaže nam, svela na minimum. “Volim kupnju obaviti u miru, najčešće uz jutarnju kavu i WhatsApp konzultacije s mamom ili nekom frendicom”, govori nam. “Moji favoriti su JW Anderson, Marni, Dries Van Noten, Jil Sander, Acne Studios i, u zadnje vrijeme, londonski brend Raey koji radi besprijekoran daywear. Žalim još uvijek za ugašenim brendovima Christophera Kanea i Sies Marjana, ali veseli me otkrivati i neke nove pa rado gledam što rade Grace Wales Bonner, Craig Green, Germanier, Ottolinger, Area… Osim toga, opsjednuta sam naušnicama – Panconesi, Hugo Kreit, Pearl Octopussy, Sterling King samo su neki od brendova čiji nakit vrebam.”

Odjeće koju više ne nosi periodički se rješava kroz buvljake s prijateljicama, ali ima i onih nekoliko komada koje čuva jer nose posebnu vrijednost. “Jedna od omiljenih stvari koje čuvam, trenutno za svoju kćer jer ja u nju više ne stanem, je Kenzo minica od samta koju sam nabavila dok je još u Zagrebu postojala Kenzo trgovina.” A posebno značenje za nju ima i jedna jakna koju joj je od deke izradila Marija Kulušić. “Smrt moje bake koincidirala je s Marijinom kolekcijom od upcycled deka i tad sam je zamolila da od bakine deke meni napravi jaknu, to je zaista poseban komad. Jako volim i jedan Jacquemus kaput koji imam već sigurno 6-7 godina, bila je to možda njegova druga kolekcija, par godina prije nego što je postigao veliku slavu. Imala sam osjećaj da radim dobru investiciju! Čuvam, dakako, i svoj vjenčani outfit – haljinu Simone Roche i Prada natikače s perjem. Zapravo čuvam puno stvari koje više ne nosim, ali još se učim odvajati od onoga što mi zapravo i nije potrebno.”