Naša je novinarka provela dan rješavajući izazove čitateljica. Evo gdje je sve bila i što je radila

Otkad znam za sebe, jako mi je bitno kakav imam mobitel. Dobro, ne baš otkako znam za sebe, ali od trećeg razreda osnovne kad sam dobila prvi mobitel. Još uvijek se sjećam euforije koja je nastupila kad ga je mama donijela doma kao veliko iznenađenje – napokon sam imala svoj mobitel. Bila je to godina gospodnja 2008., a u 16 godina koje su preletjele između puno toga se promijenilo. Za početak, ne mogu više računati na mamu da će mi kupiti mobitel. Druga, naravno, manje bitna stvar, je činjenica da mobitel više nije samo praktična zamjena za telefonsku govornicu, već uređaj bez kojeg ne bih mogla preživjeti.

Zvuči malo dramatično, ali, je li zapravo? Mobitel danas koristimo kao GPS ali i za slušanje glazbe i plaćanje u trgovinama, kao glavni izvor informacija i zabave te najbitnije sredstvo komunikacije – lajk šer subskrajb, rekli bismo. Mogu preživjeti bez novčanika u torbi i omiljenog sjajila, ali izlazak iz kuće bez mobitela danas jednostavno nije opcija. Stoga, standardi su vrlo visoki. Mobitel mora imati dovoljno jak procesor da mogu bez ikakvih glitcheva skrolati po društvenim mrežama, dovoljno veliku memoriju za skupljanje moje osobne životne dokumentacije i, možda ono najbitnije, dobru kameru.

Mlada nada influencerske scene

Nećemo se zavaravati, živimo u dobu Instagrama i TikToka – naravno da mi je važno kakvu kameru imam. Kako ću se inače zavaravati da mi fali samo još jedan viralan post da postanem nova nada hrvatske influencer scene? Šalu na stranu, kamera je zapravo bitna, a pogotovo kada ste novinar. Ne mogu si dopustiti da potencijalna vijest propadne samo zato što ja nisam bila dovoljno brza ili spretna. Zato je prva stvar koju napravim čim dobijem novi mobitel, što se u prosjeku događa jednom svake dvije do tri godine, to da namjestim rešetku i onaj pokazatelj da je kamera ravna. Vjerojatno postoji neki stručan naziv za to, ali znate na što mislim. Upravo sam to napravila i kad mi je u ruke stigao novi Samsung Galaxy S24 Ultra.

S obzirom na to da se u uredu već pročulo za moje influencerske tendencije, nije bilo sumnje da sam ja prava osoba za provjeriti je li ovo mobitel koji bi me mogao lansirati u sam vrh orbite. I nakon što sam s njim provela neko vrijeme, mogu reći da je. Kao prvo, ljubičasta verzija koju sam isprobavala je predivna. Stražnja strana je matirana i iskreno, bilo mi je jako žao samo i pomisliti na to da ću morati staviti neku maskicu kako bih ga zaštitila. Onda sam shvatila da ni ne moram jer dolazi u kućištu od titanija i ima zaštitu na staklu, tako da sam živjela na rubu par dana. Par puta mi je i pao, ali ništa se nije dogodilo – ni jedna crtica. Kao drugo, baterija je izdržala moje maltretiranje jer sam ga punila jednom dnevno, nekad i rjeđe. Kao treće, mogla sam bez problema gledati serije na mobitelu. Ekran je taman dovoljno velik da nemam osjećaj da mi nešto fali, a opet mi stane u svaku torbicu.

Najveći turist u Zagrebu

U torbici sam ga nosila i kad sam krenula put grada rješavati izazove koje ste mi upravo vi, naše drage čitateljice, zadale prošli tjedan. Postavili smo pitanje na Super1 Instagram storyju i bilo je tu more zanimljivih stvari, a ja sam se istinski potrudila donijeti odgovor na najbolje izazove. Na početku sam ih sve zapisala u bilješke koristeći S Pen olovku i bila sam oduševljena što je osjećaj kao da pišem po papiru. Inače mrzim online potpise, ali ovdje sam čak imala i zvukove kao da pišem po papiru. Moj rukopis je napokon jednako ružan i nečitljiv u online obliku koliko je i u stvarnosti. Uz same izazove sam napravila i par zaista predivnih crteža – mene je razveselilo. Još me više razveselilo što je i Sunce odlučilo doći sa mnom u grad pa sam imala osjećaj kao da sam na subotnjoj špici u podne, a ne na radnom zadatku u utorak poslijepodne.

Kad sam sve stavila na papir (nasmijalo me ovo), odlučila sam da ću krenuti od Trga prema Zakmardijevim stubama. Jedan od izazova bio je pronaći grafit s imenom Ana i znala sam da je upravo taj prolaz pravo mjesto za potragu. Ono na što nisam računala jest da ću izgledati kao najgori turist ikada koji krči prolaz gledajući hrpu besmislenih grafita. Ubrzo me sram prošao i našla sam svoje ime. Doduše, bilo je u kombinaciji s imenom Lara, ali stvarno nisam mogla više glumiti turista i tražiti grafite poput ‘Ana volim te’. Dok sam prolazila stubama i razmišljala o tome koliko mi je loša kondicija, sjetila sam se da je upravo taj dio centra moj najdraži dio Zagreba. Kad sam i bila turist u Zagrebu, nešto oko tog dijela me zaintrigiralo. Vjerojatno činjenica da sam imala dobru profilnu s tih stuba koju sam držala godinama.

Vožnja uspinjačom

Došla sam do vrha stuba nakon što me je djevojčica od kakvih pet godina prestigla bez da je trepnula i čekala da dođe vrijeme za sljedeći izazov, a to je bila uspinjača. Uspinjača vozi svakih deset minuta i naravno da sam ja morala čekati otprilike sedam na sljedeću vožnju. No, drago mi je da je došlo do te pauze jer sam mogla uzeti koji trenutak za uživati u predivnom pogledu na Zagreb. Turist u meni ponovno se aktivirao i morala sam izvaditi mobitel i slikati panoramu. Onda sam shvatila koliko dobro izgleda nebo na fotkama i slikala ga s ultraširokom kamerom. Sjećate li se onih hashtagova s Instagrama #sunsetporn i #sunriseporn? Ova fotka bi spadala negdje između te dvije kategorije.

Vrijeme je proletjelo i došao je trenutak za vožnju uspinjačom. Par turista i ja smo se sjeli, a ja sam zauzela najbolju poziciju i slikala spuštanje. Uspinjača zaista je jedan od iconic trenutaka Zagreba i ne znam zašto se češće ne vozim ovako – svakako bolja opcija od trčanja po stubama i umiranja jer ostajem bez daha.

Kad sam se spustila natrag na Ilicu, odlučila sam preko Cvjetnog doći do omiljenog kafića s omiljenom kavom u gradu. Putem sam riješila još jedan izazov, a to je bila kupovina cvijeća. Oduvijek sam željela biti jedna od onih žena koje hodaju po gradu s cvijećem tako da me je ovo posebno razveselilo, ali zapravo je najslađi dio kupovine bila cura koja je prodavala cvijeće. Objasnila mi je da njihova lavanda dolazi sa zadarskog područja i odmah mi je zamirisalo i more i ljeto i godišnji. Ubrzo sam sletjela nazad na planet Zemlju i nastavila s mojim zadatkom.

Sezona ledene kave i službeno je otvorena

Sljedeći izazov bio je popiti kavu u omiljenom kafiću. Svaki kafić koji je lijepo uređen mi je omiljeni, ali ovi koji su ipak nešto dalji od gradske žiže idealno su mjesto za uistinu uživati u svakom gutljaju. Nakon kakvih 10-ak minuta šetnje došla sam do kafića samo da bih se životno razočarala jer je terasa bila puna. Da, dobro ste pročitali – puna terasa u veljači, utorak poslijepodne. Kad sam se pomirila sa zlom sudbom sjedenja u zatvorenom na topao i sunčan dan, ušla sam u kafić i shvatila da imam sreće što mogu uopće sjesti u taj kafić jer je i unutra bio samo jedan stol slobodan.

Zasjela sam se, izvadila laptop i pripremila se za tipkanje, fotogenično namjestila cvijeće i naručila kavu. Po prvi put ove godine, naručila sam ledenu kavu. Ne znam jesam li jedina, ali ja doslovno dijelim godinu na dva godišnja doba – vrijeme ledene kave i vrijeme tople kave. Ljeto u mojoj glavi počinje s prvom ispijenom ledenom kavom na osunčanoj terasi, što znači da tad zapravo nije počelo jer nisam bila uopće na terasi, ali skoro. Možda je ovo onda proljeće? Dok sam se ja gubila u mislima, moja narudžba je stigla. Influencerski sam sve namjestila, pofotkala i bila baš zadovoljna. Proučila sam zatim sve fotke i shvatila da, ako će mi išta pomoći da postanem influencerica, onda će to biti ovaj mobitel. Svaka fotka je bila sjajna, a baterija je i dalje bila gotovo na maksimumu. Šerala sam si internet i krenula na tipkanje, što nas zapravo dovodi do upravo ovog trenutka.

Sadržaj nastao u suradnji sa Samsungom.