Ovo su najpoznatija japanska jela: Znamo gdje ih kupiti i kako ih pripremiti

Globalizacija je dovela do toga da u svakom kutku Zemlje imamo pristup apsolutno svemu. Iako živimo u Hrvatskoj, možemo se odijevati kao da smo u Kaliforniji, slušati glazbu koja se vrti na radiju u Australiji i jesti hranu kao da smo u Japanu. Upravo smo po pitanju gastronomskih užitaka slobodniji nego ikada uživati u raznim okusima koji inače nisu tipični za naše podneblje. Strane kuhinje su posljednjih godina doživjele veliku popularnost, a posebno se ističe upravo japanska. Među najpoznatijim jelima su tako sushi, ramen, miso juha, tofu i unagi. I koliko je god lijepo povremeno naručiti dostavu ili otići u restoran, nekad želimo skuhati nešto u vlastitoj kuhinji. Barem ja.

Po prirodi sam perfekcionist i sve što radim mora biti ne dobro, nego sjajno. Zato kad sam odlučila dovesti japansku kuhinju u svoju, bacila sam se na ozbiljno pretraživanje interneta i pronašla nekoliko recepata koji su mi djelovali kao da bi mogli biti dobri. S obzirom na to da sam se prvi put okušala u pripremi svih ovih jela, nisam imala (pre)visoka očekivanja, ali mogu ponosno reći da sam zaista zadovoljna kako je sve ispalo. Ipak, mislim da najveća zasluga ide sastojcima koje sam koristila – i zapravo ih je bilo jednostavnije pronaći nego što sam očekivala. U mnogim trgovinama nema gotovo većine potrebnih sastojaka, ali srećom tu je Lidl.

Japanski tjedan u Lidlu

Kako sam prijateljima prepričavala situaciju s mojim japanskim pothvatima, odjednom su se svi zainteresirali i, ukratko, dopalo me je da organiziram japansku večeru. Moja je početna ideja bila priprema jela kroz neki dulji period vremena, ali zbog novonastale situacije, morala sam se brže-bolje snaći i osmisliti meni za cijelu večeru. Na moju veliku sreću, u Lidlu je u tijeku Japanski tjedan zbog čega je njihova ponuda još bogatija nego inače, pa samim time i moje opcije za posluživanje. Uputila sam se tako u najbliži Lidl i krenula u potragu. Kad sam vidjela da imaju neka već gotova jela, kao što su miso juha, začinjena wakame salata, yuzu desert i kolačići sreće, laknulo mi je. Kad sam znala da više ne moram brinuti oko toga što će biti prilog, desert i juha, mogla sam se prepustiti pripremi ostalih jela.

Moja ambiciozna i optimistična ideja bila je pripremiti sushi, ramen, dumplingse, proljetne rolice i krem sir s wasabijem. Kupovina samih sastojaka pola je posla pa kad sam došla doma s platnenim vrećama punim stvari, moja je kuhinja postala japanska. Kupila sam tako sushi rižu, nori listove, sojino ulje, surimi štapiće i sushi set s podlogom od bambusa te dva para kineskih štapića – sve za sushi. Za ramen su mi trebali svježi udon rezanci, češnjak i đumbir, juha, sušene gljive, mrkve i kelj. Uz krem sir s wasabijem sam kupila još rižine krekere i sjemenke sezama, dok sam od kuhanja dumplingsa odustala i kupila već gotove. Za proljetne rolice su mi trebale tortilje od riže, svježi rezanci, tofu, mrkve i svježi krastavac, mango, avokado, svježi bosiljak i jalapeño ljute papričice.

Motam sushi kao profesionalka

Prvi na redu bio je sushi. Za recept sam odlučila voditi se najjednostavnijom opcijom, a to je zapravo Kalifornijska rolica – toliko o autentičnoj japanskoj kuhinji. Za pripremu mi je trebalo 170 g sushi riže, žličica i pol octa, žličica šećera, žličica i pol soli, 230 ml vode, 4 nori lista, 1 svježi krastavac, četiri surimi štapića i sojino ulje. Recept sam pronašla na stranici Delish, a imao je manje od osam koraka. Prvo je trebalo zajedno pomiješati ocat, šećer i sol dok se nije sve zajedno otopilo. Sljedeći korak je bila priprema riže koju je trebalo kuhati u vodi oko pola sata na laganoj vatri, odnosno, dok se nije sve upilo. Nakon toga rižu treba pustiti desetak minuta da se ohladi. Zatim je potrebno sve dobro pomiješati kako bi se zrna riže razdvojila, a onda se postupno dodaje mješavina octa.

Najizazovniji dio pripreme sushija je svakako motanje. I ne, nije iz prve izgledalo sjajno. Nori list se raširi na suhoj i čistoj dasci za rezanje, i to tako da je sjajna strana s donje strane, a zatim se u sredinu stavi riža – četvrtina od ukupne količine. Treba je staviti ravnomjerno, ostavljajući sa svake strane oko centimetar i pol slobodno. Kad ste to napravili, slijedi najzahtjevniji dio, a to je motanje sushija. Spomenutu podlogu od bambusa stavite na rižu i zatim sve prevrnete, tako da je sad pred vama nori. Na njega posložite komadiće krastavca i surimi štapića, i to tako da je sve jednako raspoređeno.

Sam proces motanja može biti iznimno frustrirajući pa je najjednostavnije krenuti od krajeva. Koristeći palac i kažiprst ulovite krajeve podloge od bambusa i počnite rolati, pazeći pritom na ostale sastojke. Motajte prema naprijed, odnosno, dalje od sebe, nježnim, ali čvrstim stiskom. I to je to – ponovite ovaj postupak četiri puta i imate domaći sushi.

Brza priprema ramena i krem sira s wasabijem

Nakon uspješno pripremljenog sushija, odlučila sam se uskoro okušati i u pravljenje ramena. Njegova je priprema svakako manje zahtjevna, pa su mi tako trebali samo svježi udon rezanci, češnjak i đumbir, juha, sušene gljive, mrkve i kelj. Prvo je potrebno popržiti češnjak i đumbir te zaliti juhom i dodati gljive. Zatim se dodaju rezanci, kelj i mrkva i sve se skupa kuha 20-ak minuta. Na samom kraju ovog jednostavnog recepta potrebno je dodati željene dodatke, a ja sam ubacila kuhano jaje i Teriyaki umak. Nakon kompliciranog sushija, oduševilo me je što sam s ovim receptom bila gotova kroz pola sata.

Dok se ramen kuhao, ja sam iskoristila vrijeme i bacila se na pripremu krem sira s wasabijem. Zapravo me je spasilo to što sam kupila već pripremljenu smjesu krem sira s wasabijem, pa sam samo trebala posložiti sve skupa – prvo su na redu bile sjemenke sezama, zatim red krem sira, rižini krekeri, ponovno krem sir i na kraju sjemenke sezama. Ovo je bila daleko najkraća i najbrža priprema do sada pa sam se mogla posvetiti tome da stvarno lijepo i izgleda. Preostale su mi još proljetne rolice, šlag za kraj.

Proljetne rolice za sam kraj

Problem s proljetnim rolicama je taj što ih je potrebno motati. Sad sam već imala neko iskustvo nakon sushija, ali i dalje sam u nekoliko navrata bila malčice frustrirana s time što ne izgleda sve savršeno. Držalo me je to što se cijeli proces bliži kraju. Prije nego što sam krenula s motanjem morala sam sve sastojke izrezati na što tanje i dulje komadiće – tofu, mrkve i svježi krasatavac, mango, avokado, svježi bosiljak i jalapeño ljute papričice. I onda je krenulo motanje.

Veliku zdjelu sam napunila toplom vodom i navlažila čistu kuhinjsku krpu koju sam raširila na radnoj površini. Pročitala sam da se tortilje od riže neće lijepiti na mokru krpu i tako je i bilo. Sljedeći korak je bio umočiti tortilju u toplu vodu, staviti ju na krpu i zatim ju napuniti sa spomenutom mješavinom, ostavljajući nekoliko centimetara prazno sa strane. Zatim sam strane tortilje presavinula prema sredini i oprezno povukla donji dio tortilje preko svega te nastavila motati. Potrebno je paziti da sve bude što preciznije, odnosno, da rolice budu što tanje zarolane. Trebalo mi je nekoliko pokušaja, ali posljednje su pravo malo remek djelo.

Kad sam završila s proljetnim rolicama, samo par minuta nakon počeli su već dolaziti gosti. Brzinski sam smrznute dumplingse ubacila u pećnicu i bili su gotovi taman tako da ih uspijem poslužiti tople. Na kuhinjskom stolu je tako bila spremna prava mala gozba, a usudim se reći da moji gosti nisu uspjeli prepoznati što sam samostalno pripremala, a što je bilo već unaprijed gotovo. Neki su čak donijeli još neke deserte koje su našli u Lidlu, pa smo probali i kikiriki u tijestu s wasabijem, kao i mochi sladoled. S druge strane, dobila sam beskrajno puno komplimenata, pa čak i nekoliko sugestija da bih trebala otvoriti svoj restoran. To mi se ipak čini pretjerano, ali sada barem znam – kad naumim nešto, uspijem to ostvariti. Pa čak i postati japanski chef.

Sadržaj nastao u suradnji s Lidlom.