Ana Čerenšek je profesorica psihologije specijalizirana za psihologiju sporta, a u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri radila je u timu brojnih poznatih sportaša kao što su Damir Martin, Davor Rostuhar i Lovro Majer. Danas je kroz svoj program Mentalni trening posvećena uglavnom poslovnim edukacijama, a u posljednje vrijeme okrenula se i radu sa – ženama. Naime, pokrenula je i projekt Priča koji će uskoro imati svoje drugo izdanje. Razgovarali smo s Anom i saznali više.

Sport kao polazišna točka

Svi smo vrlo dobro upoznati s užurbanim tempom današnjice i svakodnevnim zahtjevima koji se stavljaju pred nas. Kako bismo se lakše nosili s tim izazovima, ponekad je važno potražiti podršku i pomoć izvan kruga obitelji i prijatelja, a tu u priču ulaze – stručnjaci. Odlazak na psihološku terapiju danas je, srećom, uobičajena praksa, a postoje i brojne specijalizirane edukacije, radionice i programi koji okupljaju zajednicu sa sličnim problemima. Jedan takav zove se Mentalni trening, a iza njega stoje Ana Čerenšek i njen tim. Oni se bave poslovnim edukacijama, ali i onima usmjerenima prema općenitom osobnom rastu, kako odrasle populacije, tako i djece.

Ipak, prije pokretanja Mentalnog treninga, Ana je karijeru započela i izgradila u području sporta. Nakon što je završila program neuroleadershipa na Švicarskom institutu za sport uglavnom se kroz karijeru fokusirala na psihologiju izvedbe. Ovaj smjer doveo ju je do bliskog rada s brojnim profesionalnim sportašima, a nas je zanimalo što je to u sportu zanimljivo sa psihološke strane i koje bismo lekcije svi mogli preuzeti.

“Od sporta(ša) možemo naučiti puno. Prije svega možemo naučiti da se ne trebamo bojati straha već da ga trebamo priželjkivati jer nam on govori da idemo u pravom smjeru. Strah je sportaši(ca)ma signal da napuštaju zonu poznatog i da će uskoro doći do prilike za napredovati i naučiti nešto novo. Također, sport nas uči koristiti poraz za vlastito učenje. Ljudi koji su perfekcionisti, a mnogi će se u tome prepoznati, izbjegavaju izazove jer se boje neuspjeha i tako ojačavaju svoj fiksirani mindset. U sportu to ne prolazi jer ako izbjegavate izazove, vrlo brzo ćete ispasti iz igre. Sport vas uči građenju fleksibilnog mindseta, odnosno tome da izazovi postoje kako bismo imali priliku dati sve od sebe”, objašnjava.

Sport je bio prvi korak koji je s vremenom doveo do Mentalnog treninga, a nedavno je Ana svoje profesionalne talente usmjerila prema ženama i to kroz novi projekt koji se zove Priča.

O Priči

Ako bismo htjeli ukratko opisati ovaj projekt, mogli bismo jednostavno reći da je Priča zajednica žena koje razgovaraju, uče, druže se, podržavaju i povezuju na temelju sličnih interesa i izazova. Riječ je zapravo o ciklusu radionica koje prate osnovne teme programa Mentalni trening, a to su primjerice vrijednosti, uloge, navike, komunikacija, dugovječnost, zdravlje. Ovdje se govori o tome kako (iz)graditi otpornost na stres, kako bolje komunicirati i preuzeti kontrolu nad željenom promjenom u životu ili jednostavno kako biti više – svoja.

Priča je za one koji su spremni naučiti nešto novo, za one koje se žele pokrenuti jer neko vrijeme stagniraju ili za one koje samo žele provesti kvalitetno vrijeme u novoj zajednici žena. A u tu zajednicu uključena su i neka poznata imena koja imaju ulogu gostujućih predavačica. To su, primjerice, novinarka Ivana Paradžiković i trenerica Sanja Žuljević. “Gošće su tu kako bi podijelile dio svojih životnih uspona i padova te ispričale iskrenu priču o tome kako je svatko “krvav ispod kože”. To su sve redom inspirativne žene koje su napravile velike stvari u životu, izgradile karijere, rušile barijere i ostavile trag. Sretna sam da ih imam priliku ugostiti”, ističe Ana.

Autentična žena

Autorica kaže kako je pokrenula Priču jer je i sama htjela izaći iz zone komfora i napraviti nešto novo. “Moja motivacija je potaknuti žene da budu hrabrije po pitanju autentičnih odabira kako bi živjele život u skladu sa svojim vrijednostima, a ne s onim što se od njih očekuje”, kaže i otkriva koje je razlike među spolovima kada je u pitanju komunikacija primijetila kroz dosadašnje iskustvo.

“Kroz poslovne treninge počela sam susretati žene koje drugačije reagiraju na ono što ih poučavam. Iako su žene najčešće one koje najviše doprinose raspravama u takvim okruženjima i spremne su ponuditi svoje razmišljanje, stavove i znanje o nekoj temi, u praksi su dosta stidljive. Budući da to nisam osjetila u sportskom okruženju, poželjela sam i njima dati malo tog sportskog mindseta kako bi bile probitačnije u svojim životnim ulogama”, a pritom ističe kako je još uvijek najznačajnija ženska uloga ona – obiteljska.

“Najveći problem vidim u ulozi žene u obitelji gdje (još uvijek) imamo neku bizarnu podjelu na muške i ženske poslove. Upravo na taj način nama ženama sleti veliki dio neplaćenih poslova u ruke, a onda se mi još hvalimo s tim okolo govoreći kako držimo tri kuta kuće i “hendlamo” stvari. Voljela bih kad bi se omjeri malo promijenili u korist žena i kada bi one svoj identitet gradile kroz druge i drugačije uloge jer – imamo ih svi puno. Možda je najbolji način da sjednemo same sa sobom i odredimo svoje želje i životne prioritete pa, sukladno tome, povučemo granice. Primjerice, ja zaista puno radim, ali uglavnom ne radim nakon završetka radnog vremena. Jednostavno imam drugih stvari s kojima se želim baviti. Nadalje, za kućne poslove rado plaćam pomoć jer u svoje radno vrijeme zaradim dovoljno da mogu. Nije mi važno graditi imidž žene koja može sve. Imidž se gradi na autentičnosti, a autentična ja se volim ponekad i pošteno – odmoriti.”

Žena ženi (ni)je vuk

Ako nakratko stavimo po strani razlike među spolovima, Ana primjećuje da su izazovi za sve jednaki kada je u pitanju područje koje se nerijetko krivo tumači. Riječ je o asertivnosti.

“Tu temu ne razumiju ni muškarci ni žene kao ni svi oni koji se identificiraju drugačije. Asertivnost je u našem društvu najčešće prepoznata i poistovjećena s agresijom, a to je krivo. Asertivnost podrazumijeva odsustvo potrebe za pobjedom, kao i izražavanje vlastitih emocija po određenom pitanju i u određenoj situaciji. Još ćemo kao društvo puno morati raditi na tome da asertivnost postane standard u odnosima”, zaključuje.

Ipak, s obzirom na to da Priča okuplja zajednicu žena, morali smo provjeriti smatra li osnivačica programa onu famoznu i previše puta izgovorenu izreku “žena je ženi vuk” istinitom ili pak zastarjelom. “Mogu primijetiti da će se muškarci spremnije udruživati u muške grupe dok je ženama to još jedan izazov. Mislim da je svaka žena odgovorna za to da drugu ženu podrži kad god za to ima priliku. Danas je puno različitih programa i prilika da se osvijestimo u tom smjeru pa sam sigurna da će svaka žena koja ovo čita, pronaći priliku za osobni rast i redefiniranje ženske snage. Ono što znam je da moja Priča uspješno razoružava i najtvrđe orahe među njima. Kad se jednom spoje, teško ih je razdvojiti.”

Prva Priča krenula je u rujnu prošle godine, a novo izdanje kreće već u utorak, 13. veljače. Ako želite biti dio ove Priče, prijaviti se možete ovdje.