Odjenula je Spidermana i radi s glumcima na A-listi. Sanja Milković Hays otkriva sve o poslu kostimografkinje u Hollywoodu
U svom portfoliju ima i filmove kao što su Captain Marvel i Star Trek Beyond
S obzirom na to s kojim je globalnim zvijezdama dosad radila i na kojim filmskim naslovima, teško bi bilo za pretpostaviti da je Sanja Milković Hays u svijet kostimografije ušla sasvim – slučajno. Ipak, upravo je tako započela njena priča u svijetu filma, a sve o tome kako je izgledao njen start u Hrvatskoj, a zatim prvi profesionalni koraci u Americi koji su je doveli do angažmana na nekim od najvećih globalnih blockbustera, ispričala je ekskluzivno za Super1.
Neočekivani zaokret u karijeri
Kroz razgovor je Sanja nekoliko puta ponovila da je u životu važno imati sreće i biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, a to je iskusila i sama. “Ja sam arhitektica po struci i kada sam poslije fakulteta dobila posao na gradilištu, shvatila sam da to nije bio posao koji sam stvarno htjela raditi. Film sam, s druge strane, oduvijek obožavala i odrasla sam uz filmove u zagrebačkoj Kinoteci. U jednom sam trenu morala promijeniti nešto i imala sam sreću što sam uz pomoć obitelji dobila posao u Jadran filmu”, započinje.
Iako su svi zbog njenog obrazovanja očekivali da će završiti u odjelu scenografije, ona je počela raditi kao asistentica u – kostimografiji. Kada saznate njenu pozadinu, to zapravo i nije tako neočekivano. “Moja baka je bila šnajderica pa sam uz nju počela šivati već sa svoje 4 godine. Također, u gimnaziji sam najboljoj prijateljici sašila dvije haljine na što mi je njena mama rekla da je to fenomenalno i da uz taj zanat nikada neću biti gladna. U to vrijeme spremala sam se za arhitekturu i nisam vjerovala da ću se baviti šivanjem”, priznaje Sanja. Ipak, život je imao drugi plan.
Na svom prvom filmu pod redateljskom palicom Lordana Zafranovića radila je kao asistentica poznatoj kostimografkinji Ruti Knežević, a u tom je periodu sudjelovala i na tada brojnim koprodukcijama. “S obzirom na to da sam govorila engleski, upala sam na mnoge projekte i išla iz jedne u drugu koprodukciju kao asistent. S obzirom da u Zagrebu nije bilo škole za kostimografe, voditelji projekata razmišljali su o opciji da me pošalju u Prag ili Los Angeles na školovanje. Meni se u Los Angeles i nije išlo. Sve dok se na setu nisam zaljubila u Amerikanca.”
Život u Americi
Nakon što se preselila u Los Angeles, prve dvije godine Sanja je šivala i radila popravke. U tom se vremenu i udala, a s obzirom da je i njen suprug u istoj industriji preko preporuka su se otvorile i neke, veće prilike. “Suprug je radio s jednim kostimografom koji je izgubio asistenticu pa smo se ubrzo upoznali i počeli raditi skupa.” Američki su projekti, kaže, bili drugačiji jer se i način rada razlikovao. “Filmovi su tamo u usporedbi s domaćima bili veći, pa su tako i zahtjevi bili veći. Kod nas se trebalo snaći. Recimo, radila sam na jednoj kanadsko-francuskoj seriji gdje smo imali jedno dobro odijelo koje je nosilo šest glumaca u različitim scenama, a jedan od mojih zadataka bio je da pazim da se glumci nikada ne sretnu u sceni. U Los Angelesu postoje kostimografske kuće pa taj problem nismo imali”.
Nakon nekog vremena stigla je i ponuda za rad na filmu koji je na kraju obilježio njenu karijeru, a riječ je o dobro poznatom naslovu Brzi i žestoki. “I u ovom je slučaju bila riječ o sretnim okolnostima. Radila sam u Vancouveru na filmu Mission to Mars kada me agent pozvao da sudjelujem u jednom nadrealističkom projektu koji mi je bio jako zanimljiv. Dok sam bila na putu, javio mi je da je organizirao još jedan intervju za film koji se tada zvao Redline. Spremila sam se za prvi intervju, a iako sam provela dva sata u studiju, nikad nisam srela režisera. Popodne sam imala drugi razgovor s redateljem Robom Cohenom tijekom kojega smo odmah kliknuli. Scenarij za ovaj film je nastao prema novinskom članku o street racingu i jako mi se svidio jer me podsjetio na priču o Romeu i Juliji, a upravo je to tada bio najdraži redateljev film. Dobila sam posao u 10 minuta.”
S obzirom na to da se filmovi iz serijala Brzi i žestoki snimaju preko 20 godina i da je gotovo cijelu svoju karijeru Sanja provela uz ovu ekipu, cijela ta priča ima važno mjesto u njenom životu. “Ekipa Brzih i žestokih je moja familija. Sudjelovala sam u tom projektu otkada su glumci bili mladi i na cestama Los Angelesa u trapericama i potkošuljama pa sve do kada su se počeli oblačiti u večernje haljine i smokinge. Prvo sam radila s glumcima koje nitko nije znao, a zatim i sa imenima kao što su Helen Mirren i Charlize Theron.”
Veliki projekti
U svoj je životopis Sanja kroz godine upisala rad na nekim stvarno impresivnim naslovima koji su doprli do velikog broja gledatelja. Jedan od njih je film Star Trek Beyond. “Star Trek sam obožavala od djetinjstva i bilo je fenomenalno raditi s tom ekipom. Redatelj je imao drugačiju viziju za ovaj Star Trek, htio je drugačije uniforme i s tim smo krenuli. Uglavnom sam ja sve dizajnirala uz pomoć kolega koji su concept artisti.” Sljedeći u nizu velikih projekata bio je Spider-Man: No Way Home. “Spiderman mi je jako drag, voljela sam raditi s tim glumcima. Snimali smo za vrijeme korone pa smo bili zatvoreni i jako smo se svi povezali. Film je fenomenalno ispao i to je bilo jedno specijalno iskustvo.”
Ipak, ono što će široj publici možda biti najzanimljivije je Sanjin rad na filmu Captain Marvel koji je imao svoje specifičnosti. “Volim raditi na Marvelovim filmovima, a obrazovanje arhitektice mi pomaže jer je puno toga tamo inženjerski. Oni imaju svoju ekipu s kojom sam surađivala jer su shvatili, što je jako dobro, da moraju imati kontrolu kako bi Marvelov filmski univerzum imao jedan look. Pripreme oko snimanja trajale su šest mjeseci jer je u pitanju bio ogroman projekt i napravili smo puno više kostima nego što je završilo u filmu. Također, ekipa je bila jako velika. Uz moj tim, tu su i krojači, oni koji bojaju, printaju. U garderobi je bilo 75 ljudi, a sudjelovalo je 5 kostimografskih kuća. Bilo je zahtjevno, ali ja volim kada ima puno posla, inače mi je dosadno.
Za kraj, od nekih najznačajnijih projekata u svojoj karijeri izdvojila je i jedan nešto starijeg datuma. “Jako sam ponosna i na svoj rad na filmu The Mummy: Tomb of the Dragon Emperor. Mislim da sam ovdje uspjela postići spoj između fantastike i povijesnog kostima. To mi je bilo jako zanimljivo raditi i voljela bih to ponoviti”, ističe.
Vrijednost rada
Nema sumnje, iza Sanje su brojni i kompleksni projekti koje obožava publika, a ne čudi da je njen rad prepoznala i – struka. 2020. godine bila je nominirana za CDG nagradu, odnosno za nagradu udruženja kostimografa i to za svoj rad na filmu Captain Marvel. Upitali smo je za kraj koliko joj takva priznanja i nagrade znače.
“Lijepo je kad vam kolege daju priznanje, ali ja nijedan projekt ne radim zbog toga. Radim ovaj posao jer volim film i volim raditi s glumcima. S njima kroz kostime pričam priču i pomažem im oformirati karaktere. Važno mi je da im kostimi pomažu ući u karakter, volim taj proces. Dobar odnos s glumcima mi znači puno više od bilo koje nagrade. Postoje fenomenalni filmovi koji nikad nisu nagrađeni, a ima i onih filmova koji su nagrađeni, a svi se pitamo – zašto. Po mom mišljenju nagrade nisu neki objektivni znak nečije vrijednosti, meni puno više znači kada redatelji ili glumci ponovno žele raditi sa mnom”, kaže. A s njom ponovno želi raditi – Marvel. Naime, Sanja se uskoro vraća na još jedan veliki filmski projekt koji je krenuo pa stao zbog štrajka, a riječ je o filmu Thunderbolts. Jedva čekamo vidjeti.