Turizam kao jedini izvor prihoda

„A što biste vi htjeli”, kaže nam pomalo uvrijeđeno jedan od mještana kojeg smo pitali misli li da je, na ovom preizgrađenom otoku, riječ o nekretninskim makinacijama. „Ovdje je davno propala industrija, ljudi nemaju gdje raditi i koriste svaku priliku. Šta će drugo nego prodati parcelu?!”

“U redu, ako je vama dobro, i nama je”, odgovaramo u mjestu u kojem je teško naći sugovornike koji bi javno progovorili. Neki se ne žele zamjeriti susjedima, neki puno jačim lobijima.

Zore Biočić živi u Okrugu Donjem, jedna je od rijetkih koja se protivi pretjeranoj izgradnji. Kaže kako smo od raja napravili pakao, a dopustili nekretninskim lobijima da rade što žele. „I ja iznajmljujem i živim od turizma, ali mi je prioritet susjed s kojim živim i s kojim ću živjeti godinama. Jer, kako će meni biti dobro, ako je vama loše”, veli.

‘Didovi su nam gladni stjecali, mi siti rasprodajemo’

Za Zoru je poražavajuća činjenica da je jedina grana turizam. „A di ću raditi?!” Ljuti je što, iako živi na selu, ne smije držati ni kokoške ni koze. „Ne smijem imati ništa od blaga, jer je cijeli otok turističko naselje. I zato svi cimentaju umjesto da živimo u suživotu s prirodom.”

„Najlakše je prodati. Naši su didovi gladni stjecali, a da mi siti rasprodajemo i rastačemo”, kaže Zore.

Pod nepotpisanim društvenim ugovorom vlasti i birača, zapečaćenim mekanim porezom za iznajmljivanje apartmana, događa se devastacija Dalmacije. Dopustio se, jer ljudi od nečeg moraju živjeti, akcelerirani razvoj turizma i bujanje aparthotela kad već nema bilo kakvog ozbiljnog gospodarstva.

Razrađene poslovne sheme

Cijela navodna strategija jedne gospodarske grane leži na posrnuću ostalih i prešutnom socijalnom dogovoru. Međutim, za interesne skupine lukrativna poslovna shema dobro je razrađena.

„Cijeli život tu živimo i sada kada trebamo starost proživjeti u miru događa nam se nasilje osoba koje u trci za zaradom gaze sve pred sobom gradeći zgrade za tržište”, moli za razumijevanje i brzi postupak u dopisu Državnom inspektoratu Ivan Kuzmanić. Na uvid nam je dao sve dopise koje je slao.

Poziva da se izvrši inspekcijski nadzor nad česticama koje graniče s njegovom nekretninom te ustanovi usklađenost stvarno izgrađenog stanja s izdanim građevinskim i lokacijskim dozvolama. Tvrdi da su gabariti susjednih novogradnji veći u stvarnosti, da se kroz propise i zakone vozio slalom.

Nelogičnosti u građevinskim dozvolama

Pismeno je slao na sve adrese: komunalnog redara, načelnika Općine, upravna tijela, Državnog inspektorata. Neki mu ne odgovaraju, drugi ga, poput općinskog načelnika, izbjegavaju primiti. „Šetaju me od službenika do službenika, na prijave se ne obaziru”, veli gospodin Kuzmanić.

Što je sporno i zašto se buni? Do njegove nekretnine investitor je izgradio dvije nekretnine. Navodi da je stepenice podigao na njegovom ogradnom zidu, a ogradu balkona udaljio samo 1,5 metar od njegove građevinske čestice.

Veći gabariti

„Iz građevinske dozvole vidljivo je da svi zidovi nekretnine moraju, po važećem PPUO Okrug, biti udaljene najmanje 4 metra, a u ovom slučaju gdje je riječ o višestambenim objektima čak 5 metara od susjedne čestice”, piše u Ivanovom dopisu.

U dopisima ukazuje na nelogičnosti u gabaritima zgrade. Građevinska dozvola za jedne od tih stambenih građevina sa šest stanova izdana je temeljem projektne dokumentacije. Po građevinskoj dozvoli građevinska bruto površina mora iznositi 395 metra četvorna, a obujam 1247 m3.

Po njegovoj računici obujam izgrađene zgrade je 3141 m3, a građevinska bruto površina 785,4 kvadrata. U oba parametra čak dvostruko više! Obje zgrade izgrađene su na česticama tek nešto većim od 500 kvadrata. Tvrdi i da je bio isključen iz postupka izdavanja građevinske dozvole iako na to kao neposredni susjed i stranka u postupku ima po zakonu pravo.

Obiteljska kuća ili aparthotel

Nelogičnosti između stvarnog stanja i slova na papiru tu ne prestaju. Tekstualni dio traženih građevinskih dozvola za novogradnje u njegovom susjedstvu navodi da je riječ o građevini stambene namjene 2.b. skupine.

To je skupina objekata obiteljskih kuća za koje zakonodavac, za razliku od većih građevina, ne propisuje izdavanje lokacijskih dozvola. „Izgrađeni objekti nisu obiteljske kuće do 400 kvadrata što je precizirano građevinskim dozvolama. Tako se umanjuje visina komunalnog doprinosa što izaziva sumnju u otuđenje sredstava i prelijevanje u privatne džepove svih navedenih”, piše.

Fiktivni i stvarni investitori

Opisuje i praksu izdavanja dozvola na ime fiktivnog investitora. Zašto fiktivnog? Shema po Kuzmanićevim riječima izgleda ovako: investitori vrbuju vlasnike zemljišta, kupe česticu zemlje pa na prodavatelje ili druge fizičke osobe ishođuju građevinske dozvole.

Pita izbjegava li se time prikaz svih prihoda i troškova kroz poslovne knjige i plaćanje poreza na dobit koja je izuzetna na građevini koja je izgrađena za tržište? Samo na slučaju jednog građanina može se vidjeti kako se grize prostor i grabi profit. Samo na jednoj parceli otvaraju se ključna pitanja urbanističkog kaosa, umreženosti birokracije i građevinskih lobija koji jede Dalmaciju.

„Problem je što isto upravno tijelo izdaje građevinsku dozvolu i uporabnu dozvolu”, dodaje Kuzmanić. Na upite Telegrama do objave ovog teksta nisu odgovorili niti iz područnog ureda za graditeljstvo niti iz kancelarije načelnika općine.

Živahna kupoprodaja nekretnina

Pokušali smo doznati koliko još na prostoru Okruga Gornjeg ima čestica na raspolaganju u građevinskoj zoni. Od načelnika Ivice Radića nismo dobili odgovor, ali po oglasima agencija koje posreduju nekretninama vidi se da je kupoprodaja živahna.

Nude se građevinska zemljišta, luksuzne vile uz more ili s pogledom na more, stanovi u višestambenim zgradama. Primjerice, oglašava se stan od 66 kvadrata za 250.000 eura.

„Ovaj stan u novogradnji je jedinstvena investicijska prilika idealna za cjelogodišnji boravak ili turistički najam. Očekivani završetak radova je u proljeće 2024. godine”, mami oglas.

Bageri Andrije Mikulića

U lipnju su bageri na Čiovu, uz televizijske kamere i izjave glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, srušili dva bespravno izgrađena objekta na otoku Čiovu.

Na udaru je bila ilegalno podignuta velika kuća švedskog vlasnika koji je izgradio dvokatnicu s bazenom na metar od mora, pa nekretnina vlasnika poznate privatne zdravstvene ustanove “Poliklinika Medikol”.

Državni inspektorat je objavio da su od 2019. godine obavili u državi oko 7000 nadzora, pokrenuli 1300 postupaka, ispisali 50 kaznenih prijava u četiri dalmatinske županije vrijednih pet milijuna eura.

Nova vlastela malog otoka

Alberto Fortis pomno je istražio Čiovo 1772., piše u doktorskom radu povjesničarka umjetnosti dr. Dunja Babić citirajući opata: „Podneblje otoka zaista je veoma ugodno, zrak savršen, ulje, grožđe i plodovi izvrsni, okolno more obilno ribama, luka je prostrana i zaštićena.

A ni površina mu nije toliko malena da se po njemu plemić ne bi mogao udobno šetati ili jahati …“ Tri stoljeća od Fortisovih bilješki neki drugi novi nekretninski plemići po Čiovu udobno jašu.