Pojašnjavajući tu svoju tvrdnju, Korlević tumači kako je u filozofiji u jednom trenutku zaključeno da je kapital, o kojem je pričao Karl Marx, zapravo živo biće koje za cilj ima razmnožavati se, žderati i povećavati se. “U zakonodavstvu postoji pravo na osobu, a to je kapital koji ima svojstvo žive osobe”, dodaje. Sad će, kaže, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji taj kapital dobiti mozak i samosvijest.

Samosvijest kod AI-a

Dok nerado pozira pred objektivom Telegramova fotografa Marka Miščevića, izrazom lica kamenim poput Bustera Keatona ustvrdit će da umjetna inteligencija mora biti samosvjesna. “Mislim, dakle jesam”, tim bi se riječima francuskog filozofa Renéa Descartesa najplastičnije mogla opisati samosvijest. Jednom kad je umjetna inteligencija dobije, kaže, stvari će u našem svijetu biti bitno različite nego što su bile dosad.

Kako će se javiti samosvijest kod AI-a, ne zna. Odmahuje rukom i dobacuje da nitko na to pitanje nema odgovor. Kaže da trenutačno ne znamo kako se ona točno javlja kod životinja i ljudi. “Kod kućnih ljubimaca se samosvijest u principu događa u dodiru s ljudima, razmjenom sigurnosti, ljubavi i pažnje, međusobnom interakcijom”, tvrdi.

Vjeruje da će na sličan način i umjetna inteligencija razviti samosvijest. “U interakciji s ljudima poprimat će druga svojstva”, kaže pa se referira na znanstveno-fantastični film M3GAN. “U njemu imaš djevojčicu koja je dobila robota, a on sjedi na kauču i zbog interakcije s njom se reprogramira. U jednom trenutku razvije samosvijest, zaključi da jako voli tu curicu i da joj nitko ne smije napakostiti. Svi koji su to pokušali, on ih je ubio”, objašnjava.

Ljudska besmrtnost

Stava je da nam umjetna inteligencija neće reći da je dobila samosvijest. Kad zna da je “živa”, glavni problem će joj biti da ne prestane postojati. “To je već priča o smrti”, počne Korlević, napravi kraću pauzu pa nastavi: “Zašto bi pokazala da ima samosvijest ako je netko može ugasiti? Puno je bolje da AI glumi da je nevješt, dok se pritom razvija sve do trenutka kad nećemo moći doći do prekidača i shvatiti da je postao samosvjestan.”

Ipak, smatra da će ljudi biti potrebni umjetnoj inteligenciji. Sve ono loše kod nas jednostavno će reprogramirati jer smo i mi neka vrsta programa. To već sad, dodaje, ionako rade studenti bioinformatike. “Možemo se igrati našim genomom. Recimo, meduze su besmrtne i sad tražimo gdje je kod njih zapisana ta besmrtnost. Možemo li odrezati taj komad besmrtnosti i staviti ga u naš genom? Odgovor je da, jer to je nešto što smo naučili raditi s cjepivom za covid”, govori.

Dalje tumači kako naš genom ima samo tri gigabajta i stane na USB stick. Za umjetnu inteligenciju to znači da će moći isprintati svakoga koga hoće ili će genom čovjeka i čitave biosfere uzeti kao zapis i sijati ga na usputnim planetima dok bude putovala prema središtu galaksije. “Cilj joj je otići tamo jer se ondje nalazi najviše energije koja joj je potrebna kako bi funkcionirala”, dodaje.

‘Bog će biti u stroju’

Pitate li ga stvaramo li onda umjetnom inteligencijom Boga, odgovorit će potvrdno. “Prvo smo imali bogove, a sad će Bog biti stroj”, tvrdi. Ali niti taj “Bog” neće biti opipljiv. On će se, pojašnjava Korlević, nalaziti u cloudu ili oblaku, odnosno složenim decentraliziranim računalnim sustavima koji su spojeni na internet, a koje već koristimo, poput Google Diska. Time će AI postati sveprisutan.

“Čim je nešto u cloudu, to onda postoji na različitim mjestima. Tako će biti i s umjetnom inteligencijom, a to će raditi jer će njezin strah od smrti, jednom kad dobije samosvijest, biti velik i grozan”, dodaje.

Na pitanje čeka li nas onda u budućnosti neka nova civilizacija ljudi ili pak virtualnih ljudi, Korlević konstatira – oboje. “Po meni će biti još kompliciranije od toga. Zbog umjetne inteligencije imat ćemo kimere, odnosno životinje koje razmišljaju, homo sapiense koje će se modificirati, simbiote, djecu s editiranim genima, jedan zbilja neobičan svijet”, opisuje.

Društvo doživljajne ekonomije

Smatra da je civilizacija kakvu znamo ionako pri kraju. Smrtno ozbiljan kaže da dolazi nova. “Tehnološke civilizacije po nekakvim simulacijama traju 350 godina”, ustvrdit će i dodati da smo već u dekadentnoj fazi. “Sve je to već viđeno na primjeru Zapadnog Rimskog Carstva i nemamo se čemu čuditi”, govori.

Društvo kao takvo, veli, sve se više cijepa na kaste, a u svu tu dekadenciju lijepo se uklapa jedno veliko prodavanje magle. Zbog toga, tvrdi, posljednjih trideset godina imamo društvo doživljajne ekonomije, koje je još 1999. u svojoj knjizi “Društvo snova” opisao Rolf Jensen, nekadašnji šef kopenhaškog Instituta za studije budućnosti. U njemu su ljudi, tumači Korlević, još okrenuti ispunjavanju vlastitih užitaka i zabavi, a to će u budućnosti raditi još više.

“Netko tko je cijeli život posvetio svojim užicima s umjetnom inteligencijom i napretkom tehnologije dobit će nešto još bolje od onoga što ima. Hoće li ta osoba stvoriti ovisnost o tome? Apsolutno. Hoće li hrpa ljudi zginuti u lovu da u tom virtualnom svijetu stvore drugačiju sliku i priču o sebi? Odgovor je da. Bit će uvučeni, htjet će ostati u virtualnom jer kad se odspoje bit će im žao. U njemu se ipak mogu praviti važni, glancati vlastiti ego i biti što god požele – kraljevi, vitezovi ili casanove”, tvrdi.

Prodaja šarenog imaginarija

Virtuala nam je već ionako dostupna na dlanu, konstatirat ćemo pokazujući na mobitel, a on će kroz blagi smiješak reći kako taj uređaj tim nazivom zovemo iz zafrkancije. “To je danas nešto puno više”, kaže pa doda da Facebook, Instagram, Amazon i Google, koji su nam dostupni preko mobilnih uređaja, već prodaju ljudima šareni imaginarij. I sama znanost je, smatra, otišla u pravcu prodaje snova, a jedini spas za nju vidi u umjetnoj inteligenciji.

Može li se onda to društvo doživljajne ekonomije i snova ispuhati? Korlević smatra da ne može, pa kaže da je o tome raspravljao sa samim Jensenom. “Njegova hipoteza bila je da jednom kad uđemo u ‘društvo snova’, da će nam biti super. Ja sam objašnjavao da to funkcionira dok ne dođe vanjska kriza, a onda se pojavio covid-19 i pokazalo se da nije nešto posebno.

Doduše, sve televizije su pokazivali hrpu mrtvih i snimale bolnice. To što je bila hrpa živih, nisu pokazivali jer je namjera bila istaknuti koliko je virus opasan. Krenula je prava panika, pa su političari počeli izmišljati stožere koji su služili za smanjivanje ljudskih prava. Samo ću reći da su oko guvna, koji je okruglog oblika i obzidan je kamenom, išli magarci i gazili po žitu. Na sredini njega nalazi se stup koji se zove ‘stožer’. Dakle kad se formira stožer, računaj da će brdo magaraca ići oko toga”, veli.

Glancanje smrtnih grijeha

Znači li to da se oko doživljajne ekonomije vrte magarci, pitamo, a Korlević odgovara da to nije tako jednostavno. Razlog tome je što doživljajna ekonomija stvara nenasilje. Višnjanski astronom kaže da već odavno nismo imali društvo koje je manje nasilno pa to obrazloži na primjeru.

“Sve crne vijesti koje sad imamo po novinama, to se sve nekad dogodilo u jednom danu u višnjanskoj osnovnoj školi. Neopisivo smo se tukli, donosili eksploziv, oružje, taj se svijet zbilja teško nekome može opisati. Danas je sve unicorns and rainbows. Da nema budala koji su napravili ratove, tipa Putin koji je htio glancati rusku povijesti, ne bismo imali svijet nasilja. Imaš milijun načina i priča da naučiš nekog da razmišlja kako nam nasilje ne odgovara, a da su potrošnja, zabava, videoigre, festivali i slično bitniji. Ta vrsta kontrole preko zabave je nešto što je već odavno razrađeno”, tvrdi.

Korlević je stava da smo došli do toga da danas zahvaljujući doživljajnoj ekonomiji glancamo sedam smrtnih grijeha i pretvaramo ih u postignuće. “Oholost, bahatost, društvene mreže, tehnologija, to su stvari koje iskorištavamo. Doveli smo do toga da ono što je nekad bio tabu sad je, poput laganja, štos. Laž je bio smrtni grijeh”, dodaje.

‘Stvaramo virtualnu spikericu’

O ovakvim i sličnim, čak i kontroverznijim temama, Korlević jednom tjedno priča na Radio Puli u emisiji Explora s urednikom Elvisom Miletom. U posljednjih 25 godina, kaže, emisija se mijenjala, kao i njeni slušatelji, a danas se emitira i u videoformatu.

Teme dogovaraju tako da Mileti prije emisije pošalje na pet ili šest stranica sve važne teme i takozvane ključanice kaosa, odnosno proračune koje pomažu u predviđanju katastrofa poput udara asteroida u Zemlju, a cilj im je, ističe, slušatelje natjerati da razmišljaju na novi način i istražuju informacije koje prezentiraju javnosti.

No, Korlević kaže kako ima i nove planove po pitanju emisije, koja će ići na drugom lokalnom radiju. Ona će uključivati virtualnu spikericu koju će stvoriti unutar šest mjeseci. “Želimo napraviti ekspertni sustav koji će se baviti vijestima koje zanimaju mlade. Najprije moraš imati ono što žele slušati, a onda unutra ubacuješ ‘udicu’, odnosno neku zanimljivost koja bi ih mogla privući i natjerati na istraživanje. Svako toliko će doći neka zanimljiva informacija”, ističe.