Što se krije u misterioznoj zbirci preminulog svećenika u Imotskom? Ugledni kustos: ‘Podrum je pun zlata, kao Alibabina pećina…’

Misterij dragocjene zbirke potegnut je širokim kistom između urbane legende i impresija onih koji su imali privilegiju u muzej ući. Kakvo se blago čuva u privatnom muzeju preminulog svećenika Imotskom može se zasada krhko rekonstruirati samo iz fragmenata dojmova povjesničara umjetnosti i konzervatora koji su nakratko vidjeti zbirku.

Alibanino blago ispod zemlje

“Riječ je o raznorodnoj zbirci amaterskog kolekcionara. Don Ivan Turić tvrdio je da ima Picassa, ali naravno nije bilo riječi o Picassu. Bilo je to prije nekoliko godina kada me ministrica Obuljen Kržinek zamolila da pregledam dio zbirke”, kaže Miroslav Gašparović, ravnatelj zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, likovni kritičar i kustos.

“Fascinirala me jedna prostorija duboko pod zemljom koja je bila poput Alibabine pećine puna satova, zlatnog nakita, dragocjenih predmeta, dokumenata… Znao sam da za takve stvari nije pristojno pitati odakle su”, prepričava Gašparović.

„Upravo ta me podrumska prostorija, koja je po mom sudu bila najupitnija, ponukala da ministrici kažem kako zbirka nikako nije bezvrijedna, ali da s tim dijelom treba biti oprezan, jer se neke stvari mogu pokazati neprihvatljivima”, kaže Gašparević.

Neugodna pitanja porijekla

„Upozorio sa ministricu da se treba držati podalje, jer se pitanje provenijencije i porijekla predmeta često zna pokazati mučnim i neugodnim”, oprezno elaborira Gašparević.

Njegov tadašnji nalaz koincidira s naglo ugašenim entuzijazmom resorne ministrice. Nina Obuljen Kržinek posjetila je 2018. muzej don Ivana Turića i tada je, piše Radio Imotski izjavila kako je oduševljena viđenim i da će učiniti sve u smislu restauracije nekih umjetnina.

„Za ovu zbirku znam odavno, ali dok ne vidite to svojim očima i još u ovom predivnom prostoru, vidite koje je to bogatstvo. Važno je napraviti popis svih umjetnina te da nakon toga stručnjaci naprave atribuciju, posebno djela vrhunskih svjetskih majstora. Ta zbirka bi trebala biti dostupna javnosti”, izjavila je tada Obuljen Koržinek.

U zadnji tren otkazani posjeti konzervatora

Ideja da dio umjetnina bude pod pokroviteljstvom ili čak i u vlasništvu države nije nova.

„Sjećam se da nam je pisao i izrazio želju da državi daruje dio umjetnina, ali od toga nije bilo ništa”, kaže bivši ministar kulture Božo Biškupić. Za njegova mandata formirana je i grupa povjesničara umjetnosti i konzervatora koji su trebali u Imotskom pregledati zbirku.

„Prije 10 ili 12 godina, nemojte me hvatati za riječ, formirali smo ekipu eksperata, trebali smo otići u Imotski i onda je sve to otkazano 24 sata prije. Rečeno je da je otputovao u Argentinu. Po mojim saznanjima nikada umjetnine nije registrirao”, kaže Ranka Saračević-Würth nekadašnja glavna konzervatorica za pokretna kulturna dobra.

Zašto je Ministarstvo kulture bilo suzdržano

„Nikada zapravo nije dopustio da se detaljno pregledavaju umjetnine. U dva sam navrata bila u Imotskom, posjetila sam na kratko muzejski prostor. Kod don Ivana je bilo svega: antiknog namještaja, slika, skulptura. Za restauraciju nekih, primjerice goblena iz 19. stoljeća tražio je sredstava, no mi smo mu ponavljali da se predmet mora registrirati kao kulturno dobro te da prije katalogizacije i popisa Ministarstvo ne može napraviti ništa”, kaže Saračević-Würth koja je po pitanju porijekla umjetnina surađivala s Interpolom i bila svojedobno ovlaštena predstavnica Republike Hrvatske u Zajedničkom odboru za sukcesiju pokretne i nepokretne imovine.

O suzdržanosti Ministarstva kulture postoji i pisani trag sa sjednice Hrvatskog muzejskog vijeća iz ožujka 2005. godine.

„Don Ivan Turić, Imotski, poslao je dopis ministru kulture Boži Biškupiću u kojem je izrazio želju da svoju privatnu zbirku umjetnina daruje Imotskoj krajini te za smještaj Zbirke predlaže palaču Colombani. Hrvatsko muzejsko vijeće je zaključilo kako samo na osnovi toga ne može donijeti odgovarajuću odluku ili mišljenje jer ne posjeduje niti Ugovor o donaciji Gradu Imotskom niti popise umjetnina”, stoji bilješka na stranicama Ministarstva kulture.

Sindrom Mimare

U par navrata nakratko je prostore privatnog muzeja posjetila i Lukrecija Pavičić Domijan, povjesničarka umjetnosti, sada umirovljena djelatnica Ministarstva kulture.

“Pregledali smo tu zbirku u samom početku kada ju je don Ivan Turić donio u Hrvatsku iz Argentine. Vodila sam tada inspekciju Ministarstva kulture. Pregledavali smo tu zbirku u kućama članova njegove obitelji. Tvrdio je da ima Picassa, a kada sam rekla da to nije Picasso njegova je reakcija bila u najblažu ruku kisela”, prepričava Pavičić Domijan koja ne može izdvojiti poseban predmet ili umjetninu.

„Bila je to šarolika zbirka, u toj se svaštari moglo naći i dobrih stvari, par dobrih slika, neke skulpture, puno latinoameričkih autora koje ne poznajem dobro. Vi ste sada pozivom otvorili vrata koja nisam otvarala puno godina pa se ne mogu niti precizno sjetiti.”

Slike okrenute prema zidu, okviri bez platna

Ipak, Pavičić Domijan pamti dojam o vlasniku zbirke kojeg su u Argentini zvali padre de la rosa. „Bio je tip osobe najsličniji Anti Topiću Mimari”, kaže ne precizirajući što to zapravo znači. „Kada se razgovaralo o autentičnosti umjetnina bio je jako odlučan i nije dopuštao da mu se suprotstavim. Čini mi se da je imao jak ego. Bio je, najbolje bih ga ovim riječima opisala, čudesna ličnost.”

„Koliko se sjećam on se pomalo vidio kao Mimara, hodao je dosta ponosno s velikim križem na prsima, hvalio se zbirkom, spominjao da to želi donirati državi”, kaže Saračević-Würth koja pamti par predmeta iz zbirke. „Primijetila sam francusku komodu iz 18. stoljeća, neke slike njemačkih i francuskih slikara. Zbirka, iako bogata, nikada nije valorizirana niti registrirana”, sjeća se Saračević-Würth.

Okviri bez platna, tajne prostorije

Slično govori i pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela Radoslav Bužančić. „Posjetio sam taj privatni muzej, no don Ivan je bio dosta tajnovit kad je riječ o zbirci. Neke su slike bile postavljene na podu okrenute prema zidu. U jednom trenutku sam kroz odškrinuta vrata jedne prostorije vidio ozbiljne klasične okvire bez platna…”

“Bio je nekih skulptura koje su mi upale u oko, ali nedovoljno smo vremena proveli da bih dao ikakav sud”, kaže Bužančić. I on se suprotstavio tvrdnji vlasnika kolekcije da ima djela velikih majstora. „Nije to uopće želio prihvatiti.” Svećeniku iz grada pored Modrog jezera teško je padala tvrdnja eksperata da ne posjeduje ništa iz modre faze velikog umjetnika.

Bivši splitski gradonačelnik Ante Krstulović Opara posjetio je privatnu zbirku dok je bio ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića u društvu slikara Zvonimira Mihanovića. “Bio je tu ogroman broj umjetnina koje nisu bile izložene, a u podrumu cijela zbirka satova, kristal i nakita. Moj je dojam da je riječ o svaštari koja je prikupljena bez stručnog nadzora,” priča Opara.

Skupocjeni oldtimeri u garaži

Prvu svećeničku službu imao je u Sjedinjenim Državama, a zatim u Argentini. Prije nekoliko godina javnost je upoznata da je Nadbiskupija Galveston-Houston iz Teksasa na svojoj internetskoj stranici objavila popis svećenika koji su na “vjerodostojan način optuženi za seksualno zlostavljanje maloljetnika”, a na toj listi bilo je i don Ivanovo ime. Zbog toga su mu u SAD-u još 1977. bile ukinute svećenićke ovlasti. Hrvatski svećenik je te optužbe demantirao.

Neki od sugovornika spominju kako im je don Ivan pokazao i vrijednu kolekciju oldtimera, napokon i lifestyle magazin automobilskog giganta Mercedes prije pet je godina portretirao kroz seriju fotografija i don Ivana kao jednog od ključnih kolekcionara starih Mercedesa u Imotskom. Snimili su ga u raskošnoj foto-reportaži u Mercedesu 280SL Roadster iz 1969., zlatne boje s automatskim mjenjačem. Mercedes-Benz je jednostavno kralj cesta. Mislim da je ovaj automobil remek-djelo”, rekao je tada i potvrdio da ima u garaži i Mercedes 450 SLC (C 107) iz sedamdesetih.

Imotski is home to 8,000 people. And there are roughly the same number of Mercedes-Benz vehicles registered in the star-studded village. The town is the place with the greatest ratio of Mercedes-Benz vehicles per capita in the world.

Read more about it: https://t.co/okEUUpEoSo pic.twitter.com/64DdN2Tnex

— Mercedes-Benz (@MercedesBenz) December 12, 2018

Kome su ostavljene umjetnine

Pavičić Domijan ne zna jesu li ikada djelatnici Ministarstva kulture uspjeli zbirku popisati. Telegramovi sugovornici misle da bi zbirku trebalo popisati i ozbiljno ocijeniti, da bi se s poštovanjem trebalo odnositi prema angažmanu nekoga tko je umjetnine donio, a ne odnio te da bi, nakon obaveznog popisivanja, trebalo otvoriti vrata muzeja.

„Nemamo saznanja o vrijednosti zbirke nedavno preminulog don Ivana Turića, jer i posljednji pokušaj da se zbirka stručno istraži i vrednuje nije urodio plodom. Naime, 2019. godine poslan je dopis vlasniku zbirke s ponudom stručne muzeološke pomoći oko popisa, obrade i moguće valorizacije zbirke umjetnina koju Zaklada don Ivana Turića posjeduje, međutim povratni odgovor nikad nismo zaprimili,” odgovorili su nam iz Ministarstva kulture i medija.

Dodaju da će, s obzirom da su prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara jednaki tretmani zaštite javnih i privatnih umjetničkih zbirki, ponuditi jednaku stručnu pomoć i nasljednicima don Ivana Turića.

Kakva je bila želja pokojnog don Ivana i kome je povjerio umjetnine, bit će poznato kada se otvori oporuka.