Telegram je pričom žene kojoj je surogat mama rodila dijete pokrenuo debatu. Evo reakcija stručnjaka

“Mi koji možemo imati djecu ne možemo razumjeti one koji to ne mogu, pa ne mogu i ne želim suditi o ljudima koji se odluče na takav postupak”, kaže prof. dr. Hrvoje Vrčić, voditelj Zavoda za humanu reprodukciju Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb i jedan od vodećih domaćih stručnjaka za medicinski potpomognutu oplodnju, pričajući o surogat majčinstvu.

U ovakvim se delikatnim situacijama uvijek sjeti uputa svojih starih profesora s Medicinskog fakulteta koji bi studentima običavali govoriti: “Ako je žena odlučila roditi, ona će roditi. Ako je odlučila prekinuti trudnoću – to će i napraviti.” Drugi liječnik, poznati zagrebački ginekolog dr. Dubravko Lepušić kaže da bi se, da bi dao odgovor, morao prenijeti u psihološko stanje žene koja se odlučila na roditeljstvo koristeći se postupkom zamjenske majke.

Jedan do dva upita parova iz Hrvatske

Svi su Telegramovi sugovornici koje smo snimili u našoj video priči Njezino tijelo, moje dijete oprezno vagali riječi kada smo ih pitali za njihovo mišljenje o delikatnom i kompleksnom pitanju surogatskog majčinstva, tim više jer je povod za priču jedan konkretan slučaj, stvarni otac i majka. U utorak smo, naime, objavili priču mame koja je, u razgovoru s našom novinarkom Rašeljkom Zemunović, otkrila sve detalje postupka u koji se upustila u jednoj ukrajinskoj klinici te napokon dobila dijete.

Liječnici koje smo kontaktirali potvrđuju da se u njihovim ordinacijama povremeno neke pacijentice i parovi koji se bore s neplodnošću raspituju oko postupka u koji bi se eventualno upustili u Ukrajini ili Rusiji, a Anastasia Aleksandrova, jedna od direktorica u ukrajinskoj klinici Biotexcom ispričala nam je da mjesečno imaju u prosjeku jedan do dva upita parova iz Hrvatske, no o broju izvedenih postupaka nije se htjela izjasniti.

Što kaže zakon o zamjenskom majčinstvu u RH

“Zakon je jasan: u Hrvatskoj je surogatsko majčinstvo zabranjeno”, kaže prof. dr. Aleksandra Korać Graovac s Katedre za obiteljsko pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu. “No dijete ne može trpjeti zbog protupravnih poteza vlastitih roditelja, uvijek, naime, treba djelovati u najboljem interesu djeteta”, objašnjava pravni labirint slučaja. “S jedne strane imate zabranu ugovaranja surogatstva, a s druge slobodu kretanja koja je neograničena.

Otvoreno je pak pitanje na koji je način dijete rođeno takvim postupkom u drugoj zemlji upisano u matične knjige, je li i kako je majka ostvarila pravo na rodiljni dopust…”, priča Korać Graovac. I u prijedlogu Obiteljskog zakona koji je nedavno premijer naprasno povukao iz javne rasprave, nakon što su tvrde i kontroverzne odredbe izazvale buru u javnosti, navodi se kako je zamjensko majčinstvo zabranjeno.

U članku 89. tog nacrta piše: “Ugovori, sporazum i drugi pravni poslovi o rađanju djeteta rođenog nakon medicinski potpomognute oplodnje uz novčanu naknadu ili bez naknade, su ništetni. Matičar će, navodi se dalje, odbiti upis činjenica o podrijetlu djeteta ako posumnja da je rođenju djeteta prethodio pravni posao iz stava 1. ovoga članka.

Zemlje u kojima je dozvoljeno surogatstvo bez kompenzacije

“Pravo definira da je žena koja rađa majka, surogatstvo je zabranjeno, jer ne postoji pravo na dijete”, rezolutna je profesorica Korać Graovac. Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ljudska prava, napominje kako je surogatsvo izrijekom zabranjeno u Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, a Obiteljski zakon koji je na snazi određuje da je žena koja rodi dijete majka.

No, u sljedećem se članku, dodaje Sarnavka, objašnjava postupak dokazivanja majčinstva, te se time, kako procjenjuje, možda predvidjela mogućnost da neka žena traži priznavanje majčinstva. Domaće zakonodavstvo ima slična rješenja koja su na snazi u brojim europskim zemljama. U većini njih zamjensko majčinstvo je zabranjeno, poput Njemačke i Francuske. No, u nekima, poput Belgije i Nizozemske, iako je ilegalno komercijalno, dopušteno je altruistično surogatstvo. To znači da neka žena u činu velikodušnosti može odlučiti bez kompenzacije nositi dijete svojoj prijateljici sestri i u nekim slučajevima kćeri.

Prošle godine uz pomoć klinike rođeno 2000 djece

Nacionalna zakonodavstva različito tretiraju zamjensko majčinstvo, a na međunarodnoj razini, ili primjerice u sklopu Europske unije, ne postoje konvencije niti više-manje jedinstvene platforme koja definiraju tretman takvih postupaka. Mediji su, recimo, pisali o nedavnoj presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Campanelli koji nije vratio dijete talijanskom paru koje je rodila surogat-majka u Rusiji. Italija im ga je, naime, oduzela jer mu nisu biološki roditelji.

I dok većina europskih država zabranjuje surogatstvo, ukrajinske, ruske, a pogotovo klinike u nekim dalekoistočnim zemljama, razvile su ovu granu medicinskog turizma u lukrativan biznis.

Gospođa Aleksandrova iz kijevske klinike, s kojom smo iz Zagreba razgovarali putem Skypea, kaže da imaju klijente iz svih europskih zemalja te da usluge nikada ne pružaju samo parovima iz bliskoistočnih zemalja za koje znaju da će ti roditelji, ako se odluče na surogatski postupak biti ozbiljno penalizirani. U toj se klinici prošle godine u postupku surogatstva rodilo, kaže nam Aleksandrova, oko 2000 djece, a aranžmani se kreću od 29.900 eura za ekonomski paket do 49.000 eura za all-inclusive VIP paket.

Biznis raste u siromašnijim zemljama

“Surogat majka nema, prema našim zakonima, nikakva prava na dijete. Jedan od važnih kriterija je da već ima dijete te da uz medicinske pretrage prođe i psiho-testove pomoću kojih stručnjaci u našoj klinici procjenjuju je li neka žena sposobna biti surogat majka ili je diskvalificiraju, ocijene li da bi taj postupak imao štetne posljedice po njezino mentalno zdravlje”, pojašnjava Aleksandrova.

U promotivnim materijalima te klinike vedre trudnice šeću parkovima, jedu voće ili iz smiješak vježbaju u bazenu.

No, Sanja Sarnavka kaže kako nelagodu ipak stvara činjenica da takvi postupci cvjetaju upravo u siromašnijim zemljama u kojima ekonomsko stanje motivira žene da iznajmljuju svoje maternice, gdje mizerniji i na takav načim servisiraju želje bogatijeg ostatka svijeta.”Medicina ide naprijed puno brže nego etičke i druge društvene norme, a pohlepa uvijek zna biti problem”, misli dr. Vrčić.

Slučajevi o kojima je diskutirao cijeli svijet

Otkako je krajem sedamdesetih industrija komercijalnog zamjenskog majčinstva započela u svijetu, često je prate skandali, eksploatacija, zlostavljanje i sudski procesi. Od poznatog američkog slučaja “Baby M.” iz osamdesetih, kada je surogat majka promijenila svoje mišljenje i zatražila da dijete ostane uz nju, skandala s japanskim milijarderom koji je u Tajlandu naručio djecu s 12 različitih surogat majki, mučne priče s australskim roditeljima koji su odbili uzeti dijete koje se rodilo s Downovim sindromom i uzeli samo zdravu blizankinju.

Na drugoj su strani slike sretnih parova koji su tako postali roditelji, vijesti poput one o Eltonu Johnu koji je tako stvorio obitelj, tekstovi o nedavno rođenim Ronaldovim blizancima ili najnovija priča s kraljicom realityja Kim Kardashian koja sa suprugom Kanyeom Westom planira dobiti treće dijete uz pomoć zamjenske majke.

Čak i kad nema mučnih skandala ili tabloidne robe, taj postupak testira granice bioetike. I unatoč tome na razini Europske unije, čiji su građani u velikom broju klijenti klinika u siromašnijim zemljama na istoku kontinenta, praksu obilježavaju nedostatak provjere potencijalnih roditelja, financijska ranjivost majki, nedostatak istraživanja koja bi izmjerila koliko su takvi postupci štetni po zdravlje trudnica i potpuni nedostatak regulative.

Stroge sankcije nikad nisu bile uspješne

Zakonodavstvo tako mnogo povjerenja ulaže u centre za surogatsko majčinstvo i dopušta da pregled nad ‘outsourcingom maternica’ regulira isključivo tržište. “Možda bi se na razini Europske unije moglo početi razmišljati o zajedničkom i jedinstvenom poolu žena koje su po altruističkom modelu spremne ‘posuditi’ svoje tijelo parovima koji žele dijete, a iz medicinskih razloga to ne mogu”, razmišlja dr. Vrčić svjestan činjenice da stroge sankcije nikada nisu uspijevale, a da se sada ova procedura događa u pravnoj sivoj zoni.

“Nikad se u povijesti nije dogodilo da smo duha uspjeli vratiti u bocu”, veli dr. Lepušić, a na pitanje bi li obavljao takve postupke da se u Hrvatskoj donesu zakoni po kojima je surogatsko majčinstvo legalno odgovara potvrdno. “Postoje medicinski razlozi kada je to jedino moguće rješenje, a ako bi se ikada legaliziralo izvodio bih taj zahvat jer mislim da prizivu savjesti u medicini nema mjesta”, zaključuje.