Dubinski izvještaj o kadrovskoj krizi Katoličke crkve u Hrvata. 'Nitko neće u svećenike i časne, morat ćemo ih uvoziti iz Azije i Afrike'

Morat ćemo početi uvoziti svećenike

Zbog tendencije pada broja svećenika ni u Hrvatskoj nije daleko dan, pokazuju statistike, kada će se morati, kao i za ostala deficitarna zvanja, uvesti svećenici iz Afrike i Azije. Doduše, situacija u Hrvatskoj nije tako dramatična kao u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj ili Švicarskoj koje su već prisiljene uvoziti svećenike. I to ponajviše iz Poljske, ili su primorane posuđivati svećenike iz drugih župa. Tako, primjerice, više hrvatskih svećenika već radi u misijama tih zemalja i oni, za razliku od svećenika iz Poljske, Afrike ili Azije, uživaju velik ugled i povjerenje.

Hrvatska ima 56,1 svećenika na 100.000 stanovnika i po tomu je na sedmom mjestu u Europi, u odnosu na broj stanovnika. Više svećenika ima Grčka s 87,7 na 100.000 stanovnika, slijedi Italija s 82,2, Rumunjska s 80,1, Poljska sa 71,1… Najmanje ima Bugarska s 12 svećenika na 100.000 stanovnika, nešto više ima Češka s 18,1, Nizozemska s 20,1, Mađarska s 22,2, Njemačka s 22,3…

Prema posljednjim podacima Hrvatske biskupske konferencije, Katolička crkva u Hrvatskoj u 1570 župa ima oko 2400 svećenika i oko 3100 redovnica. Bogoslova je trenutačno oko 270, a sjemeništaraca oko 180. Što je sigurno manje nego prije, ali službenih podataka o tome nema.

‘Jedino u Hercegovini nema problema’

Kako u Hrvatskoj i BiH stariji svećenici odlaze u mirovinu ili umiru, problem je pokriti sve župe. Čak i u BiH 2022. bilo je 33 svećenika manje nego 2019. U tom razdoblju preminuo je 71 svećenik, a u isto vrijeme zaređena su 53 nova svećenika što je 18 manje nego ih je umrlo. “Jedino u Hercegovini nema problema s manjkom svećenika. Dovoljno se prisjetiti da je Bosna Srebrena bila najsnažnija katolička provincija na svijetu“, ističe Dalibor Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike s Karl-Franzens-Universität u Grazu.

Sociolog religije Ivica Maštruko ističe kako, primjerice, u Zadarskoj nadbiskupiji opada broj novozaređenih svećenika pa zbog toga župnici moraju držati mise u nekoliko župa. Do sada se, kaže, uvozilo svećenike iz BiH, ali je i taj izvor presušio. Stoga ga ne čudi, napominje doktor Milas, potreba da se dovedu svećenici sa strane. “To je za sada dobro, ali to je tek privremeno rješenje. Problem je u tomu što svećenici iz Azije i Afrike ne poznaju mentalitet ljudi u zemlji u koju dolaze, ne znaju ni njenu povijest pa se teško mogu snaći i biti baš oni koji će privući mlade ljude religiji”, objašnjava.

Doktor Milas napominje da su slični problemi i sa svećenicima koji iz Poljske dolaze u Njemačku. “Oni su sasvim drugačije obrazovani, ne znaju za teološke tendencije u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj pa dolazi do nesporazuma i sukoba. U Njemačkoj dominira teologija koja ima šire vidike i horizonte, a poljski su svećenici odgojeni u posve drugačijem duhu. U Hrvatskoj, a i u nekim drugim državama, poput Njemačke, Austrije ili Švicarske, uočljiv je također sve manji interes za religiju i crkvu”, upozorava doktor Milas. “Vjernici obično dođu po sakramente za krštenje, vjenčanje, mise, ali to nije baš interes za religioznošću i duhovnošću.”

Prilagođavanje novim vremenima

Zbog svega toga ne čudi što papa Franjo inzistira, kako bi spriječio pad zanimanja za vjeru, na promjenama i prilagođavanju Crkve novim vremenima. Reformama želi učiniti Crkvu atraktivnijom za sve, pa i svećenike, no mnogi unutar struktura tomu se opiru pa čak papu Franju optužuju da je heretik.

“Pitanje je tko nije oduševljen papom Franjom”, odgovara doktor Milas. “Postoje neki krugovi koji će papu uvijek kritizirati bilo što napravio, međutim načelno Franjo uvijek zastupa interese Crkve. Pokušava učiniti Crkvu atraktivnijom i to funkcionira u Africi i Aziji gdje broj vjernika raste i ima dovoljno svećenika.”

A upravo odbijanje modernizacije Crkve jedan je od glavnih uzroka tako značajnog pada broja vjernika i svećenika u Austriji. Veliki broj svećenika stariji je od 70 godina i logično je, tvrdi doktor Milas, da ne mogu raditi kao prije, a nema ih tko zamijeniti. Biskup iz Graza objavio je prije dvije godine da većina mladih ljudi u Grazu, čak oko 85 posto, koji su kršteni katolici, nema nikakvog kontakta s Crkvom. “Stoga ne čudi što u Grazu više uopće nema kandidata za svećenike te da je interes za teologijom sve manji”, ističe profesor Milas, nekoć omiljeni franjevac, a danas jedan od naših najistaknutijih i najangažiranijih teologa.

Sve manje svećenika i u Poljskoj

Najnoviji podaci pokazuju da je sve manje svećenika čak i u Poljskoj. Njihov broj 2022. godini iznosio je 23.765, što je 219 svećenika manje nego prethodne godine. Premda i dalje ima najviše svećenika, čak ih dio izvozi u Europu, veliki broj njih već ulazi u srednju dob ili je pred mirovinom. I drugi podaci za najkatoličkiju državu u Europi su poražavajući.

Statistički ljetopis za 2022. navodi da je stopa osoba koje sudjeluju u nedjeljnoj misi u Poljskoj pala na samo 29,5 posto, a osoba koje primaju svetu pričest na jedva 13,9 posto. Po istraživanjima javnog mnijenja, gotovo 60 posto Poljaka ne vjeruje Crkvi, a samo 33 posto vjeruje. Ipak 2017. jedno od četiri zaređenja katoličkih dijecezanskih svećenika u Europi odvija se u Poljskoj, pokazuju podaci Poljskog instituta za statistiku Katoličke crkve.

Pad vjernika i odlazaka na misu

Istraživanje Pew Researcha iz 2018. pokazalo je da pohađanje crkve među najmlađom generacijom u usporedbi s najstarijom pada u Poljskoj najbržom stopom u svijetu. Samo 26 posto mlađih od 40 godina ide u crkvu svake nedjelje, u usporedbi s 55 posto starijih od 40 godina.

U Španjolskoj, u kojoj se oko 70 posto stanovnika izjašnjava kao katolički vjernici, svećenika je također sve manje, u pet godina njihov broj pao je za 2000 pa zbog toga Katolička crkva čak objavljuje oglase na društvenim mrežama kako bi privukla mlade u svećenički poziv.

Američka organizacija Vocation Ministry objavila je da je od 2014. do 2021. zabilježen pad aktivnih dijecezanskih svećenika za devet posto, aktivnih redovničkih svećenika za 14 posto te broja sjemeništaraca za 22 posto. Ukupnih svećeničkih ređenja bilo je čak 24 posto manje. Otac David Michael Moses iz nadbiskupije Galveston-Houston kazao je kako je 1959. u gradu u kojem je živio bilo 100 sjemeništaraca. “Sada, nakon što se broj katolika povećao za gotovo 500 posto pa imamo 1,7 milijuna vjernika, samo je 46 sjemeništaraca”, rekao je.

Najgora situacija je u Njemačkoj

U Njemačkoj je situacija ipak najgora. Od 2005. zatvoreno je 650 crkava, s tim da se od 2019. do 2023. prosječno zatvaralo 28 crkava godišnje ili više od dvije mjesečno. Na zemljištima na kojima su bile crkve sada se grade stambene zgrade ili domovi za starije osobe. Istodobno Katoličku crkvu u Njemačkoj napustilo je 2022. rekordnih pola milijuna vjernika.

To je i razlog zašto se Katolička crkva u Njemačkoj zalaže za radikalne promjene: boje se da će se, ako se ne sprovedu, negativan trend pada vjernika i svećenika samo ubrzati. Zbog toga se unutar Katoličke crkve grozničavo pokušavaju utvrditi razlozi tolikog egzodusa vjernika, a posebice uzroci pada zanimanja za svećenički poziv.

Pri tomu se najčešće navodi cijeli niz izvanjskih razloga na koji Crkva nema previše utjecaja. Ponajprije upozorava se da je sve manje obitelji s više djece, da su brakovi sve nestabilniji, a puno je više razvoda. Najviše su se za svećenička i redovnička zvanja opredjeljivali mladi iz ruralno-patrijarhalnih i brojnih obitelji, s pet ili više djece, a takvih je sve manje.

Zašto ima sve manje svećenika?

Kao jedan od razloga manjeg zanimanja za odlazak u svećenike spominje se prisutnost škola u manjim mjestima. Nekada je jedina mogućnost školovanja bila odlazak u sjemeništa i zato su mnogi postali kandidati za svećenike. Danas to više nije atraktivno jer mladi ljudi imaju veće mogućnosti školovanja.

Također, više se ne ide u svećenike da bi se živjelo bolje jer se u većini drugih zvanja može bolje zarađivati i imati viši standard. Tako su ekonomski uvjeti prestali biti razlogom za odabir svećeničkog zvanja. Smatra se da je zbog višeg standarda i bolje ekonomske situacije potrošački mentalitet nadmašio vjerska uvjerenja. Pa, među ostalim, mladi ljudi više ne vide nikakvu korist od toga da idu u svećenike. Vikendom se, umjesto da idu u crkvu, bave sportom ili odlaze na putovanja.

I kao važniji razlog manjeg interesa za svećenički poziv je izobličenje pravoga smisla ljudske spolnosti: to su pojave koje se snažno suprotstavljaju odgoju mladih i njihovoj raspoloživosti za bilo koji vjerski poziv. U vrhu Katoličke crkve slažu se da su urbanizacija i sekularizacija društva također pridonijeli padu atraktivnosti svećeničkog poziva, a sve je manji broj ljudi koji se osjećaju krivima što nisu nedjeljom u crkvi. Sve je to rezultat dubokih društvenih promjena, kojima se Crkva ne uspijeva prilagoditi.

‘Ispovijed treba biti vrsta psihoterapije’

Među unutarnjim razlozima pada broja svećenika, najčešće se navodi manjak vjere, život svećenika koji određuje celibat, izoliranost, klerikalizam, pogrešno shvaćen pojam slobode i spolnosti… Pojam klerikalizma podrazumijeva političku i kulturnu koncepciju koja se zalaže za snažan utjecaj Crkve odnosno klera na državni, politički, kulturni i privatni život.

Među razloge pada interesa za svećenički poziv, upozorava doktor Milas, valja svakako ubrojiti proces edukacije i obrazovanja svećenika. “To bi trebalo malo drugačije preoblikovati, model koji mi slijedimo je model iz prastarih vremena. Kad mladi svećenik počne raditi s ljudima, nedostaju mu praktička znanja, primjerice iz psihoterapije. Kad netko dođe s problemom, nije dovoljno odriješiti samo grijeh, već treba znati poslušati ljude i pomoći im. Dio svećenika propovijeda vjeru po starom modelu, koji nije zanimljiv mlađim ljudima”, pojašnjava doktor Milas.

Doktor Milas zalaže se da ispovijed kao sakrament ne bude samo neko magično oslobađanje od zla i grijeha, nego treba biti neka vrsta psihoterapije. “To je ljudima danas potrebno. Na svojoj sam koži okusio da budući pitomci često dolaze iz izoliranog svijeta, pa kad se suoče sa stvarnim životom, bude lomova. Nekada bude puno razočaranja i frustracija jer ih na mnoge stvari nisu upozorili prije dolaska na teren. Fokus mora biti na potrebe ljudi, ne smije se stavljati akcent na teoriju, nego na praksu i gradnju zajedništva.”

Bogom dana šansa za budućnost crkve

Pri tomu doktor Milas ističe da Crkvi ne treba 10 ljudi koji dolaze iz pogrešnih motiva. “Nama su potrebna dva ili tri kvalitetna čovjeka koji znaju u što ulaze, koji dolaze s dobrim motivima, koji su zreli, prokušani, kvalitetni ljudi.” Navodi kako nerijetko u Hrvatskoj za Božić i Novu godinu, kad treba blagosloviti kuće i stanove, dolaze svećenici koji su došli na ispomoć, jer mjesni župnik ne može sve odraditi. To onda ljudi doživljavaju kao ubiranje harača.

Crkva, ističe Milas, nikada ne smije ovisiti samo o svećenicima. Najvažniji su vjernici i bazična zajednica, i tek tada ćemo imati Crkvu koja će biti bolja, privlačnija, ugodnija i autentičnija. “Crkva se treba deklerikalizirati da bi se otvorila širem sloju građana. Kriza može pomoći da iz ove situacije Crkva izađe ojačana ako se napusti model klerikalne crkve. Sada je vrijeme da se naglasi uloga i smisao laika”, objašnjava.

Doktor Milas zaključio je kako je ovo možda Bogom dana šansa da se izvuku pouke za budućnost Crkve. “Franjo naglašava božji poziv svim krštenim ljudima, pa je ovo prilika da se u Katoličkoj crkvi shvati kako su svi kršteni ljudi jednako važni. Stoga u odustajanju od modela klerikalne crkve ne vidim ništa loše”, istakao je doktor Milas te dodao da situacija nije sjajna, ali je i šansa da se otvore neke druge perspektive.