Broj civilnih žrtava je jeziv: koja su pravila međunarodnog ratovanja i kako se uopće primjenjuju u sukobu Izraela i Gaze
Bombardiranje civila, uzimanje taoca, čak i optužbe za genocid se ovih dana mogu čuti protiv obje strane
Uslijed užasnih napada Hamasa i izraelskih odgovora na njih, počeli su pozivi, upućeni na obje strane, da se pridržavaju ratnih pravila. Paralelno s tim počele su i optužbe za kršenje međunarodnog prava. Guardian je izdvojio najvažnije odredbe koje bi trebale upravljati oružanim sukobima.
Dozvoljene metode ratovanja diktira međunarodno pravo. Ono, između ostalog, uključuje Ženevske konvencije i Dopunske protokole za konvencije iz 1977. godine. Prema njima je središnje načelo međunarodnog humanitarnog prava, koje je primjenjivo na sve sudionike rata, a ne samo na države, da se civile ne napada.
Usto, Ženevska govori o tome ne smije biti izveden napad ako “se očekuje da će dovesti do gubitka civilnih života, ozljeda za civile, štete na civilnim objektima ili kombinacije navedenog”, a koji bi bio “pretjeran u odnosu na očekivane vojne dobitke”.
Uzimanje taoca
Izrael je u odgovoru na napade Hamasa bombardirao Gazu uslijed čega su zabilježene brojne civilne žrtve. Danas su javili da je samo sinoć gađali 750 meta u Gazi, uslijed čega neminovno ima i civilnih žrtvi. Pristigle fotografije i snimke to i dokazuju.
No, velike civilne žrtve su zabilježene i u napadu Hamasa na Izrael. Usto, zabilježeni su i brojni slučajevi ubijanja civila u izraelskim kibucima. Izrael tvrdi da su ubijane cijele obitelji.
Ženevske konvencije imaju niz drugih odredbi od kojih se neke bave i pitanjem zabrane uzimanja taoca, prekomjernog uništavanja i prisvajanja imovine ili pak napadima na bolnice. Postoje i odredbe koje kažu da se mora odobriti humanitarna pomoć za civile. Hamas, podsjetimo, od prvog dana napada drži zarobljenima stotinjak civila, a društvenim mrežama su se širile i snimke kako, primjerice, odvode starije osobe iz njihovih domova.
Pravo na samoobranu
U međunarodnom pravu ima govora i o uvjetima pod kojima država smije pribjeći ratu ili upotrebi vojne sile. Jedan od razloga za ulazak u rat je tako pravo na samoobranu, na što se Izrael pozvao kada je krenuo s napadima.
Čak i Povelja UN-a kaže da ništa neće utjecati na “pravo na samoobranu“ određene države potpisnice, ako ju netko napadne. No, treba napomenuti kako i pravo na samoobranu ima svoje granice pa se tako ne dopušta državama da taj odgovor bude neograničen, odnosno pretjeran u odnosu na pretrpljeni napad. Usto bi se, prema Povelji, trebalo na najmanju moguću razinu svesti patnju u oružanim sukobima.
To je tema koja će sve više dolaziti u fokus u nadolazećim danima dok se bombardiranjem Gaze nastavlja odgovor Izraela na napad Hamasa. Čak je i Josep Borrell, šef EU diplomacije u utorak rekao: “Izrael ima pravo na samoobranu, ali to mora napraviti u skladu s međunarodnim pravom, humanitarnim pravom.“
Međunarodni zločini
Usto postoje i odredbe međunarodnog prava koje su u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda (ICC) i nacionalnih sudova. ICC se nalazi u Haagu i u njemu se sudilo i hrvatskim generalima nakon Domovinskog rata. On ima nadležnost nad pojedincima za ratne zločine, zločine protiv čovječanstva, genocid te donekle i za zločina agresije.
ICC ratne zločine opisuje “teškim kršenjima Ženevskih konvencija“ kao i “drugim ozbiljnim prekršajima prava i običaja primjenjivih na oružane sukobe.“ Tu spadaju i kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Zločini protiv čovječanstva pak uključuju ubojstva, istrjebljenje i deportacije ili nasilne transfere populacije koji su počinjeni kao dio šireg plana ili sistematskog napada usmjerenog prema civilima.
Za što bi se sve moglo suditi?
Ratni zločini i zločini protiv čovječanstva se čine najvjerojatnijim zločinima koji bi se mogli istraživati i u kojima bi moglo doći do suđenja u sukobu Hamasa i Izraela. Obje strane se već optužuje za genocid iako je taj zločin teško dokaziv. Da bi se osudilo za njega, potrebno je utvrditi namjeru počinjenja ubojstava “s ciljem djelomičnog ili potpunog uništenja nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine.“
No, za razliku od ratnih zločina, zločini protiv čovječanstva ne moraju biti povezani s oružanim sukobima. Usto, Izrael nije član Međunarodnog kaznenog suda, a Palestina mu se priključila 2015. godine. Stoga zločini počinjeni na teritoriju Palestine, od strane bilo kojeg počinitelja, te zločini koje Palestinci počinje bilo gdje, spadaju pod nadležnost Međunarodnog kaznenog suda.
ICC je tako 2021. otvorio istragu o navodnim ratnim zločinima unutar palestinskog teritorija počinjenih od strane Izraelaca i Palestinaca. U toj istrazi su se bavili i ratom u Gazi iz 2014. godine, a Izrael joj se žestoko opirao.