Potresne priče Ukrajinaca koji bježe od mobilizacije: 'Ne želim umrijeti. Svi su umorni od rata i od ove vlade'
The Guardian je razgovarao s nekoliko Ukrajinaca koji pokušavaju izbjeći mobilizaciju
Prošle su više od dvije godine otkako je započela ruska invazija, a ukrajinskim oružanim snagama nedostaje sve više vojnika. Ruske trupe u veljači su zauzele grad Avdiivku i posljednjih nekoliko tjedana napreduju na istoku zemlje. Ukrajinski zapovjednici priznali su da Moskva ima više trupa, ali tvrde da količina vojnika nije odlučujući faktor, već da su to rusko nadmoćno topništvo i ratni zrakoplovi, koje koriste razaranje ukrajinske obrane.
Ipak, ukrajinska vojska svim snagama pokušava pronaći novake koji će zamijenili one koji su poginuli ili ranjeni, ali i iscrpljene vojnike koji mjesecima podupiru crtu bojišnice. U proljeće 2022. dragovoljci su čekali u redu da se pridruže obrani, ali s obzirom na to da se čini kako će rat trajati unedogled, entuzijazam se značajno smanjio.
‘Momci u rovovima su jako umorni’
Volodimir Zelenski u travnju je odobrio mjere koje vojsci omogućuju mobilizaciju više vojnika i pooštravanje kazni za izbjegavanje vojske. Dobna granica za mobilizaciju smanjena je s 27 na 25 godina. Osim toga, od 18. svibnja osobe koje pokušaju izbjeći mobilizaciju ostat će bez vozačke dozvole, a mogli bi im biti zamrznuti i bankovni računi i zaplijenjena imovina.
Vlada je također rekla da povlači konzularne veze kako bi u vojsku povukla i Ukrajince koji žive u inozemstvu, npr. u Poljskoj i Litvi. Ukrajinski ministar vanjskih poslova, Dmitro Kuleba, kaže da je svjestan da će se malo tko vratiti kući, ali je rekao da je to bio simboličan potez jer su “momci u rovovima jako umorni” dok njihove kolege u ostatku Europe “sjede u restoranima”.
Dio policajaca zadužen je upravo za to da luta po ulicama ukrajinskih mjesta i gradova kako bi pronašao muškarce koji se skrivaju od regrutacije. Čak su se pojavili i Telegram kanali na kojima ljudi jedni drugima javljaju kada uoče službenike. Objave su napisane jednostavnim meteorološkim kodom – policajce zovu “oblacima” ili “kišom”. Tako tipična razmjena na kanalu glasi: “Kakvo je vrijeme na stanici metroa Defenders of Ukraine?”, odgovor: “Tri su oblaka prekrila mladog momka”.
‘Volim svoju zemlju, ali ne želim umrijeti’
The Guardian je razgovarao s nekoliko Ukrajinaca koji aktivno pokušavaju izbjeći mobilizaciju. Jedan od njih je Anton (32) (novinari The Guardiana dali su svojim sugovornicima izmišljena imena kako bi zaštitili njihov identitet) koji je prije 10 dana s prijateljem Serhijem (31) vozio humanitarnu pomoć u Harkiv u zonu bojišnice. Na putu ih je zaustavilo nekoliko policajaca, ispitali su ih i tražili dokumente.
Jedan od policajaca izvadio je tablet i prolistao popis. Pronašao je Antonovo ime uz koje je velikim crvenim slovima pisala riječ – ukhyliant, ili izbjegavač regrutacije. Odmah su ga odveli do najbližeg vojnog ureda. Inače ovo je treći put da su i Anton i njegov kolega Serhij prekontrolirani. Jednom im se to dogodilo ispred stanice metroa, a drugi put dok su čekali tramvaj. Oba puta su dobili papiriće.
Umor od rata i od vlade
Prvi je bio ljubazan zahtjev za registraciju podataka. Drugi je bio službeni poziv da se što prije jave u centar za novačenje. Anton je u vojnom uredu objasnio da je volonter koji obavlja koristan rad u nevladinoj organizaciji, ispričao je The Guardianu njegov prijatelj Serhij. Vojni dužnosnik koji ga je intervjuirao nije bio impresioniran. Antonu je rekao da se u roku od tri dana mora pojaviti pred liječničkom komisijom koja će procijeniti je li sposoban za vojsku. Ako se ne pojavi, suočio se s kaznom od 5100 grivni (116 eura).
“U očima mu se vidjela mržnja. Naglasio je da se Ukrajina bori protiv Rusije od 2014.”, rekao je Antonov prijatelj Serhij. Dužnosnik je rekao Antonu da, ako ne želi služiti može preplivati rijeku Tisu u Rumunjsku, što je jedna od nekoliko ruta koje koriste muškarci koje izbjegavaju regrutaciju. Ili bi mogao pobjeći podzemnim tunelom do ruskog grada Belgoroda. Umjesto toga, Anton je nestao. Preselio se na selo i sada radi na daljinu. “Volim svoju zemlju. Ali ne mogu nikoga ubiti i ne želim umrijeti. Svi su umorni od rata. I ove vlade. U Ukrajini postoji stav: ‘Od*ebi'”, rekao je Serhij.
‘Između života i zastave, biram život’
Regrutaciju pokušava izbjeći i 36-godišnji IT menadžer Oleksandr koji rijetko izlazi iz stana, izbjegava javni prijevoz i putuje samo automobilom. Preselio se u bogatu četvrt Kijeva jer vojni službenici više “love” u siromašnijim četvrtima gdje im je lakše uhvatiti bjegunce. Neki od vlasnika stanova u njegovom bloku bivši su zastupnici u parlamentu. “Vojska ne dolazi ovdje. Naša zgrada je otok preživljavanja. Biti siromašan u Ukrajini znači biti mrtav”, rekla je Oleksandrova supruga Nastja i otkrila da njezin suprug pati od napadaja panike.
“U braku smo 12 godina. Mi smo jedan organizam. Ako on umre, i ja ću umrijeti. Možda ću se ubiti”, rekla je. Oleksandr i Nastja smatraju da je Ukrajina treba pregovarati s Rusijom, iako je Vladimir Putin “luđak”. “Osjećam se kao rob. Imaš jedan život. Ako moram birati između života i zastave, biram život”, rekao je Oleksandr.
U listopadu 2023. njihov prijatelja Miroslav pješice je pobjegao iz Ukrajine. Kupio je kartu za 500 dolara (464 eura), koju je platio kriptovalutama, i pješačio 24 sata do Mađarske, preko polja i kroz šumu. Miroslav je sa sobom ponio samo mali ruksak. U jednom trenutku uočio je patrolu i ležao u travi 40 minuta. Ispuzao je kroz rupu u graničnoj ogradi. Zatim je otišao u mađarsku policijsku postaju. Sada je u Varšavi.
Unosan posao za lokalne krijumčare
Drugi plaćaju lokalnim krijumčarima da im pokažu rutu. Cijene se kreću od 4600 do 14.000 eura po osobi. Druga je mogućnost podmićivanje liječnika kako bi se dobila potvrda o izuzeću iz službe i onda odlazak iz Ukrajine normalnim putevima. Do ljeta 2023. otprilike polovica onih koji su pokušali pobjeći (oko 40.000 muškaraca) uhvaćeno je. Mnogi se i utope. U subotu je državna granična služba priopćila da su granični policajci pronašli tijela dvojice muškaraca koji su pokušali preplivati rijeku Tisu.
Fedir Venislavski, zamjenik i član odbora za nacionalnu sigurnost, rekao je da je broj bjegunaca manji nego 2022. godine, kada je iz Ukrajine otišlo šest milijuna izbjeglica. “Imamo problem sa služenjem vojnog roka. Ali nije velik i ne treba pretjerivati. Rusija pokušava napuhati brojke iz propagandnih razloga. Ljudi se boje pa ih strah tjera da rade gluposti”, rekao je Venislavski.
Venislavski kaže da Ukrajina nema lakih opcija jer Moskva ima 470.000 do 500.000 vojnika koji se bore na prvoj liniji i pokušava mobilizirati još 500.000. Ponudili su 7000 dolara naknade za prijavu novim regrutima što je pravo bogatstvo za muškarce iz siromašnih područja, rekao je. Upravo zato Ukrajina mora povećati svoje ljudstvo i to “za nekoliko stotina tisuća” boraca.
‘Muža je sram što nije otišao u rat’
Regrutacija je radikalno promijenila prirodu ukrajinskog društva. Čini se da je u glavnom gradu više žena na ulicama nego muškaraca, uglavnom studenata i starijih službenika. Masha Lavrova, 24-godišnja TikTok influencerica, rekla je da je “broj muškaraca opao” od 2023., kada se vratila u Ukrajinu nakon osam godina u inozemstvu. Kaže da joj je teško pronaći dečka na aplikacijama za upoznavanje kao što je npr. Tinder, jer toliko muškaraca služi u oružanim snagama.”Kad otvorim Tinder blizu prve linije, dobijem tisuće lajkova. Moj telefon gubi punjenje. U Kijevu je drugačije”, rekla je. “Mislim da su dečki prilično depresivni. Osjećate se krivima što žive”, dodala je.
Olha, 34-godišnjakinja koja živi u blizini Harkiva, kaže da njezin muž nije htio ići u rat jer imaju dvoje male djece i dugove. Programer je i kod kuće je 24 sata dnevno. Kad je morao posjetiti zubara, tražili su najsigurniju rutu do kuće, čak su išli kroz šumu, prisjetila se. “Prije 2022. išli smo u kino, ljetovali u Španjolskoj i putovali. Sad ne idemo nigdje. Mužev brat je u vojsci. Svaki put mu kaže ‘ne treba ti ovo sranje'”, kaže.
Sram ga je što nije otišao u rat. “Problem je što smo sada u nekom balonu. Da, rakete lete. Ali u našem malom gradu nije tako loše. Zato mnogi ljudi sjede kod kuće i pokušavaju izbjeći odlazak u vojsku. Mnogi se ne daju. Oni žive svoje živote kao da je sve normalno”, ispričala je Olha.