Rat je izazvao najtežu demografsku krizu u povijesti i doveo u pitanje opstanak Ukrajine. 'To je ogroman gubitak'
Dok je većina nacionalnih resursa posvećena ratu, mali dio ukrajinskih znanstvenika planira demografsku obnovu
Ukrajina trenutno ima najnižu ukupnu stopu nataliteta na svijetu, s prosjekom od 0,7 djece po svakoj ženi u reproduktivnoj dobi, doznaje britanski The Times od istraživačkog centra koji financira vlada u Kijevu. Ovaj nedostatak djece, u kombinaciji s ogromnim brojem poginulih tijekom protekle dvije godine rata protiv Rusije te egzodusom milijuna izbjeglica, doveo je u pitanje opstanak ukrajinske nacije. Znanstvenici upozoravaju da je demografska slika sumorna.
“Očekivano trajanje života muškaraca smanjilo se sa 66-67 godina prije rata na 57-58 godina, prema procjenama naših analitičara”, kaže Ella Libanova, ravnateljica Instituta za demografiju i društvene studije pri Nacionalnoj akademiji znanosti Ukrajine. Kraći životni vijek imaju samo Čad (54), Nigerija (54), Lesoto (55) i Srednjoafrička Republika (55).
Vojni gubici u Ukrajini se drže u tajnosti, ali tim od 12 demografskih akademika izračunao je njihov utjecaj na ukrajinsko društvo koristeći se nizom različitih izvora. “Informacije cure i znamo koje su godište ubijeni ljudi. Gledamo iskustvo balkanskih ratova, gledamo naše prethodne podatke i koristimo sve dostupne izvore da procijenimo trenutnu situaciju. Razgovaramo s gradonačelnicima i razumijemo situaciju sa stopom smrtnosti u velikim gradovima, poput Kijeva, Harkova, Zaporožja, Dnjepra itd.”, objašnjava Libanova.
Ukrajinska demografija bila je katastrofalna i prije rata
Ukrajina je i prije rata bila usred duboke demografske krize, uz stopu nataliteta od 1,16 i vrlo malen udio stanovništva u dobi između 20 i 40 godina. Taj dio populacije sada je posebno ugrožen, budući da se radi o ljudima za koje je najvjerojatnije da će poginuti u borbama. Američki vojni izvori procjenjuju da je na ukrajinskoj strani dosad živote izgubilo između 70.000 i 100.000 ljudi.
Demografska kriza je zahvaljujući ratu postala toliko teška da su ukrajinski ministri morali razviti strategiju repopulacije za 2040., otkriva Libonova, ali ističe da toj strategiji nedostaju konkretne mjere za suzbijanje zastrašujućeg trenda. “Postoje strateški ciljevi: povećanje nataliteta, eliminacija ranog mortaliteta, rast migracija, prilagodba društva populaciji koja stari. Ali mjere nisu propisane. Iskreno govoreći, pokušali su preskočiti sve što se zapravo mora učiniti.”
Razdvojene obitelji
Smatra se da je od veljače 2022. godine oko šest milijuna ljudi pobjeglo iz Ukrajine i smjestilo se u europskim zemljama, uz još oko četiri milijuna Ukrajinaca blokiranih na teritoriju koji su okupirale ruske trupe. Vojno sposobnim muškarcima zabranjeno je napuštanje zemlje, a mnogi služe na fronti, tako da su mnogi parovi razdvojeni već gotovo dvije godine.
Natalia Dobrohorska, profesorica ukrajinskog jezika i književnosti, otišla je iz Kijeva u London sa svojim kćerima blizankama, tada starim šest godina, mjesec dana nakon što su ruske trupe prešle granicu. Njezin suprug Serhij odlučio je žrtvovati vlastitu sreću za buduću sigurnost njihove djece.
Djeca kojoj će ukrajinski biti drugi jezik
“Nisam ih imao priliku zagrliti već godinu i pol”, kaže on. “Sam sam u našoj kući. Kad vidim njihove igračke to je tako bolno, lutam okolo kao ranjena životinja. Ako uđem u njihove sobe u kojima su stvari koje su ostavile, sama duša mi se ohladi.”
Obitelj se nakratko ponovno okupila kada je ruski pritisak posustao, a ukrajinske su trupe pokrenule ljetnu protuofenzivu prošle godine, ali su djevojke ponovno otišle nakon novih ruskih raketnih napada. “Prvi put kad su otišle plakao sam gotovo svaki dan”, kaže Serhij. “Do drugog odlaska već sam isplakao sve svoje suze.”
Nakon gotovo dvije godine u londonskoj školi, djevojke tečno govore engleski, sa savršenim britanskim naglaskom. Ukrajinski im brzo postaje drugi jezik. “Pitaju: ‘Tata, zašto ne možeš doći k nama?’ Pokušavam im objasniti zašto, ali ponekad je to preteško”, kaže Serhij.
Populacija pala na 25 milijuna stanovnika
Samo 57 posto takvih obitelji kaže da će se vratiti u Ukrajinu kada rat završi, prema studiji Gradusa, ukrajinske istraživačke institucije. “Sada tvrde da će se vratiti. Ali ako ostanu dovoljno dugo, ta djeca koja idu u strane vrtiće i škole, integrirat će se i na kraju izgubiti motivaciju da se vrate”, kaže Timofej Brik, rektor Kijevske škole ekonomije i gostujući suradnik na LSE.
“Prije rata imali smo procijenjenu populaciju od 36 milijuna, a sada se smatra da je pala na oko 25 milijuna. To je ogroman gubitak.” Čak i ako rat završi, iseljavanje će se vjerojatno nastaviti, smatra Brik. “Kada muškarci budu oslobođeni služenja vojske, hoće li se njihove obitelji vratiti ili će im se ti ljudi pridružiti u inozemstvu? Iseljavanje će se nastaviti.”
Ukrajina će morati privući migrante
Ogromna površina teritorija Ukrajine dovest će do problema s niskom gustoćom naseljenosti. Ljudi će biti raštrkani diljem zemlje što će naštetiti izgledima za njezin gospodarski oporavak, dodaje Brik. “Potreban vam je ljudski kapital za obnovu zemlje i za investicije. Tko će otvoriti novu IT tvrtku ili novu banku u zemlji s tako malim brojem stanovnika?”
Poslijeratna vlada morat će otvoriti ukrajinske granice kako bi dovela migrante ako se zemlja želi oporaviti, upozorava taj znanstvenik.
Neki već rade na demografskoj obnovi
“U političkom smislu Ukrajina mora biti spremna prihvatiti ovu realnost i biti vrlo pametna u svojoj budućoj migracijskoj politici. Morat ćemo privući puno migranata iz drugih zemalja, uključujući postsovjetske azijske zemlje, Kazahstan, Uzbekistan i Tadžikistan, kao i europske nacije poput Poljske, dok ćemo paralelno s tim raditi na vraćanju ukrajinske dijaspore. To također podrazumijeva određene kulturne promjene.”
Iako situacija izgleda sumorno, društvo neće dopustiti da broj stanovnika padne ispod 20 milijuna, tvrdi Brik. On i mala grupacija akademika iz Kijeva koji su ostali u glavnom gradu rade na tome, šali se. “Moja žena i ja dobili smo bebu prije četiri mjeseca. A u našem malom krugu svi rađaju djecu. Ljudi se šale da čak i pod egzistencijalnom prijetnjom još uvijek mogu biti mobilizirani da stvaraju sljedeću generaciju.”