Zapad izjeda njegov vlastiti uspjeh, nije se u stanju nositi s njim. Otuda i demografski slom i woke kultura
Najbolje objašnjenje za čudan zaokret u proteklom desetljeću jest da je riječ o posljedici prevelikog uspjeha u kojem predugo uživamo
Izuzetno zanimljiv komentar o korijenima problema modernog, razvijenog svijeta ovoga je tjedna objavio urednik u britanskom listu Financial Times, Janan Ganesh. Autor je Britanac u ranim četrdesetima, indijskog podrijetla, ali rođen u Nigeriji, obrazovan u školskom i sveučilišnom sustavu Ujedinjenog Kraljevstva. Takav pedigre daje mu jedinstven uvid u problematiku oko koje se u mnogim zapadnim zemljama vode ogorčeni kulturni ratovi, zbog čega, uz određene uredničke intervencije, prenosimo njegovu analizu.
Na početku svojeg promišljanja o paradoksima koji muče Zapad, Ganesh ističe kako postoje prilično čvrsti dokazi da su pametni telefoni štetni za sve nas, a posebno za djecu. Vlasti bi trebale reagirati usvajanjem barem nekih zakonskih ograničenja predloženih u knjizi The Anxious Generation Jonathana Haidta, smatra.
Ali evo u čemu je stvar – panika oko pametnih telefona postoji samo zato što smo dovoljno napredni da izumimo takav uređaj, dovoljno bogati da si ga većina ljudi može priuštiti i, iznad svega, toliko zaštićeni od pitanja života i smrti da su čak i depresivni tinejdžeri postali velika vijest. Ovisnost o ekranu jest bolest, ali to je bolest koju je donio uspjeh, piše Ganesh, pa u nastavku teksta objašnjava svoju tezu.
Zašto siromašni nisu masovno prihvatili woke kulturu?
Isto vrijedi i za kulturne ratove, piše dalje urednik FT-a. Gdje je to woke pokret uzeo maha? U Americi, više-manje najbogatijoj naciji na Zemlji. Kada? U gospodarskoj ekspanziji koja se dogodila između financijskog sloma 2008. i pandemije 2020. Uvođenje novih zamjenica i rušenje kipova povijesnih osoba su pojave do kojih dolazi kada mozak nema što raditi, kada nema materijalne krize koju treba rješavati.
Ako je woke pokret urlik razvlaštenih, zašto nije zavladao južnom Europom nakon krize eura? Zašto mu se nisu pridružile sve američke manjine, u prosjeku znatno siromašnije od bijele većine? Odgovor je jednostavan – zbog toga što se radi o pokretu koji se bavi problemima najuspješnijeg sloja društva.
Od prosvjetiteljstva do demografskog pada
Opisati nešto kao problem izazvan uspjehom ne znači tvrditi da se radi o nevažnom problemu. Dapače, probleme uspjeha teže je riješiti jer, gotovo po definiciji, ne želimo ukloniti njihove temeljne uzroke. Najučinkovitiji odgovor na kulturni rat bilo bi izazivanje ekonomske depresije. Po istom principu, najučinkovitiji odgovor na niske stope nataliteta je ukidanje tekovina modernog života.
Roditelji više ne moraju imati troje djece da bi jedno preživjelo, za to se pobrinula medicina. Djecu više ne moraju imati čak ni kao izvor dohotka u starosti. Za to su se pobrinule državne mirovine. Sve više ljudi ima pristup kontracepciji, a pada broj onih koji su dovoljno lakovjerni da povjeruju kako je upotreba kontracepcije ulaznica za pakao. Od nečeg dragocjenog (prosvjetiteljstvo) tako smo došli do nečeg tmurnog (demografski pad), smatra Ganesh.
Predugo uživamo u uspjehu
No čak ni to nije krajnji problem uspjeha. Najbolje objašnjenje za čudan zaokret zapadnog društva u proteklom desetljeću jest da je riječ o posljedici prevelikog uspjeha u kojem predugo uživamo. Primjerice, malo se birača na Zapadu sjeća kada je posljednji put pobjeda demagoga dovela do totalne društvene propasti (1930-ih). Rezultat tog neznanja je spremnost da se riskira glasanjem za demagoge, kao što banka koja je zaboravila na svoj posljednji krah počinje riskirati s bilancom.
Ono što je ekonomist Hyman Minsky rekao o financijskim krizama, da stabilnost rađa nestabilnost, mogao bi biti moto moderne politike.
Naravno, popriličan je izazov u to uvjeriti zapadne intelektualce. Većina ih i dalje vjeruje da netko tko glasa protiv establišmenta mora biti ekonomski gubitnik. Najvažniji populistički proboj, onaj Donalda Trumpa 2016., dogodio se u superbogatoj zemlji nakon sedam godina dugačkog razdoblja gospodarske ekspanzije. I kampanja za Brexit pronašla je pristalice baš u najbogatijim dijelovima Engleske, podsjeća urednik FT-a.
Još hvatamo korak s modernim svijetom
Dakle, populizam nije posljedica oskudice, ili barem nije posljedica samo toga. Zbog toga ga se ne može suzbiti boljom raspodjelom društvenog bogatstva. Zapravo, širenje materijalne udobnosti moglo bi samo pogoršati stvari. Zapadne elite izuzetno su sposobne u rješavanju problema koje izaziva neuspjeh, poput bolesti, nepismenosti, masovne nezaposlenosti. Ali probleme koje izaziva uspjeh teško im je čak i razumjeti.
To se jasno vidi u raspravama koje vodimo o umjetnoj inteligenciji, a koje se zadržavaju u oskudici koju bi mogle izazvati nove tehnologije (što ako nestanu svi poslovi?), a ne na problemima koje će izazvati obilje (što će ljudi raditi sa svim tim slobodnim vremenom?). Ako su pametni telefoni bili dovoljni da izazovu toliko neuroza, zamislite svijet bez rada, tog rijetkog izvora strukture i smisla u sekularnom dobu.
Moderan svijet, u kojem većina ljudi živi u gradovima, ne obazire se na svećenike i komunicira na velike udaljenosti po niskoj cijeni, pojavio se prije otprilike pet minuta u povijesti civilizacije. Gospodarski rast je sam po sebi bio gotovo nepoznat fenomen u tri tisućljeća prije 1750. Bilo bi čudno da takva nagla i duboka promjena nije imala neke neželjene posljedice, zaključuje Janan Ganesh u Financial Timesu.