14 dosadnih stvari koje sada s 28 godina obavezno radim, a zbog kojih bih se prije nekoliko godina ubila

Kad sam upisala fakultet, najviše sam se veselila tome što ću moći živjeti po svojim pravilima. Recimo, gledati što hoću na TV-u, gasiti komp kad ja hoću, a ne kad mama kaže jer je ujutro škola i ostati vani iza ponoći bilo koji dan u tjednu.

A sad, kad pogledam desetak godina unatrag, sve je naopako. Mrzim kad ne mogu ići spavati prije ponoći jer, recimo, čekam da veš mašina opere odjeću po jeftinoj tarifi struje (jer sam jako odgovorna). Prezirem se buditi umorna, iako sam nekad mogla bez problema funkcionirati na tri sata sna.

Danas se znam uhvatiti kako govorim frendovima da radim vikend pa ne mogu van, samo kako bih mogla ostati doma, obući svoju omiljenu jednodijelnu pidžamu, ispružiti noge i gledati neku dosadu na TV-u. Evo još par stvari koje si 17-godišnja ja vjerojatno nikad ne bih oprostila i zbog kojih bi se, vrlo vjerojatno, užasno rugala.

1. Kad odem u krevet, a nije ni ponoć

Prije sam znala, kako moja mama kaže, vilenjati do ranih jutarnjih sati u svojoj sobi. Surfajući internetom, viseći na chatu i slušajući neki rock ‘n’ roll. To što je škola bila ujutro, bio je manji problem, posebno ako je prvi sat bio neki dosadan predmet.

Danas forsiram ići u krevet prije ponoći. Kupila sam si i Dormeo jastuk i jako sam sretna. Nekad mi se nešto i gleda na TV-u, ali onda začorim na kauču pa sutra cijeli dan kukam kako me bole leđa.

2. Kad kažem da neću ići na kavu jer mi se ne da

U svojim tinejdžerskim godinama odlazak na kavu prije i/ili poslije škole bio je obavezan ritual. Ako je bio vikend, onda se išlo na nekoliko kava. Umjesto sendviča pušile su se cigarete za 10 kuna i pila kava za 5 kuna.

Džeparac je uvijek bio premali. Nemojte me krivo shvatiti, nije da ne idem na kave više, ali sve planiram danima unaprijed, a ako neki poziv uleti neplanirano šanse su 50:50 da ću vjerojatno pristojno zahvaliti. Uvijek “već nešto imam u planu”.

3. Kad vikendom ostanem doma, ležim u (jednodijelnoj) pidžami i gledam neku dosadu na TV-u

Od vikenda kad sam počela izlaziti do vikenda kad sam završila srednju školu (u Đakovu), propustila sam samo jedan izlazak. Bila sam u svatovima. Danas se radije s prijateljima nalazim doma. Izlazim, ali puno rijeđe nego prije. Također, radije idem na koncerte i svirke nego u neke klubove pa čak i ako cijela ekipa baš ide tamo. Nekad je za sreću dovoljno da budem malo kod kuće.

4. Kad kažem da želim jesti toplu juhu, a ne sendvič za ručak

Mama i ja imale smo kompromis da moram jesti juhu jednom tjedno – nedjeljom. Sad je jedem uvijek, iako mi mama živi oko 250 kilometara dalje. Pomirila sam se s činjenicom da je dobra za mene i moj metabolizam koji usporava s godinama (ako vas baš zanima).

5. Kad se prošećem kući s posla da mi proradi cirkulacija u nogama

I kao tinejdžerica sam voljela stalno biti u điru, ići na sto strana u jednom danu, ali obično da se nađem s prijateljima ili odem na kavu. Sad šetam da bi mi proradila cirkulacija u nogama na putu od posla do kuće. I da, imam pjesmu koju volim slušati (ali samo ako je sunčano).

Volim šetnju jer je jedan od onih oblika tjelovježbe za koji ne moraš biti posebno talentiran, a i ionako paranoiziram da ću imati proširene vene od sjedenja za dvadesetak godina pa ovo smatram oblikom prevencije.

6. Kad svaki dan nosim potkošulju

Još jedna pozitivna stvar na koju me navikla moja mama. Nekad smo se raspravljale da mi potkošulja ne ide ispod baš svake majice, a danas jednostavno ne nosim majice ispod kojih ne mogu obući potkošulju. Ne osjećam se ugodno i brijem da ću prehladiti bubrege (čak i ako je vani + 20).

7. Kad mi se ne da pisati SMS-ove pa obavljam razgovore od 10 sekundi

Bon na mobitelu nikad mi nije bio dovoljan, a redovito sam žicala tatu da mi da za koju poruku. Danas unatoč svim tim besplatnim porukama, radije nazovem nekoga, kažem što trebam i nastavim u miru.

8. Što su mi tonovi na mobitelu stalno isključeni, a pozivi iza 21 sat zabranjeni (jer me to uznemiruje)

Da, nekad je bilo presuper skidati različite ringtonove za pozive, poruke i alarme. Danas imam iPhone, nisam si skinula niti jednu melodiju/pjesmu, još uvijek je na custom postavkama. Tonovi su isključeni, a ako vidim da netko zove iza 21 sat navečer poprilično se uznemirim, mislim da se nešto loše dogodilo.

Ako nije, a netko je prekršio pravilo da me se zbog gluposti ne zove tako kasno, obično se nadurim. Iskustvo loših vijesti i sto poziva dnevno dok sam na poslu već lagano izazivaju PTSP pa se navečer samo želim opustiti, a ne biti na iglama.

9. Kad razmišljam hoću li kupiti dnevnu ili trodnevnu kartu za INmusic

Nekad mi je bilo puno, ali sam nekako skupila za kartu za neki bolji koncert ili festival i super se zabavila. Ovih dana baš pričam s Matejem u redakciji i stalno ga ispitujem je li kupio kartu.

A zapravo zato jer se ne mogu sama sa sobom zbrojiti bi li mi bilo prenaporno da tri večeri za redom izlazim i onda idem ujutro raditi. To je jedna od onih dubioza – hoću li se ponašati kao ležerna mlada osoba ili kao odgovorna odrasla osoba. A sve više sam, čini mi se, odrasla.

10. Što trošim novce na original albume

Mislim, nisam imala ništa protiv original albuma (ako bi ih dobila) ni kao tinejdžerica, ali ih nikad ne bih kupovala. Stotinjak pa čak i dvjestotinjak kuna bila je svota za koju bih tad mogla smisliti barem 127 boljih načina kako da je potrošim.

Danas, ako izađe nešto što jako volim, obično i kupim. Zaista smatram da bi bilo u redu da ne potkradam baš sve izvođače piratskim kopijama. Vjerojatno zato jer mi diže živac kad netko kopira cijeli moj tekst ili temu pa sebe potpiše na nekom drugom portalu.

11. Kad idem na koncert usred radnog tjedna pa ne pijem alkohol (jer ujutro radim)

Prvo dobro kalkuliram koliko mi se ide na neki koncert. Ako sam veliki fan nekog benda onda ziher idem, ako sam tako-tako onda vjerojatno ne idem. I da, ne pijem alkohol jer paranoiziram da ću doći mamurna na posao, a to je, kad trebam pisati tekostove, ravno samoubojstvu.

12. Kad odlazim iz kluba jer mi je loša glazba

Moj glazbeni ukus počeo se definirati još u osnovnoj školi, ali kad smo izlazi kao tinejdžeri, bili smo grupa ljudi različitih glazbenih ukusa, ali bilo nam je tako zabavno da nam je bilo svejedno gdje ćemo biti i što će svirati. Nažalost, moj level tolerancije s godinama se smanjio.

13. Kad se vikendom ustajem u 9 ujutro da što više iskoristim od slobodnog dana

Nekad sam jedva čekala vikend da me nitko ne budi u školu, a sad si subotom namještam alarm da bih prijepodne uspjela obaviti sve što sam si isplanirala. Odem na tržnicu, u dućan, na kavu, kod frizerke, u dm… I jako uživam u tome.

14. Što spavam u dugoj pidžami i čarapama

Definicija pidžame u tinejdžerskoj dobi je bila – bilo što u čemu legneš spavati. Definicija pidžame sa 27 godina dijeli se na dvije kategorije: zimsku i ljetnu. Zimska pidžama može biti jednodijelna ili dvodijelna, ali obavezno mora biti 100 posto pamučna, imati rukave do zglobova i nogavice do čarapa.

Ljetna pidžama mora biti duža od sportske majice, ne mora nužno uključivati nošenje čarapa. Naravno, to sve kako se ne bih prehladila. Uzimanje bolovanja je takva tlaka (a i nije baš jeftino).