7 ljubavnih i pohotnih pisama koja su veliki pisci slali ženama (i jednom muškarcu) za kojima su čeznuli

Vremena kada su se slala ljubavna pisma daleko su iza nas. Jedan od romantičnijih načina dokazivanja ili pokazivanja ljubavi danas je zamijenjen SMS-ovima i društvenim mrežama. Možda bi većini žena bilo simpatično da im pošaljemo ljubavno pismo, ali većina bira puno lakši i jednostavniji način da nekome objasni koliko voli tu osobu.

Doduše, povijest je prepuna zanimljivih pisama koja se odnose upravo na izjavljivanje ljubavi, i ako upitate baku ili djeda o tome, vjerojatno će vam reći kako su u njihovo vrijeme pisma bila jedini oblik komunikacije.

Možda ona nisu bila poetski sročena i bila ispunjena romantikom, ali na našu sreću postoje stare prepiske i ljubavna pisma velikih pisaca, a ta pisma pomalo su i pohotna. Možda će ona zvučati na prvu nerazumljivo i pitat ćete se što je pjesnik htio reći, ali ovih 7 najzanimljivijih pisama otkrivaju prljavu maštu opisanu na način velikana književnosti.

1. Gustave Flaubert i Louise Colet – 1846.

Prekriti ću te s ljubavi idući puta kada te vidim, s milovanjima, sa zanosom. Želim te ispuniti sa svim užicima tijela, tako da se onesvijestiš i umreš. Želim da budeš zadivljena sa mnom, i priznaš sebi da nikada nisi sanjala o takvoj ekstazi. Kada ostariš, želim da se prisjetiš tih nekoliko sati, želim da tvoje suhe kosti podrhtavaju od radosti kada se tih trenutaka prisjetiš.

2. Henry Miller i Anaïs Nin – 1932.

Reći ću da je ovo divlji san – ali je to san koji želim razumjeti. Spoj života i literature, ljubav je pokretač, ti sa svojom dušom kameleona daješ mi tisuću ljubavi, uvijek usidren bez obzira na oluje, dom je tamo gdje smo mi. Jutrima nastavljamo gdje smo stali. Uskrsnuće za uskrsnućem. Ti se braniš i dobivaš bogati raznolik život za kojim žudiš; što se više braniš to me više želiš, trebaš me. Tvoj glas postaje promukao, tvoje oči crnje, tvoja krv gušća, a tvoje tijelo ispunjenije. Pohotno služanjstvo i tiranska nužnost. Okrutna više nego prije – svjesno, namjerno okrutna. Nezasitan užitak iskustva.

3. Charles Bukowski i Linda King – 1972.

Uživao sam u tvojoj točki hodanja na rukama; to me vraški napalilo… sve što radiš vraški me napali… bacanje gline suprotno stropu… kujo, crvena seksi oštrokondžo, prekrasna prekrasna ženo… stavila si nove pjesme i novu nadu i novu sreću i nove trikove u starog psa. Volim te.

4. Franz Kafka i Milena Jesenska – 1921.

Konstantno pokušavam komunicirati s nečim s čim se ne može komunicirati, objasniti neobjašnjivo, reći nešto o nečemu što osjećam u svojim kostima i što se jedino može osjetiti u ovim kostima. Praktički se ne radi ni o čemu drugome nego o strahu o kojem smo često razgovarali, ali se strah proširio po svemu, strah najvećih od najmanjih, strah, paralizirajući strah izgovaranja riječi, iako ovaj strah možda nije samo strah nego čežnja za nečim većim od svega što je strašno.

5. Ernest Hemingway i Mary Welsh – 1945.

Najdraža nestašna djevojko, idem na brod sa Paxtheom, Don Andresom i Georgiem i biti ću vani cijeli dan i vratiti ću se i biti siguran da ću pronaći pisma ili pismo. A možda ih niti neće biti. Ako ih neće biti onda ću biti tužan. Ali, naravno, znaš kako se nositi s tim? Preživiš do idućeg jutra. Bilo bi bolje da se pomirim s time da ih neće biti do sutra navečer i onda mi neće biti toliko loše večeras.

Piši mi nestašna djevojko. Da je to posao koji moraš raditi, radila bi ga. Vraški je teško bez tebe i izdržat ću nekako, ali fališ mi toliko da bih mogao umrijeti. Ako ti se bilo što dogodi, umro bih na isti način kao što bi umrla životinja u zoološkom vrtu da se nešto dogodi njenoj družici. Volim te moja najdraža Mary i znaj da nisam nestrpljiv. Samo sam očajan. Ernest

6. James Joyce i Nora Barnacle – 1909.

Moja ljubav prema tebi dopušta mi da se molim duhovima vječne ljepote i nježnosti koji se zrcale u tvojim očima, ili da te bace pod mene na tvoj meki trbuh – uživajući u izvrgavanju tvoje uzdignute haljine i bijelih djevojačkih gaćica i zbunjenosti tvojih zarumenjenih obraza i zamršene kose.

7. Oscar Wilde i Lord Alfred Douglas – 1893.

Moj dječače, tvoj sonet je prekrasan i čudo je da tvoje crvene rumene usne ne bi trebale biti ništa manje za ludilo glazbe i pjesme nego za ludilo poljubaca. Tvoja nježna pozlaćena duša hoda između strasti i poezije. Znam da bi Hijankit, kojeg je Apolon ludo volio, bio ti u danima Grčke. Zašto si sam u Londonu i kada će doći u Salisbury? Nemoj ići tamo hladiti svoje ruke u sivom sumraku gotičkih stvari, dođi ovdje kada god to želiš. Lijepo je to mjesto, ali samo ti nedostaješ; ali idi prvo u Sailsbury. Uvijek s vječnom ljubavlju, tvoj Oscar.