Ako je vjerovati knjizi koja citira njegova doktora, Hitler se jednom prilikom predozirao kokainom. Donosimo isječak

Pokušaj atentata učinio je Hitlera ovisnim o kokainu, tako tvrdi knjiga autora Normana Ohlera, piše Vice, koja sljedeći mjesec dobiva svoje englesko izdanje. Knjiga Blitzed: Drugs in the Third Reich nastajala je tijekom pet godina. Ohler je istraživao i pregledavao medicinske dokumente, dnevničke zapise, pisma nacista i vojna izvješća koja se nalaze u nacionalnim arhivima u Berlinu i Washingtonu. Unatoč značajnom terenskom istraživanju, vjerodostojnost knjige je dovedena u pitanje od strane nekih kritičara.

A, i sam autor je u predgovoru njemačkog izdanja priznao da je koristio “iskrivljenu perspektivu”. Ipak, ugledni Hitlerov biograf, Ian Kershaw, nazvao je knjigu “ozbiljnjim primjerkom učenosti”, a kritika ovog bestsellera u Kirkusu zaključuje da knjiga “značajno pridonosi razumijevanju Trećeg Reicha”. U daljnjem tekstu donosimo isječke iz knjige Blitzed: Drugs in the Third Reich.

Hitler je bio pognuta i šepajuća figura

Zbog ozljeda u oba bubnjića, nakon neuspjelog pokušaja atentata bombom, poslan je glas da se dr. Erwin Giesing, otorinolaringolog, dovede u bunker Vučje jazbine. On je, također, brzo shvatio što se događa u višim ešalonima. Iako mu je bilo rečeno, prije njihovog prvog susreta, da je Hitler neka vrsta moćnog i mističnog Supermana, on je zapravo susreo pognutu i šepajuću figuru koja je nosila tamnoplavi ogrtač, a na bosim nogama imao je nataknute šlape. Giesing je svoje dojmove precizno zapisao:

Lice je bilo blijedo, lagano natečeno, i imao je velike podočnjake. Njegove oči nisu ostavile fascinantni dojam koji je tako često bio opisan u novinama. Posebno sam bio zatečen njegovim borama koje su išle od nosa do kutka usana, a one su bile suhe i lagano ispucane. Kosa mu je bila prošarana sijedima i raščupana. Lice mu je bilo svježe obrijano, ali je koža bila nekako uvenula, pripisao sam to umoru. Govor je bio neprirodno glasan i kretao se prema vikanju, a poslije je postao promukao… Ostario, gotovo istrošen i iscrpljen čovjek, koji je morao ići dalje sa snagom koja mu je preostala.

Divio se njegovoj nevjerojatnoj bezizražajnosti

U neurološkom smislu, specijalist je pacijenta opisao kao normalnog: bez halucinacija, bez inkontinecije, dobre memorije te jasnog osjećaja za vrijeme i mjesto. “Ipak, emocionalno je nestabilan – ili je ljubav ili je mržnja. Konstantno fluktuiranje misli, njegove izjave uvijek otkrivaju… da je Führerovo psihološko stanje kompleksno”.

Kada je pregledavao Hitlerove bubnjiće, Giesing je primjetio puknuće u obliku srpa na desnom uhu i manju ozljedu na lijevom. Dok mu je tretirao tu ozljedu, divio se Hitlerovoj nevjerojatnoj bezizražajnosti. Nije osjećao nikakvu bol, pohvalio mu se pacijent A, odnosno Hitler. Giesing nije mogao pretpostaviti da bol možda nije osjećao jer mu je njegov osobni liječnik mogao dati lijek protiv bolova prije nego što je Giesing došao. Nije bilo razgovora između dva doktora. Nije doktor Morell znao što je novi doktor prepisao pacijentu. Dvojica liječnika nisu se simpatizirali od prvog trenutka kada su se sreli.

Giesing nije došao Führeru praznih ruku. Njegov najdraži lijek za liječenje boli u uhu, grlu i nosu bio je kokain, a upravo tu supstancu su nacisti prezirali kao židovsku degenerativnu drogu. Ovaj izbor lijeka nije tako neobičan kako se čini jer u to vrijeme nije bilo mnogo alternativa za lokalnu anasteziju i kokain je bio dostupan kao lijek u svakoj ljekarni.

Na kokainu se osjećao lakše i bezbrižnije

Ako možemo vjerovati Giesingu, jedinom svjedoku ovog slučaja, između 22. srpnja i 7. listopada 1944., u tih 75 dana on je više od 50 puta propisao male količine kokaina Hitleru. To je bio čisti, prvoklasni kokain kojeg je proizvodio Merck, a dostavljao se putem kurira koji je dolazio vlakom iz Berlina. U Vučjoj jazbini Hitlerov kokain čuvao je pod ključem njegov osobni sobar.

Pacijent A je izrazio zahvalost zbog upotrebe ovog lijeka. Prema izvještaju Giesinga, Hitler je tvrdio da se “na kokainu osjeća nevjerojatno lakšim i bezbrižnijim te da može jasnije misliti”. Takav efekt trajao je između četiri i šest sati nakon ubrizgavanja, a moguće je da je Hitler još dodatno šmrkao nakon propisane doze. Hitler je doktoru Giesingu potvrdio uspješnost liječenja: “Dobro je da ste ovdje, doktore. Ovaj kokain je fenomenalan, drago mi je da ste pronašli tako dobar lijek. Oslobodite me ponovno od ovih glavobolja bar na neko vrijeme”.

Nakon prevelike doze bio je u nesvjestici

Tako je Hitler, nakon još jedne doze kokaina, otišao na vojni sastanak sav pun lažnog samopouzdanja. Što se njega tiče sve je bilo jasno: rat protiv Rusa se jednostavno mora dobiti. Kada je dobio sljedeću dozu kokaina od Giesinga 16. rujna 1944., Hitler je imao jednu posebno pseudo-genijalnu tipično führerovsku ideju. Rekao je svojim vojnim stratezima da, unatoč ogromnoj inferiornosti i u ljudima i naoružanju, smatra da se treba krenuti u ofanzivu na zapadnom frontu.

Momentalno je izdao naredbu formuliranu na način da zahtjeva “fanatičnu odlučnost svih svojih vojnika”. Iako su ga svi savjetovali protiv očajničkog pokušaja Ardenske ofanzive, diktator ih je odbio uz riječi: “Pobjeda će biti moja!”. Kako je Hitler sve češće zahtjevao da mu se da kokain, doktor Giesing počeo je strahovati od zloupotrebe lijeka.

Pristao pojaviti se gol, samo da mu dao kokain

U jednom trenutku poslušao je svoju doktorsku savjest i odbio je Hitleru dati drogu. Taj dan Hitler se nije pojavio na sastanku, bilo je to 26. rujna 1944., samo je izjavio da više nije zainteresiran za situaciju na istočnom frontu gdje je cijeloj bojišnici prijetilo urušavanje. Prestrašeni Giesing obećao mu je kokain, ali zauzvrat je tražio mu da da ga detaljno pregleda. Pacijent A, koji je prije uvijek odbijao takve preglede, sada je pristao.

Dana 1. listopada 1944. čak se pojavio gol pred doktorom, što je inače uvijek odbijao, te je bio spreman za svoju slijedeću kokainsku dozu: “Pogledajte mi u nos ponovno i dajte mi taj kokain da se riješim ovog pritiska u glavi. Imam danas važne stvari”. Giesing je poslušao i odobrio mu drogu, ovaj put u dozi za koju se vjeruje da je Hitlera ostavila na kraće vrijeme u nesvjestici. Ako je izvještaj doktora Giesinga točan, diktator je skoro umro od predoziranja.