Ovih 7 pravila za bolji i sretniji život koristio je jedan od najgenijalnijih umova 20. stoljeća

Iako nije bio samo izumitelj, već fizičar i matematičar, znanstvene teorije Alberta Einsteina pomogle su i inspirirale brojne pojedince bez čijih izuma ne bismo mogli zamisliti moderan život. Naoko jednostavna otkrića koje je prvi zapisao Einstein temeljena su na složenim konceptima jednog od najvećih znanstvenika dvadesetog stoljeća. Uz opću teoriju relativnosti, Einsteinova kvantna teorija svjetlosti i prva konceptualizacija fotoelektričnog efekta kasnije je dovela do izuma televizije, pametnih telefona, računala…

Međutim, njegova slava i renome proširili su se daleko izvan područja fizike, jer je Einstein igrao bitne uloge u politici, medijima, pa i u širem društvenom utjecaju. Iz njegovih pisama, korespondencije i osobnih memoara tako se može izvući fascinantan skup životnih lekcija. Evo nekih od njegovih najboljih pravila za bolji i sretniji život.

Pravilo #1: Prioritizirajte donošenje bitnih odluka u odnosu na manje bitne

Kad pomislite na Einsteinov izgled, možda vam na pamet padne riječ “raščupan”. Njegov stil – izrasla, nepočešljana kosa, te izlizana, iznošena i često smrdljiva odjeća ili cipele bez čarapa – bio je notorno neuredan. Ali ništa od toga nije smetalo Einsteinu, koji je u svojim poznim godinama nosio gotovo uniformu: prepoznatljivo sivo odijelo, te kožnu jaknu umjesto tradicionalnog sportskog kaputa i, naravno, cipele i bez čarapa.

Ovu ideju, nošenja jednostavne, ali funkcionalne odjeće posljednjih su godina prakticirali i tehnološki poduzetnici koji imaju svoj prepoznatljiv stil koji je cijenjen iz jednog razloga: učinkovitost

• Steve Jobs i njegove basic traperice i crne dolčevite
• Jeff Bezos, koji nosi plave traperice s jednobojnim košuljama kratkih rukava s kragnom
• Mark Zuckerberg, koji preferira traperice i obične majice kratkih rukava
• Satya Nadella, koji obično nosi hlače, polo majice i Lanvin cipele
• Jack Dorsey, čija potpuno crna odjeća često uključuje šešir, majicu s kapuljačom ili jaknu,

Ako svaki dan morate donositi jako puno odluka ili radite posao koji zahtijeva izuzetan mentalni napor, smanjenje ukupnog mentalnog opterećenja od iznimne je važnosti. Reducirajte broj opcija u danu ako želite izbjeći burnout pri odlučivanju: kako postajemo sve umorniji od neumoljivog donošenja odluka, naša sposobnost za donošenje dobrih odluka se smanjuje.

Pravilo #2: Radite stvari koje volite, čak i ako niste najbolji u njima

Iako su se mnoge Einsteinove strasti protezale daleko izvan fizike – uključujući ljubav prema pekarskim proizvodima i sklonost sviranju violine – ono u čemu je najviše uživao bilo je jedrenje. Jednom je napisao: “Krstarenje morem izvrsna je prilika za maksimalni mir i razmišljanje o idejama iz druge perspektive.” Njegova druga žena (i rođakinja), Elsa, dodala je da “Ne postoji drugo mjesto gdje je moj muž tako opušten, sladak, spokojan i odvojen od rutinskih smetnji; brod ga nosi daleko.” Dok je jedrio, Einsteinov je um mogao slobodno lutati, često ga dovodeći do novih uzbudljivih ideja.

Einstein je, međutim, bio potpuno nevješt u jedrenju i bio je krajnje nepažljiv. Često bi izgubio smjer, nasukao bi se brodom ili bi mu pao jarbol. Drugi jedrenjaci često su morali paziti na Einsteinov brod, jer je bio opasnost za sebe i druge. Odbijao je nositi prsluk za spašavanje iako nije znao plivati. Ali spokoj koji je Einstein doživio tijekom plovidbe bio je neusporediv, dajući mu mentalnu slobodu kojoj bismo svi trebali težiti.

Pravilo #3: Promijenite način razmišljanja

Gledate li na te probleme s kojima se suočavamo, i kao pojedinci i kolektivno, kao na krize? Ako da, vjerojatnije je da možete upasti u osjećaj očaja, jer na vrlo malo toga možete imati utjecaj. Suočavanje s krizom rijetko kad djeluje osnažujuće. Ali ako ih promatrate kao zagonetku, možda možete pronaći novi pristup njihovom rješavanju. U tom smislu, Einstein je svaku poteškoću s kojom se suočavao promatrao kao zagonetku koju treba riješiti: u fizici i općenito u životu.

Njegov često krivo shvaćen, ali najpoznatiji citat glasi: “Mašta je važnija od znanja.” Dok su mnogi ljudi prije gledali u zagonetku objekata koji se kreću brzinom svjetlosti — uključujući druge genije poput Fitzgeralda, Maxwella, Lorentza i Poincaréa — Einsteinova jedinstvena perspektiva omogućila mu je drugačiji pristup tom problemu, te način razmišljanja koji ga je doveo do revolucionarne teorije relativnosti. S fleksibilnim svjetonazorom koji nije rigidan, Einstein je lako izbjegao pretpostavke koje su druge sprječavali u razmišljanju i tako je dolazio do genijalnih ideja.

Pravilo #4: Razmišljajte duboko i dugo o stvarima koje vas uistinu fasciniraju

Tijekom svog dugog života Einstein je primio mnoga pisma: od onih koji su ga dobro poznavali do potpunih stranaca. Kad je jedno takvo pismo stiglo na Einsteinov stol 1946., u kojem se genija pitalo što bi trebali učiniti sa svojim životom, odgovor je bio jednako pronicljiv koliko i suosjećajan. “U ovome je stvar. Ako ste naišli na pitanje koje vas duboko zanima, tražite odgovor godinama i nikada se nemojte zadovoljiti površnim rješenjem koje obećava relativno lak uspjeh. A ako ne uspijete doći do rješenja za kojim ste tragali, nemojte očajavati.” Kao što je Einstein napisao svom prijatelju Davidu Bohmu: “Ne biste trebali biti deprimirani veličinom problema. Ako vjerujemo da je Bog stvorio svijet, njegova primarna namjera sigurno nije bila da nam olakša razumijevanje našeg postojanja.”

Pravilo #5: Ne dopustite da vas politika ispuni bijesom ili očajem

Einstein je održavao kontakt s brojnim prijateljima i javnosti, ali i sa svojom širom obitelji. U dopisivanju sa svojom rođakinjom Linom Einstein ponudio je lekciju koju bi danas mnogi od nas trebali poslušati. “Što se politike tiče, još uvijek se ljutim, ali više ne lupam krilima, samo mrsim perje.”

Svi smo nekad svjedočili žustrim razgovorima o politici koji nas nisu daleko doveli. Iako to spunjava neku primitivnu potrebu u nama da izrazimo svoje mišljenje, koliko često takav razgovor zapravo urodi plodom, odnosno bude učinkovit u postizanju nekog od naših ciljeva? Ponekad je doista važno intervenirati i dati sve od sebe (lupati krilima), ali ponekad je najbolji odgovor promatrati, razmišljati i čekati pogodan, strateški trenutak da nešto poduzmete (mrsiti perjem).

Pravilo #6: Slijepa poslušnost autoriteta je najveći neprijatelj istine

Mnogi nakon što čuju nešto za što su sigurni da je apsurdno, odmah se i glasno odluče usprotiviti tome. No, nakon što svoje sposobnosti kritičkog razmišljanja stavimo u drugi plan, jer nismo sigurni da znamo odgovor, skloni smo se jednostavno složiti s onima koji se slažu s nama i suprotstaviti se onima koji zagovaraju nešto drugačije. Za Einsteina je to predstavljalo smrt racionalnog uma, koju je nazvao “kolektivnim ludilom”. Danas bismo to vjerojatno nazvali grupnim razmišljanjem, a Einstein ističe da je to često potaknuto autoritativnim pojedincem koji širi propagandu.

Znanstvenici, uključujući neke ugledne poput Johannesa Starka (dobitnik Nobelove nagrade i utemeljitelj Starkovog efekta), osnovali su društvo protiv relativnosti koje je diskreditiralo Einsteina i njegovu teoriju. Potaknut nacionalizmom i antisemitizmom, Einstein i njegove ideje postali su meta. Jedna linija napada tvrdila je da je njegova teorija relativnosti pogrešna, a druga linija je tvrdila da je briljantna, ali da je Einstein ukrao ideju od “pravih znanstvenika” (ne-židovskih). Zbog toliko pritiska je Einstein pobjegao iz Njemačke u Sjedinjene Države. Iako je Einstein na početku mislio da su ove izjave glupe, smiješne i bezopasne, kasnije je zaključio da je “Slijepa poslušnost autoriteta najveći neprijatelj istine.” U eri lažnih vijesti, ovo pravilo je važnije usvojiti nego ikad prije.

Pravilo #7: Znanost, istina i obrazovanje trebaju biti dostupni svima, a ne samo nekolicini privilegiranih

Einstein je često bio vrlo kritičan prema vladi Sjedinjenih Američkih Država, čak i nakon što je emigrirao 1930-ih i dobio državljanstvo 1940. Povijest ropstva i stalne segregacije i rasizam, posebice, rezonirali su s njim na isti način kao i antisemitizam: za njega je to bilo neutemeljeno dehumaniziranje.

Godine 1937. Einstein je pozvao opernu zvijezdu Marion Anderson da odsjedne u njegovoj kući kada je odbijena za smještaj u lokalnom hotelu u Princetonu. Sljedećih 18 godina Anderson je ostajala s Einsteinom kad god je bila u gradu kako bi održala koncert. Dok je Andersonova uloga borca ​​za građanska prava učvršćena njezinim kultnim nastupom na Lincolnovom memorijalu (pred okupljenom publikom od preko 75 000 ljudi), malo je tko bio svjestan Einsteinovog aktivizma.

Godine 1946. Einstein je poduzeo revolucionarnu akciju jednostavnog posjeta Sveučilištu Lincoln — prvom crnačkom koledžu u Sjedinjenim Državama — i držao predavanja, razgovarao sa studentima i odgovarao na pitanja. Obraćajući se studentima, Einstein je rekao:

“Moj dolazak u ovu instituciju je za viši cilj. U Sjedinjenim Državama postoji odvajanje ‘obojenih’ od bijelih ljudi. Ta odvojenost nije bolest ‘obojenih ljudi’. To je bolest bijelaca.” Da je Einstein još uvijek živ, sigurno bi se zalagao za to da znanost, istina i obrazovanje budu dostupni svima neovisno o rasi ili mogućnostima jer znanje i istine koje otkriva znanost ne pripadaju niti jednoj skupini, već cijelom čovječanstvu.