Amerikanci su zakopali svoj nuklearni otpad u drugim zemljama, klimatske promjene mogle bi ga iskopati

Ured Američkog Državnog ureda za odgovornost objavio je izviješće u kojem stoji da bi rastuće globalne temperature mogle izložiti nuklearni otpad, nastao u doba Hladnog rata, koji su proizvele Sjedinjene države i uskladištile ga u drugim zemljama. To predstavlja potencijalni problem za okoliš i lokalno stanovništvo, ukazuje izviješće.

Ured je ispitao nuklearni otpad na Maršalovim otocima, Grenlandu i u Španjolskoj, tri lokacije s radioaktivnom kontaminacijom, koja je posljedica američke nuklearne aktivnosti u desetljećima iza Drugog svjetskog rata.

Prijeti zagađenje

Američka vlada je često skladištila nuklearni otpad u blizini mjesta detonacije, na Grenlandu su ga odlagali u ledenu ploču, a na Maršalovim otocima u spremnik s betonskim poklopcem.

Klimatske promjene mogle bi prouzročiti da ovaj nuklearni otpad uđe u okoliš jer visoke temperature tope ledene ploče koje sadrže radioaktivnu tekućinu i podižu razinu mora što bi, prema studiji, moglo zagaditi izvore hrane i vode, piše Grist.

Najugroženiji Maršalovi otoci

Najvećem riziku su izloženi Maršalovi otoci, država u Tihome oceanu, kojima posebno prijete klimatske promjene. Kako se diže razina mora, podzemne vode ispod betonske konstrukcije koja zatvara otpad u zemlji, mogle bi zbog poplava narasti što bi moglo dovesti do curenja radijacije.

Na Maršalovim otocima bilo je, između 1946. i 1958. godine, 67 pokusa. Najjača je bila eksplozija Castle Bravo, na atolu Bikini, 1000 puta jača od atomske bombe bačene na Hirošimu, izazvavši veću količinu padalina nego su znanstvenici očekivali.

Većina testiranja bila je priprema za mogućnost Trećeg svjetskog rata. Na Maršalovim otocima nekoliko atola nije nastanjivo, a radijacija je rezultirala karcinomima i drugim negativnom zdravstvenim posljedicama za stanovnike.

Ništa nije bolje ni na Grenlandu

Američko Ministarstvo energetike tvrdi da je rizik za ljudsko zdravlje i okoliš nizak, ali stanovnici nisu u to uvjereni. “Vojska je žurila, ali mogli su napraviti bolji posao kako treba”, kaže Robert Hayes, nuklearni inženjer sa Sveučilišta North Carolina za NBC News.

Ako se emisije stakleničkih plinova nastave sadašnjom brzinom, grenlandske ledene ploče mogle bi se otopiti u sljedećih 75 godina. Grenland je dio Danske, pa Europa trajno prati otapanje ledene ploče.

Danski znanstvenici izračunali su da kontaminati trebaju ostati zamrznuti do 2100. godine. Kratkoživući radioaktivni izotopi su se već raspali, a dugovječni će izgubiti većini svoje radioaktivnosti do kraja stoljeća, dok će ih topljenje leda dodatno razrijediti. Ipak, neke studije otkrile su da bi druge kancerogene kemikalije mogle imati veći utjecaj.

Potreban je akcijski plan

Mogućnost utjecaja na okoliš postoji, što bi moglo utjecati na hranidbeni lanac i ljude koji žive u tom području. Vlasti Grenlanda kažu se zajedno sa SAD-om treba dogovarati što da se učini.

Nad Španjolskom su se 1966. godine sudarili zrakoplovi, od kojih je jedan nosio hidrogensku bombu, što je uzrokovalo kontaminaciju grada Palomaresa nuklearnim krhotinama. Oružje nije detoniralo, ali su dva od četiri oružja koja su pala na tlo oštećena i oslobađala su radioaktivni plutonij.

Strah veći od rizika?

Procjena iz 1990. godine pokazala je da je razina radijacije premašila standarde EU, a 2015. godine SAD i Španjolska dogovorile su sanaciju područja. Od tada ništa nije provedeno.

Za ABC News, Hayes kaže da je javni strah od nuklearnog zračenja veći od rizika. Drugi učinci klimatskih promjena, od ekstremnog vremena i nesigurnosti hrane, bit će znatno štetniji, kaže.