Proizvodnja i prodaja banana ozbiljan je biznis – u cijelome svijetu godišnje izraste oko 145 milijuna tona, a u nekim regijama, ljudima su osnovna namirnica. U planinskim područjima istočne Afrike jedu ih nekoliko puta dnevno, a godišnja konzumacija penje se na 200 kilograma po glavi stanovnika.

Bananama danas, međutim, prijeti niz bolesti, a mogle bi pati još više, kako se klima mijenja i ohrabruje patogene da se šire. Pola banana širom svijeta pod opsadom su smrtonosnih gljivica dok bolesti koje izazivaju bakterije haraju plantažama istočne Afrike, piše Popular Science.

Znanstvenici su zabrinuti da je ovo voće u velikoj nevolji. “Nemojte biti žalosni, banane su ipak daleko od uništenja. Radimo na puno varijanti da stvorimo bolje uvjete za njihovo preživljavanje. I nije beznadno”, kaže Charles Staver, stručnjak za agrikulturu Iz Bioversity International, smještene u francuskom Montpelieru.

Postoji cijeli niz vrsta banana, a neke se i kuhaju

Vrsta banana koja se najčeće nalazi u dućanima zove se cavendish, manje ukusna od vrsta poput Gros Michael. Većina sočnih banana nestala je sredinom dvadesetog stoljeća zbog panamske bolesti, iako još ponegdje lokalno rastu. Cavendish čini 99 posto izvoza banana zahvaljujući tome što je otporna na gljivice koje uzrokuju panamsku bolest.

Ali postoji i cijeli niz drugih vrsta banana, uključujući i banane koje je potrebno skuhati. U dijelovima Ugande, Tanzanije, Ruande, Burundija i Istočnog Konga, ljudi uzgajaju vrste banana koje ne rastu nigdje drugdje. Sada se pojavila se nova podvrsta gljivice koja uzrokuje panamsku bolest, a na koje su cavendish banane vrlo osjetljive. Znanstvenici još ne znaju koliko ugrožava druge vrste.

Osim gljivica, bananama su prijetnja bakterije i virusi

Gljivici fusarium fungus znanstvenici su dali ime Tropical race 4. Prvi je puta primijećena na Tajvanu 1967. godine, a posljednjih godina alarmantno se širi. Sad već hara Azijom i Afrikom, s razarajućim učinkom na kinesku industriju banana. Ni Australija koja ima osobito rigoroznu proceduru karantene nije uspjela spriječiti da se bolest i kod njih pojavi na nekoliko farmi.

Gljivice napadaju biljku od korijena napredujući prema gore, u tkivo kojim biljka prenosi vodu i hranjive tvari. Tako biljka uvene i umre. Spore ove gljivice u tlu ostaju desetljećima vrebajući da inficiraju nove nasade stabala banana. Ako se ne provjerava, Tropical race 4, može uništiti 80 posto godišnjeg prinosa banana, predviđaju znanstvenici. I to nije jedina bolest koja im prijeti.

Bolesti se šire zemljom, insektima i alatom

Postoji i smrtna bakterijska infekcija koja uzrokuje trunjenje stabla jer bolest blokira biljno vaskularno tkivo pa biljka ne dobija hranu i počinje trunuti. Infekcija se pojavila u Etiopiji 2001.godine a proširila istočnom Afrikom, u Ugandu i Kongo. Trećina svjetske proizvodnje otpada na Afriku, a 40 posto od toga stiže iz istočne Afrike. U ovim zemljama gdje većina ovog voća raste na plantažama malih proizvođača, bakterijski uzrokovano propadanje banana je gorući problem.

Bolest prenose insekti i zaraženi alati, a širi se puno brže nego gljivice. Za sada, znanstvenici misle da može ubiti bilo koju vrstu banana. Čim se inficira jedno stablo, za nekoliko mjeseci čitavo polje će nestati. A miljuni farmera žive samo od prihoda sa plantaža banana. Tu je još i opasnost koja bananama prijeti od virusa. Oni se šire sadnim materijalom i lisnim ušima. Bolest je česta je u dijelovima Afrike i Azije.

Banane, osim gljivica i bakterija, muče i crvi

Pogađa sve vrste banana ali neke vrste mogu preživjeti bolje od drugih. Listovi banana budu zakržljali i nekako grupirani. Ovaj virus je prisutan već godinama, ali se tek odnedavno primjećuju ozbiljniji gubici na stablima banana, izgleda da se ubrzava i postaje ozbiljna prijetnja. Osobito brine situacija u centralnom Kongu. Tu bi farmeri mogli izgubiti usjeve i morat će se prebaciti na druge kulture kao što je, recimo, manioka.

U dijelovima središnje Afrike, virus bi mogao uništiti plantaže zbog nedostatka organizacija koje se bave njegovim istraživanjem. “Iz afričkih sela banane će nestati, a nitko ne obraća pozornost”, kaže Staver. Slijedeća pošast koja im prijeti je crna sigatoka, gljivica koja napada listove i koje ima posvuda. Banane muče i nametnici kao žižak i crvići.

Patogeni rastu zbog porasta temperature

“Dobra je vijest da su banane prilično otporne. Porastu li temperature, banane će odoljeti. Ali kako ekstremne situacije kao oluje i suša postaju sve jače, to će uništiti lokalne plantaže”, upozorava Staver. I tople će temperatre svakako ohrabriti neke patogene da budu agresivniji pa će se bolesti brže širiti.

Evo i nekoliko ohrabrujućih vijesti. Nova vrsta panamske bolesti nije stigla u Latinsku Ameriku. Znanstvenicima sa Tajvana uspjelo je uzgojiti cavendish banane, otporne na bolest koje nastavljaju imati plodove bez obzira na prisustvo gljivica. Ove se kulture komercijalno uzgajaju na Filipinima. Isto tako uočene su bakterije i gljivice koje prirodno rastu na bananama i znanstvenici prepoznaju one koje biljku štite od infekcije.

Otkrili su bakterije i gljivice koje čuvaju banane

Tako bi se moglo biljke opskrbiti sa više ovih korisnih organizama. To je znanstvenicima uspjelo kod jagoda i rajčica. Opazili su obećavajuće bakterije i za banane, no ovo je tek preliminarno. Drugi znanstvenici rade na tome da modificiraju banane da budu otporne na sve što im prijeti, ali su ove tehnike tek u prvoj fazi testiranja. Genetskim inžinjeringom počele su se stvarati banane otporne na bakterije i crve.

Kako su sve banane neotporne na bakterije, konvencionalan uzgoj ne može se koristiti da bi se razvile rezistentne vrste. Otkrivena su dva gena u slatkom papru koja su povezana sa otpornošću na bolesti. Kada biljka prepozna bolest, može ubijati vlastite zaražene stanice. Ove mrtve stanice su tada fizička prepreka za prodiranje patogena koji se ne mogu širiti dalje po biljci.

Geni papra su, izgleda, ključni

Metoda je testirana na izoliranim poljima Ugande i utvrđeno je da banane čini otpornima na bakterijske bolesti. Nijedna biljka nije pokazala simptom bolesti. Bez ovoga, svako bi stablo umrlo. Radeći sa dvije vrste banana, znanstvenici sada stvaraju tehnologiju da premjeste gene papra na cavendish i druge vrste.

U budućosti planiraju stvoriti banane koje nose oba korisna gena papra. Cilj je načiniti banane koje mali farmeri mogu saditi, a da budu iste cijene kao genski needitirane banane, da izgledaju isto i imaju isti okus. Takvo bi voće na tržištu moglo biti do 2022. godine. U međuvremenu, postoje načini da se ograniči širenje bolesti, kao čupanje muških cvjetova koje privlače kukce koji prenose bolest, a farmeri se upozoravaju da moraju čistiti alate između upotrebe na poljima i da koriste čisti sadni materijal.

Prijetnja je golema, ali banane ipak neće nestati

Klice koje uzrokuju bakterijske infekcije u tlu ne preživljavaju dugo. Drastična opcija bi bila da sa vrste cavendish se prijeđe na novu vrstu. “Ali do te točke još nismo stigli. Nije kucnuo čas da banane nestanu ili čak da prestane postojati vrsta cavendish. Prijetnja je velika, ali nije neposredna”, kaže Staver.

Izgleda da im ni cijena neće porasti slijedećih nekoliko godina. “Tropical race 4 postoji u Tajvanu decenijama, a cavendish banane još uvijek tamo rastu”, ističe Staver. “Doduše, manje nego prije nego se pojavila nova vrsta gljivica.” Banane su suočene sa velikom prijetnjom, a osobito su ugroženi mali farmeri jer im usjevi mogu biti devastirani. Ali banane nikako ne nestaju sa Zemlje. Znanstvenici tvrde da se to neće nikada dogoditi.