Bio sam instant zvijezda 80-ih, a onda 20 godina nisam izašao iz stana; drogirao sam se i gledao 5 istih filmova. Ovo je moja priča

Prije mnogo godina pjevač Peter Robinson svakim svojim izlaskom u javnost izazvao je pomutnju. “Popodne bih hodao Oxford streetom prema Embassy klubu, išao sam na koktele u četiri popodne. Nosio sam dizajnersku haljinu, krzno, dijamante, svečanu frizuru, visoke pete i mrežaste čarape”, opisao je. “Cijela jebena ulica bi zastala, auti su se zaustavili, ljudi se zabijali jedni u druge, tipovi bi se naginjali kroz prozor i dobacivali mi, radnicima na gradilištu ispadao bi alat”, prisjeća se Robinson.

Ljudi tada nisu izgledali poput njega. Ni žene, a pogotovo ne muškarci. I zato bi na njegovu pojavu svi poludjeli. To je bilo prije 40-ak godina, kada je Robinson već promijenio ime u Marilyn – pretvorio je pogrdni nadimak iz svoje mladosti u ono što bi se danas nazvalo brand.

Dobro izgleda za nekog tko se 20 godina drogirao

Iako njegova pojava danas ne izaziva takvo čuđenje još uvijek je u stanju napraviti zvjezdani ulazak, piše novinar The Guardiana koji je intervjuirao nekadašnju pop senzaciju Marilyna. “Sjedim leđima okrenut prema vratima prije nego je došao u restoranu u sjevernom Londonu. Predstavio se tako što mi se prišuljao odozada, pokrio mi oči rukama i poviknuo: ‘Pogodi tko je?’ (Prije toga se nikada nismo upoznali)”, opisuje novinar Alexis Petridis.

Nosio je poderanu kariranu majicu i karirani kilt, kojima uzorci nisu bili usklađeni, čizme, imao je nešto šminke oko očiju, ali nije imao donje rublje, kako mi je odmah dao na znanje. Za nekoga tko se posljednjih dvadeset povukao u izolaciju gdje je uzimao heroin i crack izgledao je i više nego odlično. Dobro izgleda čak i za nekoga tko sam sebe naziva “prokleto prekrasnim”.

Posljednji singl izašao mi je 1984., iste se godine pojavio u Band Aidovoj pjesmi “Do they know it’s Christmas?”. Tamo je nosio je žutu majicu i na zajedničkoj fotografiji svih izvođača pućio usne između Bananarame i bubnjara iz Duran Durana. Sada mu je upravo izašao novi singl, a najavio je i album. I jedno i drugo producirao je njegov prijatelj Boy George.

Istreniran na zlostavljanje od mladosti

Na pitanje je li nervozan zbog novosti namrštio se s nevjericom. “Nee, mogu pjevati. Mogu nastupati i stajati ispred benda. Osim toga želim da ljudi znaju kako, bez obzira što se dogodilo, ako nešto želiš promijeniti, to je moguće”, rekao je Marilyn. Za sebe kaže da je tvrd orah. “Istreniran sam na zlostavljanje otkako sam bio dječak.”

Rođen je na Jamaici, tamo je njegov otac radio kao prodavač jahti. Brak njegovih roditelja raspao se kada mu je bilo pet godina, nakon čega se s majkom preselio u Englesku. Selio se iz škole u školu u Hertfordshireu gdje su ga neumorno vrijeđali. Jednom je ispričao kako su mu vikali “fuj” i “tetkica” prvog dana u novoj školi. Prije nego je ušao u učionicu, prije nego je uopće otvorio usta. “Mislim da sam bio drugačiji. Živio sam na Jamaici prvih pet godina, mislim da su ti ritmovi života ušli u moju podsvijest. Bio sam druga vrsta”, opisao je.

Do 15. godine potpuno je napustio školu i posvetio se londonskom noćnom životu. Počeo je nositi šminku i izlaziti u Sombrero, poznati gay klub u zapadnom Londonu. Tamo su ga slavili, a ne izrugivali. “Bilo je puno frikova. Žigola i drag queenova i bogatih staraca koji su htjeli pokupiti mlade, lijepe dečkiće. Bila je to mješavina čudnosti i sivđalo mi se”, rekao je.

Transformacija od Petera u Marilyn

Transformirao se u Marilyn prije nego je otkrio Billy’s i Blitz – klubove koje je vodio Steve Strange koji su izrodili novi romantičarski pokret. U preobrazbi mu je, na neki način, pomogla majka. “Moja majka bila je nevjerojatno lijepa, čuvala je svoju staru odjeću. Kopao sam po njezinom ormaru i pokušavao ju nagovoriti da ju ponovno nosi. Predivne pencil suknje i haljine, štikle. Nije htjela, nosila je džempere”, prisjeća se.

Zato je on, u ime svoje majke, oblačio prekrasnu odjeću koju ona nije željela. Kasnije se to pretvorilo u osvećivanje ocu za to što ih je napustio. “Izmišljao sam priče da je stradao u požaru kada bi me ljudi pitali za njega.” Obukao bi se kao žena i svidio bi se mnogim hetero muškarcima. Dopustio bi im da ga časte pićima cijelu noć, zatim bi ga pozvali doma. “Nas dvoje idemo doma? Kako si to mislio? Jesi li me pogledao? Sada pogledaj sebe, ne idem ja s tobom nikud! Nije to u stvari bilo zbog njih, nego je to bila osveta ocu koji nas je ostavio”, priča Marilyn.

Kako se sprijateljio s Boy Georgeom

Na fotografijama iz tog doba Marilyn izgleda izvanredno, čak i za visoke standarde hedonističkog gay diska. Brzo se pročulo za njega, fotografirali su ga za tada sve popularnije tiskovine poput iD-a i Facea. Iako ni sam nije znao zbog čega točno želi biti poznat. Rodila se ideja o kabaretskoj točki koju bi izveo s novim kompićem Boy Georgeom.

Njihovo prijateljstvo bilo je sve čvršće unatoč katastrofalnom prvom susretom. George mu je rekao da više liči na svinju nego na Marilyn Monroe. Zatim mu je ponudio glazbenu suradnju, što je Marilyn odbio jer se spremao na put u Ameriku s tadašnjim dečkom. Glazba ga nikad nije toliko privlačila. “Želio sam samo biti čudesan. To je sve. Vrlo naivno, ali bilo je tako”, objašnjava pjevač.

Bio je lijep, ali odvratnog ponašanja

S njegovom malenom, ali rastućom slavom postao je i ozloglašen, tako mu je u jednom trenu, kako tvrdi, bio zabranjen ulazak u svaki gay klub u Londonu. “Subotom navečer bismo se vozili gradom i u svaki klub koji bi netko predložio ja nisam smio ući. Nikad se nisam osjećao dijelom gay klana”, opisuje. Zabranili su mu ulazak čak i u klub drag queenova Black Cap. “Nikad nije bilo nekog razloga, samo bi mi rekli da je meni zabranjen ulazak. To mogu pripisati jedino ljubomori.”

No možda su te zabrane imale nešto s činjenicom da je Marilyn bio, kako je i sam priznao “odvratan”. Pratila ga je reputacija neprestanog zanovijetala. Boy George ga je nazvao nemogućim čudovištem koje govori sve ono što se drugi ne usude. “Takav opis nikako ne ide uz osobu koja sjedi preko puta mene. Ugodno je društvo za ručak, duhovit i karizmatičan te svjestan sebe”, piše novinar The Guardiana.

“Bio sam grozan. Ljudi bi mi prilazili i rekli kako divno izgledam. Ja bih im odgovorio: ‘Da znam, a sad odjebi!'”, prisjetio se. Sva ta odjeća i merlinka izgled bio mu je oklop. “Ni u snu ne bih bio takav u običnom izdanju. Osim toga tu je bio onaj osjećaj osvećivanja tati. Još uvijek mi prilaze ljudi i kažu da smo se upoznali 1979. i pitaju me sjećam li se što sam im rekao”, kazao je. “Bože što sad, što sam napravio?”, u tim prilika prolazi mu kroz glavu, kako kaže.

Sva postignuća u kratkoj karijeri

Nešto malo bavio se modelingom, pojavio se u spotu Eurythmicsa “Who’s That Girl?” i na kraju potpisao izdavački ugovor 1983. Do tad je Boy George već postao najveća zvijezda u Ujedinjenom Kraljevstvu. Marilyn je imao jedan hit “Calling Your Name”, iduća pjesma nije postigla isti rezultat. No od početka su stvari bile krivo postavljene. “Glazbena kuća je htjela da budem lijepi, novi Boy George. Kao prvo, stari je još uvijek živ, nije baš ružan i jako mu dobro ide. Uz sve to on mi je zapravo najbolji prijatelj – a vi nas pokušavate zavaditi”, objašnjava.

Uz to, kako kaže, njegov image bio je potpuno drugačiji od Georgeovog. Boy George je bio sladak i bakice su ga obožavale, govorio je da mu je šalica čaja draža od seksa. “Ja sam bio u kategoriji – Što je to? Muškarac? Žena? Ne’am pojma, no što god da je želim to poševiti. Barem je to moja interpretacija”, objašnjava kroz smijeh.

Koji god je uzrok, njegova slava pop zvijezde brzo je prošla. Trudio se da ju održi. Otišao je u Ameriku gdje je radio s poznatim producentima tog doba poput Dona Wasa, fotografirao se s Madonnom i Dianom Ross. No ništa od toga nije pomoglo njegovoj pjevačkoj karijeri. Nekoliko mjeseci nakon pjesme Band Aida pojavio se u magazinu Smash Hits.

Strmoglavi pad instant zvijezde

Trebao je izbaciti novi singl i nastupiti u njujorškom noćnom klubu. Završilo je tako da je u klubu zbog tehničkih problema pobjegao s pozornice bez da je otpjevao jedan stih. U intervjuu koji je tamo napravljen zvučao je kao da je potpuno rastrojen. Pričao je da je poznat samo zbog toga što je nečiji prijatelj, spominjao je samoubojstvo i objavio je kako je izgubio sav novac zbog loše sklopljenih ugovora, a aludirao je na konzumaciju droge.

“Sve se raspalo. Mislim da sam tada doživio živčani slom i umjesto da smo se s tim nosio na zdrav način odlučio sam da ću se cijelo to vrijeme drogirati”, smije se. Iduće godine, tabloidi su razapinjali Boy Georga zbog drogiranja, a Marilyn je uhićen zbog posjeda heroina. Te optužbe su kasnije odbačene. Prekinuo je s dečkom, mladim Gavinom Rossdaleom, koji je danas poznat po svom rock bendu Bush i braku s pjevačicom Gwen Stefani.

Što je radio 20 godina zatvoren u sobi?

Danas Marilyn kaže kako je taj prekid bio posljednja kap koja mu je prelila čašu. “Odjebite svi, ostavite me na miru, ne želim raditi ništa! To je jedino što mi je prolazilo kroz glavu”, sada se prisjeća. Povukao se u majčinu kuću u Hertfordshireu i ostao tamo 20 godina. “Izlazio sam samo kad sam išao u bolnicu, na sastanak s dilerom ili na liječnički pregled. Uglavnom, 20 godina sjedio sam u sobi. Nisam želio doticaj s ljudima. Telefon mi je zvonio, ja se ne bih javljao. Zastori su mi uvijek bili navučeni. Nisam znao je li van noć ili dan”, opisuje.

Imao je kolekciju filmova “Alien”. Ispred njega je bio laptop i svi rekviziti za konzumaciju droge. “Pogledao bih prvi nastavak Aliena, zatim drugi, zatim treći, četvrti i peti. Kada bi završio s petim, ponovo sam stavio prvi.” To je bilo sve što je radio. Iznova i iznova. “Život mi je potpuno izmakao kontroli, ali ovo mogu kontrolirati, ovaj mali mjehurić stvarnosti. Sjedim ispred ekrana, gledam, znam sve dijaloge, znam što će se dogoditi, to je bila moja sigurnost. Mogao sam kontrolirati što osjećam.”

Kada bi osjetio umor, uzeo bi malo cracka. Ako bi osjetio depresiju, tu je bio heroin. “Moram na spavanje, sada ću neku spuštalicu. Samo sam htio umrijeti, ali nisam to mogao učiniti. Mislim da je zato što sam katolički odgojen.” Po katoličkom vjerovanju samoubojice odlaze u čistilište. “Takve sam jebene sreće, ubit ću se i probuditi u istoj situaciji iz koje sam htio pobjeći. I tamo ću zapeti zauvijek.” Održavao se na životu jer je znao da će njegova mizerija nakon nekog vremena ipak završiti.

Kako se izvukao iz dugogodišnje ovisnosti

Mami je to bilo odvratno. Kao i svaka majka živjela je u nadi da će se jednog dana situacija promijeniti. Završilo je kada je navukao upalu pluća. Liječnik mu je rekao kako je toliko slab da ima samo 30 posto šanse za preživljavanje. Nakon dugog boravka na intenzivnom odjelu trebalo mu je godinu dana da ponovno nauči hodati. “Bio sam sjeban. Stalno sam plakao. Mislio sam da to ne može završiti nikako drugačije nego smrću. Ali nisam mogao umrijeti. Droge više nisu djelovale na mene onako kako sam htio. To je bio zadnji udarac, nigdje više nisam mogao pobjeći. Pa sam si morao pomoći.”

Pet godina je proveo na odvikavanju od droge. Preselio se u Suffolk, lokacija je sve samo ne neka koja paše uz njegov Marilyn imidž, no sve se klinike nalaze tamo. Konačno se očistio od droga i vratio u London, tamo je ponovno stvarao glazbu. “Pustio sam Georgeu to što sam napravio, on je veliki kontrol frik, pa me u nekim stvarima ispravljao, bio je uporan pa bih mu i popustio.”

Album je skoro gotov, postoje dogovori i za turneju, to je nešto što nikada do sada nije doživio. Na pitanje brine li ga ponovno pojavljivanje pod reflektorima Marilyn je napravio začuđenu facu. “Jesi li jebeno lud? Imao sam najbolji život. Ja nisam žrtva, bilo mi je odlično! Mislim, nije mi bilo odlično sjediti u sobi i drogirati se… U biti, dosta tog vremena dok sam sjedio u sobi bilo mi je odlično. Droga je ispočetka čudesna, da nije, ne bih ostao tamo. Bilo mi je divno, gospođice, ne brinite zbog toga”, završio je razgovor Marilyn.