Boca vode može sadržavati 240 tisuća sićušnih dijelova plastike, što je puno više nego što su prijašnje studije otkrile
Nanoplastika bi mogla biti opasnija od mikroplastike jer je reaktivnija i može prodrijeti u više mjesta u tijelu
Zagađenje plastikom je rastuća ekološka katastrofa. Otporni sintetički polimeri omogućavaju plastici da ostane u okolišu neizmjerno dugo, s razornim posljedicama.
Ali još su katastrofalniji nevidljivi ostaci plastike, mikro i nanoplastika. Ti su djelići plastike toliko sićušni da se mogu infiltrirati u male prostore, uključujući ljudsko tijelo i stanice.
Malo je metoda koje su ovako malenu plastiku uspjele izravno otkriti, a znanstvenici sumnjaju da je najteže vidjeti plastične fragmente koji uzrokuju najviše štete.
Mikroplastika je posvuda
Nova studija, koju su vodili znanstvenici s Columbije, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, novom tehnikom otkriva da u litri vode u boci prosječno ima 240.000 čestica plastike, što je puno veći broj od prije objavljenog. Ovo otkriće rasvjetljava stvarnu prisutnost mikro i nanoplastike koja nas zatrpava, piše Forbes.
Svaki puta kada stanemo na sintetički tepih, otvorimo plastičnu posudu, peremo rublje, vozimo cestom, velika je vjerojatnost da u okoliš nevidljivo izbacujemo tisuće mikro i nano plastičnih strugotina. Plastika se stalno ljušti. Sav taj otpad može ući u vodene tokove, u naša pluća i završiti, kroz hranu i piće, u našim želucima.
Rizik od niza bolesti
Već i ono malo što znanstvenici znaju o opasnostima mikro i nanoplastike dovoljno je da budemo zabrinuti. Mikro i nanočestice plastike mogu pogoršati imunološki sustav, utjecati na metabolizam i potaknuti stanice na samouništenje.
Kod miševa plastika povećava rizik od Parkinsonove bolesti, ometa razvoj fetusa i prodire u mozak. Rane studije uključuju netaknute polimere ujednačene veličine i sastava, a vrste plastike kojom smo preplavljeni puno su raznolikije i utjecaj im može biti znatno složeniji.
Plastika u pitkoj vodi
Nova studija sa Sveučilišta Columbia, proučava najsitnije čestice novom metodom koja je otkrila da svaka litra vode u boci sadrži između 110.000 i 370.000 čestica u svakoj litri. Od toga je 90 posto nanoplastika koja je prethodno propuštena jer se nije mogla detektirati, a ostatak je mikroplastika.
Različite vrste plastike u flaširanoj vodi dolaze u različitim oblicima, veličinama i distribuciji. Autori kažu da su našli plastiku od poliamida i polistirena, pretežno nanočestice, koje se obično koriste kao membranski materijal za filtriranje vode u postrojenjima za pročišćavanje, napominje CNN.
Lebdi zrakom
Sićušna plastika je svuda oko nas, lebdi u zraku koji udišemo, u kući i vani, pada na Antartiku kao snijeg. Tehnike poput ove, koje ovo nevidljivo oštećenje čine vidljivim, pružit će ključni korak za razumijevanje i rješavanje problema plastike.
Ljudi koji piju dvije litre flaširane vode dnevno, konzumirat će oko kvadrilijun nanoplastike godišnje, prema studiji iz 2023. godine. Kako je nanoplastika tako mala ona može ući u krvotok, pluća, srce i mozak.
Štetniji oblik plastike
Iako se o nanoplastici ne zna puno, mogla bi biti opasnija od mikroplastike jer je reaktivnija i može prodrijeti u više mjesta u tijelu. Može izazvati upalni odgovor u crijevima kao i oksidativni stres, neravnotežu u stanicama i tkivima.
Prema studiji iz 2021. godine, može izazvati poremećaje metabolizma. Nanoplastika može dovesti do povećanja smrtnosti, poremećaja rasta, reproduktivnih abnormalnosti i gastrointestinalne disfunkcije, piše Forbes.