Inovatorica Anita Bušić poslala nam je svoj dnevnik iz Las Vegasa s najvećeg sajma elektronike

Moje iskustvo CES-a nije uobičajeno. Kao prvo izlagač sam i jedina iz firme što znači da moram stalno biti na štandu te da ne odlazim na niz događanja koje se istodobno događaju na više strana.

Međutim, svrha mog dolaska nije ni bila nazočiti tim događanjima već predstaviti svoj proizvod BodyRecog – TheBodyShapeTracking App i naći strateške partnere za njegov plasman na američko, ali i ostala tržišta. I tu svrhu ispunjavam svaki dan. Već sam prvog dana ostvarila značajne kontakte, to se nastavilo drugog dana, a vjerujem da će tako biti i trećeg i četvrtog dana sajma.

Zbog mnogih odgađanja letova stigla sam u Las Vegas jako kasno, rano ujutro uoči samog početka sajma. Nisam uopće uspjela nimalo spavati tijekom puta, jer sam bila blizu male djece koja su stalno glasno plakala. U takvim je situacijama jedino moguće gledati filmove i slušati glazbu da barem malo ublažite doživljaj.

Prvi dan CES-a, 6. siječnja

1 sat ujutro

Konačno sam stigla u hotel taksijem, prošla dug proces registracije i nebuloze ostavljanja 200 USD ako nešto oštetim, te raspakirala. Već je pola tri kada se bacam u krevet. Mrtva sam umorna i tijelo me podsjeća da je na nogama već dan i pol.

5:30 sati

Dizanje! Prvo meditacija za obnovu duha pa onda pakiranje stvari za CES. Prebacujem elektronsku opremu, letke i sve ostale sitnice u jedan carry-on kako bih prenijela stvari do dvorane gdje je EUREKA PARK. Eureka Park je poseban dio CES-a namijenjen startup-ovima koji predstavljaju svoje prototipove ili čak gotove proizvode, te traže strateške partnere i/ili ulagače. Na snazi je poseban sigurnosni protokol po kojem smijemo stvari donijeti samo u jednim kolicima ili carry-onu. Sve ostalo je trebalo biti dopremljeno i postavljeno dan ranije.

7 sati

Doručkujem u kasinu! Naime, da bi se došlo do malog restorana gdje hotelski gosti mogu doručkovati, moram izaći iz hotela, ući u kasino i proći kroz njega gdje je u jednom kutku taj mali restoran. Zanimljivo je što ima ljudi koji se kockaju cijelu noć. Dočekala su me neispavana lica koja pod svjetlima automata izgledaju poput zombija.

 

Recepcioner mi je rekao da nude kontinentalni doručak. Hmmmm, izbor hrane je vrlo ograničen. Od voća, jabuke i naranče. Od pića, kava. Od hrane, voćni jogurt, tri vrste instant zobene kaše, tost s maslacem i jedan džem, te neki spakirani, industrijski kolač pun šećera. Naši hoteli s tri zvjezdice imaju kudikamo bolju ponudu.

7:15 sati

Hvatam taksi s Francuzima do sajma. Budući da nosim toliko stvari to je najbolje rješenje što se tiče prijevoza.

7:30 sati

Dolazak u dvoranu Eureka Parka, jer do najkasnije 8 sati izlagači mogu donijeti taj jedan carry-on, nakon toga smije se unijeti samo jedna vrećica – iz sigurnosnih razloga.

Uočavam da, iako je štand postavljen kako je dogovoreno, nema stolaca. Odlazim na drugi kraj iznimno velike dvorane da to prijavim. Urgirala sam još tri puta, stolci su mi stigli tek u 10 sati, kada je sajam počeo.

 

 

10 sati

Počeo je sajam! Idućih dana počinje u 9 ujutro, a završava u 6 popodne, ali prvog dana počinje u 10 sati. Odjednom slijedi velika navala ljudi. Broj ljudi koji prolaze je uistinu nevjerojatan. Tek tu i tamo, na sekundu dvije, navala malo utihne. Malo je manje oko ručka, ali stalno ima ljudi.

10-18 sati

Ne stižem pratiti koliko je sati, jer pratite zbivanja na vlastitom štandu. Tko je zainteresiran, koga nešto zanima, odgovarate na pitanja, dajete intervjue, demonstrirate proizvod, pričate o njegovoj namjeni… I tako sve do 18 sati. Najznačajnije, ostvarite poslovne kontakte koji mogu unaprijediti vaše poslovanje.

U kratkoj pauzi odem do štanda s hranom i pićima, i kupim si nešto. Kako je jako skupo, odlučim nakon sajma potražiti dućan gdje mogu jeftinije proći.

 

18 sati

Kraj sajma za taj dan! Djelatnici sigurnosti tjeraju posjetitelje van. Ja pakiram stvari da ih smjestim u svoj stolić i zaključam ih. Treba mi malo vremena dok to sve raspremim. Brava radi na neki trik koji nisam skužila, pa potražim pomoć. Među zadnjim sam izlagačima koji izlaze, pa me djelatnici sigurnosti požuruju. Ljudima se valjda žuri doma ili gdjegod već.

18:45 sati

Krećem pješice do hotela. Udaljen je svega kilometar i pol, pa mi je glupo za to tražiti prijevoz, a nakon cijelog dana u zatvorenom prostoru, dobro mi dođe malo se prošetati vani.

Na putu do hotela, gledam blještava svjetla Las Vegasa. Vani su zimske temperature od 1-11 stupnjeva Celzijusovih. Da nema pustinjskih biljaka tu i tamo, nikad ne bih rekla da se nalazim u pustinji.

Blizu hotela zgoditak! Dućan 7Eleven s hranom i pićima prihvatljivih cijena. Biram quesadillu sa sirom i halapeno papričicama, vrećicu miješanih oraha, dvije flaše vode i jedan brownie (čokoladni kolač).

19:30 sati

Stižem u hotelsku sobu, večeram, odgovorim na par mailova – uglavnom da ću im se kasnije javiti, i bacam se u krevet u pola 9. Izračunala sam da sam u tri dana spavala svega tri sata. Nisam u stanju razmišljati, pa mi nije ni do čega drugoga doli do sna.