Došla sam na zabavu moje dobre prijateljice. Nekoliko sati kasnije, ona je umrla. Točno kako je planirala

Spisateljica i redateljica Kestrin Pantera za Vox je ispričala svoju ispovijest o bliskoj prijateljici 41-godišnjoj Betsy Davis koja je nakon trogodišnje borbe s amiotrofičnom lateralnom sklerozom u termalnoj fazi odlučila iskoristiti novi kaliforinijski zakon iz lipnja ove godine, koji omogućuje terminalno bolesnim osobama da dobiju smrtonosnu dozu lijekova kako bi skratili muke.

“Nikad točno ne znaš kada će neki bliski član tvoje obitelji ili prijatelj umrijeti. No, te nedjelje ujutro krajem srpnja dok sam pokušavala odjenuti crvenu haljinu svoje prijateljice Betsy, koju sam dobila na dar, znala sam da ju vidim zadnji put. Navlačeći njezinu haljinu tek po njezinim očima i pogledu vidjela sam da sve radim pogrešno, ali mi to ona nije mogla reći. Betsy je bila u završnoj fazi ALS-a neurodegenerativne bolesti koja joj je oduzela sposobnost kretanja, govora, jedenja”, priča Pantera.

Nakon desetominutnog objašnjavanja Pantera je uspjela navući haljinu i obje su krenule na zabavu s koje se Betsy nije vratila, jer je, kako je isplanirala, toga dana odlučila umrijeti. Betsy je bolovala od ALS-a te je odlučila iskoristiti novi kalifornijski zakon koji omogućava eutanaziju.

Tri tjedna nakon ozakonjenja poslala pozivnice

Tri tjedna nakon što je Kalifornija ozakonila potpomognuto samoubojstvo Pantera je dobila mail od Betsy u kojem joj je napisala kako priprema svoj odlazak koji je nazvala još jednom velikom pustolovinom. Betsy se susrela s liječnicima, ispunila sve potrebne papire i dogovorila datum – 24. srpanj – nazvavši ga ceremonijom preporoda.

“Cijeli taj mail zvučao je kao da sam pozvana na proslavu. U tom trenutku brojne misli su mi proletjele kroz glavu, ali znala sam da postoji samo jedan odgovor ovakav poziv. Odgovorila sam joj kao da dogovaramo nedjeljni ručak: Ja sam za! napisala sam”, prisjeća se Pantera.

Uskoro su svi pozvani dobili mail s pravilama ponašanja: nema plakanja pred Betsy, samo vesele i lagane teme i Betsy može plakati pred uzvanicima. “Bio je to raspored kao za vjenčanje s detaljnim rasporedom sati što će se događati u kojem trenutku”, opisuje spisateljica. Priznaje kako se tada odlučila malo informirati putem interneta.

Brojni argumenti protiv potpomognute smrti

“Pronašla sam mnoge žestoke argumente protiv onoga što se moja prijateljica spremala učiniti. Nije mi uopće palo na pamet da potpomognuto samoubojstvo može biti pogrešno, jer je bilo jasno što Betsy želi. Znala sam kako je to gledati nekog bliskog kako polagano i bolno umire. Svekar mi je umirao od raka i vidjela sam koliko je patio. Čitajući vidjela sam koliko to može biti sklizak teren.

Siromašni ljudi mogu biti prisiljavani na smrt kako bi se uštedio obiteljski novac. Osiguravajuća društva mogu uskratiti liječenje nekome s niskim koeficijentom za preživljavanje jer je jednostavno jeftinije da takva osoba umre. Prema nekima ja sam trebala uvjeriti prijateljicu da se mora boriti i dati joj snagu”, opisuje brojne argumente koje je tih dana čitala protiv tog kalifornijskog zakona.

Pitala sam se hoće li imati dovoljno snage

Potpomognuta smrt ili potpomognuto samoubojstvo nije isto što i eutanazija. Eutanazija je postupak u kojem pacijent ili njegova obitelj odlučuje o prekidu života, ali samo sredstvo koje uzrokuje smrt daje liječnik, a kod potpomognute smrti liječnik samo propisuje dovoljnu količinu sredstva koja može izazvati smrt, a pacijent ga uz recept podiže te ga sam uzima.

“Pitala sam se hoće li Betsy imati dovoljno snage da pomakne svoju ruku i sama proguta dozu”, priznaje Pantera.

Prestao jesti kako ne bi patio

Zajedno s prijateljima unajmila je kuću, u blizini Betsyne vikendice. Kada su se okupili tog vikenda su smo znali da je njihov posao zabaviti je. I znali su da ovo ne smiju zeznuti.

“Što se više bližilo vrijeme odlaska kod Betsy, to nas je više hvatala anksioznost. U jednom trenutku šutljiv muškarac Mat, kojeg sam poznavala godinama, ispričao nam je kako mu je otac umro od ALS-a kada je imao 16 godina. Većina bolesnika umire od zatajenja dišnih mišića. Znači, uguše se. Matov otac nije želio umrijeti na taj način. Jednog dana oprostio se djece i nakon toga je prestao jesti, kako bi otišao na najbezbolniji način. Umro je za šest dana”, priča Pantera.

Zato je Mat bio neizmjerno sretan što Betsy može otići na bezbolan način okružena voljenima. Kada ju je posjetio nekoliko tjedana ranije, upitao ju je je li teško planirati vlastitu smrt. Ona se nasmiješila i odgovorila: “Umiranje je jednostavno. Pokušaj živjeti u ovom tijelu. To je teško.”

Željela napustiti svoje tijelo

A Pantera za Betsy kaže da je njezina bolest bila najmanje zanimljiva stvar vezana za nju. Ona je bila jednostavno sjajna, umjetnica, pionirka u izrađivanju skulptura uz pomoć lasera s osebujnim stilom i ljepotom. A takva Betsy ih je i dočekala tog dana nasmiješena okružena prijateljima koji su je grlili i fotografirali se s njome.

“Njeni rođaci, posebno jedna časna sestra željela je znati kako se mi “mladi ” osjećamo oko cijele ove stvari. Prisjetivši se Matove obiteljske priče svi smo se fokusirali na pozitivno i ono što je ona željela. A ona je odlučila darovati nam njoj važne predmete i odjeću, tako je u jednom trenutku nastala prava modna revija dok smo isprobavali njezinu odjeću.

Patnja opipljiva ispod sve te radosti

Ugledala sam crvenu haljinu koju je nosila na otvorenjujedne izložbe u muzeju Getty, pokušala sam je odjenuti no ona je bila toliko komplicirana da nisam znala kako. Shvatila sam da, ako je sada ne pitam kako da je odjenem, više nikada neću imati prilike. Tako je Betsy koja je imala samo još dva sata života provela 10 minuta objašnjavajući mi kako da odjenem ukletu haljinu. Tada sam se sjetila riječi da nije važno koliko još vremena imaš pred sobom, nego kako ćeš ih provesti”, opisuje posljednje zajedničke trenutke.

Betsyna patnja bila je opipljiva ispod sve te radosti. Slojevi umora i razočaranja skrivali su se iza njezinih očiju dok je pokušavala kominicirati s prijateljiima. Dan ranije poslala je poruku prijatelju napisavši mu “tako sam spremna napustiti ovo tijelo”.

Što se događa na potpomognutom samoubojstvu

Oko 18 sati sati svi su zamoljeni da napuste kuću kako bi Betsy provela neko vrijeme s članovima obitelji.”Sunce je već bilo nisko na nebu, a mi smo u tišini sjedili u dvorištu. U jednom trenutku Betsyn otac izašao je iz kuće i zahvalio nam na dolasku. Ništa vas ne može pripremiti na lice čovjeka koji će izgubiti svoju kćer”, prisjeća se. Nakon toga svi su se zaputili prema brijegu gdje je bio postavljen bijeli šator sa stolom sa masažu. Ispred su bile poslagane bijele sklopive stolice.

“Sve je nekako izgledalo kao da smo na vjenčanju, a Betsy je je u svom bijelo-plavom ogrtaču s laganim osmijehom na licu polegnuta na stol. U toj tišini samo se čulo šmrcanje koje nas je izdalo. Svi smo znali da smo prekršili prvo pravilo koje nam je napisala – ne plačite!. Prošla sam kraj Betsy, nasmiješila se i rekla: Lijepa si. Vidimo se poslije.” Lice joj je bilo puno suza. Nakon toga morali smo otići kako bi mogla u miru primiti cijelu kombinaciju morfija, pentobarbitala i kloral hidrata koju joj je prepisao njen liječnik. Hodali smo niz brdo u tišini i čuli strašan vrisak”, prisjeća se.

Umrla u 22.35 sati

Njezina prva misao bila je da Betsy ljuta na njih. Jedan prijatelj pomislio je da je to bilo urlik oslobađanja bijesa i frustracije od bolesti koja joj je oduzela sve što je imala. Treći je, pak, rekao da nema šanse da je fizički sposobna da vrisne te da je to bio netko drugi.

“Sjeli smo na trijem ispored kuće i plakali. Nakon 15 minuta, rečeno nam je da je Betsy uspješno uzela sve lijekove i da je u komi. Liječnik nam je objasnio da joj je srce snažno, te da sve može trajati satima ako ne i cijeli dan prije nego umre. Kako je vrijeme prolazilo, tako su se ljudi razilazili. U jednom trenutku Mat i ja krenuli smo prema automobilu, a do nas je dojurio Betsyn šogor rekavši nam da je preminula. Bilo je 22.35 sati”.