Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Život

Ekstenzivna istraga NYT-a donosi neke dosta ozbiljne sumnje u GMO. Izgleda da zapravo ničemu ne služi

Rezultati korištenja GMO sjemena prilično su iznenađujući

Pošalji Podijeli Tweetaj

Kontroverze oko genetski modificiranog sjemena već su dulje vrijeme fokusirane na uglavnom nepotkrijepljene strahove kako je riječ o poljoprivrednim proizvodima koji su potencijalno štetni za zdravlje.

Ipak, ekstenzivno istraživanje The New York Timesa otkriva kako je u toj debati predviđen mnogo osnovniji problem – korištenje genetski modificiranog sjemena u Sjedinjenim Državama i Kanadi nije rezultiralo većim prinosima niti dovelo do manjeg korištenja kemijskih pesticida.

Tehnologija nije ispunila obećano

Obećanje o prednostima genetskog modificiranja bilo je dvostrano: stvaranjem sjemena imunog na ubojice korova i otporno na mnoge pesticide, rast tih kultura postat će mnogo robusniji i odigrati važnu ulogu u prehranjivanju rastuće svjetske populacije; istovremeno, zahtijevat će manje zaprašivanja pesticidima.

Prije dvadeset godina, kada su Sjedinjene Države prihvatile genetsko modificiranje, Europa je to uglavnom odbila. Uspoređivanje rezultata na dva kontinenta, uz korištenje nezavisnih podataka te akademska i industrijska istraživanja, pokazalo je da tehnologija nije isporučila ono što je obećano, piše The New York Times.

Prema njihovoj analizi, podaci UN-a pokazuju da Sjedinjene Države i Kanada, u usporedbi sa Zapadnom Europom (točnije, u regijama s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom poput Njemačke i Francuske) nisu imale nikakve značajne koristi u prinosima, odnosno hrane proizvedene po jutru obrađene površine.

Korištenje herbicida u SAD raste

Uz to, prema nedavnom izvješću Nacionalne Akademije Znanosti, postoji “malo dokaza” da je genetski modificirano sjeme u Sjedinjenim Državama, u usporedbi s tradicionalnim usjevima, dovelo do povećanja prinosa.

Istovremeno, upotreba herbicida u Sjedinjenim Državama raste, unatoč tome što su velike farme kukuruza, soje i pamuka prešle na korištenje modificiranih verzija sjemena. Osim toga, Sjedinjene Države su u smanjivanju upotrebe herbicida i insekticida počele zaostajati za Francuskom, najvećim europskim proizvođačem.

Jedan od zanimljivih pokazatelja, dobiven iz podataka koje je prikupio Američki geološki zavod, pokazuje veliku razliku u korištenju pesticida. Otkako je prije dvadeset godina uvedeno korištenje genetski modificiranog sjemena u Sjedinjene Države za usjeve poput kukuruza, pamuka i soje, upotreba toksina za ubijanje insekata i gljivica se smanjila za trećinu, no tretiranje herbicidima, koji se koriste u mnogo većim količinama, poraslo je za 21 posto. Za usporedbu, upotreba insekticida i fungicida u Francuskoj pala je u mnogo većem postotku – za 65 posto, a upotreba herbicida pala je za 36 posto.

Razlike između SAD i Europe

Stavovi o genetskom inženjeringu između Amerikanaca i Europljana već su desetljećima duboko podijeljeni. Iako su američki aktivisti još 1987. godine čupali prototipne nasade genetski modificiranog krumpira, bijes prema ideji manipuliranja prirodom u Europi se održao znatno dulje.

U posljednjih nekoliko godina, prosvjedi protiv Monsanta su u gradovima poput Pariza u Francuskoj i Basela u Švicarskoj na ulice privukli tisuće ljudi, a žestoko protivljenje genetski modificiranoj hrani je temelj političkog pokreta Zelenih. Ipak, Europljani jedu takvu hranu kada kupuju namirnice uvezene iz Sjedinjenih Država i drugih zemalja.

Strahovi o štetnim posljedicama konzumiranja genetski modificirane hrane pokazali su se, sa znanstvenog stajališta, uglavnom neosnovanima. Potencijalna štetnost pesticida, s druge strane, snažno je privukla interes znanstvenika. Pesticidi su po definiciji otrovi – neke od varijanti, poput sarina, razvijenog u nacističkoj Njemačkoj, dokazano uzrokuje zastoje u razvoju i karcinom.

Industrija pobjeđuje na oba kraja

“Ove su kemikalije uglavnom nepoznate”, kaže David Bellinger, profesor na Harvardu, čije je istraživanje pripisalo jednoj vrsti insekticida gubitak od gotovo 17 milijuna IQ bodova među američkom djecom od pet godina. Radimo prirodne eksperimente na populaciji, kazao je, referirajući se na izloženost kemikalijama u poljoprivredi, i čekamo da vidimo što će se pokazati kao štetno.”

Industrija pobjeđuje na oba kraja – zbog toga što iste kompanije proizvode i prodaju genetski modificirano sjeme i otrove. Predvođeni prodajnim rezultatima, zbrojena tržišna vrijednost kompanija Monsanto i Syngente, švicarskog proizvođača pesticida, je u posljednjih petnaest godina narasla za više od šest puta.

The Times ‘prebirao po podacima’

Obje su kompanije sada u pregovorima oko udruživanja s dvije različite kompanije, (Monsanto priprema spajanje s Bayerom, a Syngenta s kompanijom ChemChina). Ako spajanja prođu, njihova će se vrijednost popeti na 100 milijardi dolara po svakoj novonastaloj kompaniji.

Upitan o ovim otkrićima, šef tehnologije u Monsantu Robert T. Fraley je izjavio kako je The Times “prebirao po podacima” i manipulirao s ciljem ocrnjivanja industrije. “Svaki farmer je pametan biznismen, a farmeri neće plaćati tehnologiju ako ne misle da im ne donosi nikakvu korist”, izjavio je. “Biotehnološki alati očito su enormno povećali prinose.”

U pogledu korištenja herbicida, Monsanto je u priopćenju poručio da se “ukupno povećanje herbicida možda pojavilo u određenim područjima, gdje se farmeri bore protiv rastućih problema s korovom, dok farmeri u drugim područjima imaju drugačije okolnosti pa su oni možda smanjili upotrebu herbicida ili je zadržali na istim razinama.”

Povećanja prinosa u zemljama u razvoju

Genetski modificirano sjeme u nekim slučajevima može biti korisno. Monsanto i drugi proizvođači često citiraju istraživanje Matina Qaima, s Georg-August-University u Göttingenu u Njemačkoj. Qaim je u svojem radu ustvrdio kako postoje znatna povećanja u prinosima kod genetski modificiranog sjemena.

No u intervjuu i e-mail komunikaciji s novinarima The Timesa, dr. Qaim je izjavio da se ta znatna povećanja prinosa odnose uglavnom na područja preplavljena insektima u zemljama u razvoju, primjerice Indiji.

“Genetski modificirano smjene kakvo sada imamo na raspolaganju ne bi dovelo do ozbiljnog povećanja prinosa u Europi”, kazao je. “Što se tiče usjeva otpornih na herbicide općenito ne smatram da je ovdje riječ o čudesnoj tehnologiji bez koje se ne bi moglo živjeti.”

Strategija Monsanta

Krenulo je s Flavr rajčicom 1994. godine, koja je duže zadržavala svježinu. Sljedeće godine pojavilo se nešto krumpira otpornih na nametnike. Do 1996. godine, po Sjedinjenim Državama već se naveliko sadilo genetski modificirano sjeme. Monsanto, uvjerljivi predvodnik u razvoju novih genetskih osobina, prodavao ih je kao način za izbjegavanje upotrebe pesticida.

“Sasvim sigurno ne ohrabrujemo farmere u korištenju još više kemikalija”, izjavio je izvršni direktor za LA Times 1994. godine. Sljedeće godine, kompanija je objavila da njihov novi gen za usjeve, nazvan Roundup Ready, može smanjiti potrebu za korištenjem herbicida. Izvorno, dvije glavne vrste genetski modificiranog sjemena bile su ili otporne na herbicide, što znači da se usjeve samo zaprašivalo protiv korova, ili su otporne na neke insekte.

Prema podacima američkog ministarstva poljoprivrede, upotreba herbicida za nasade soje, vodećega GMO sjemena, u posljednjih se dvadaset godina dramatično povećala, za čak dva i pol puta, i to u periodu kada se površina nasada soje povećala za manje od jedne trećine.

Ovakav ishod bio je očekivan

Upotreba herbicida u uzgoju kukuruza bila je u padu još prije uvođenja genetski modificiranog sjemena, ali se zato u razdoblju od 2002. do 2010. godine gotovo udvostručila, da bi se potom stabilizirala. Problemi s rezistencijom na korov kod takvih usjeva rezultirali su ukupnim povećanjem upotreba herbicida.

Prema nekima, ovakav ishod je bio očekivan. “Ideja stvaranja biljaka koje će biti otporne na insekte je bila smanjiti upotrebu insekticida, i to se dogodilo”, kaže Joseph Kovach, umirovljeni znanstvenik na Ohio State Universityju, koji je proučavao ekološke rizike u korištenju pesticida. No cilj stvaranja sjemena otpornog na herbicide je bila povećati prodaju proizvoda – odnosno prodaju herbicida.

Otpornost na Monsantov herbicid

Farmeri čija su polja poharali korov, neka štetočina ili bolest razumljivo postaju najveći zagovornici genetski modificiranog sjemena. “Blesavo je ograničiti se nekakvim nebulozama i okrenuti leđa tehnologiji koja toliko nudi”, smatra Duane Grant, predsjednik Amalgamated Sugar Company, koji surađuje s više od 750 farmera. Kazao je da su GMO usjevi otporni na Roundup, Monsantov najpopularniji herbicid, spasili njegove kooperante.

Kako korov diljem svijeta postaje sve otporniji na Roundup, otvara se prostor za prodaju još više sjemena i više pesticida. Posljednje sjemenje koje je genetski izmijenjeno za otpornost na dvije vrste ubojice korova, ima otpornost na pet planiranih. To bi farmerima trebalo olakšati borbu s otpornim korovom na špricanje s više vrsta otrova koje proizvodi ista kompanija.

Rastući interes za stare kemikalije

Rastuća otpornost na Roundup izazvala je ponovni interes za stare i kontroverzne kemikalije. Jedna od njih je 2,4-D, sastojak Agent Orange, ozloglašenog otrova korištenog u Vijetnamskom ratu. Potencijalni rizici od njegovog korištenja podijelili su znanstvenike i alarmirali aktiviste.

Drugi je dicamba. U Louisiani, Monsanto je investirao milijardu dolara zapokretanje proizvodnje te kemikalije. I iako njihova verzija spoja još nije dobila odobrenje za korištenje, kompanija već prodaje sjeme koje je otporno na taj spoj. Sada postoji sve više izvještaja da su neki farmeri oštetili susjedne nasade ilegalnim zaprašivanjem starijom vrstom tog toksina.

Dramatične razlike u sjemenu

Dva farmera, međusobno udaljena oko 6400 kilometara, pokazali su sjeme kukuruza. Farmeri Bo Stone i Arnaud Rousseau, šesta generacija farmera koji obrađuju svoju zemlju, obojica koriste sjeme koje proizvodi DuPont, golema kemijska kompanija koja je upravo u procesu udruživanja s Dow Chemical.

Golim okom, oba sjemena izgledaju identično. No, razlike su dramatične. Bo Stone na svojoj farmi u Rowlandu, u blizini granice sa Južnom Karolinom, koristi genetski modificirano sjeme.

Sadrži Roundup Ready, genetski modificiranu otpornost na Monsantov Roundup, ali i gen koji je proizveo Bayer koji omogućava sjemenu otpornost na drugi herbicid. Svojstvo nazvano Herculex I, koje su razvili Dow i Pioneer, sada dio DuPonta, napada larve insekta. Isto radi i YieldGard, kojeg proizvodi Monsanto.

Za prinose je ključno nešto drugo

Još jedna velika razlika u sjemenu je cijena. Sjeme koje koristi Rousseau stoji oko 85 dolara za vreću s oko 50 tisuća komada sjemena, dok Stone za istu količinu biotehnološkog sjemena potroši oko 153 dolara.

Poljoprivredna proizvodnja bez korištenja genetski modificiranog sjemena za farmere nije jednostavan izbor. Bo Stone ima 45 godina i diplomirani je agronom. Pripremio je polje za testiranja na kojem isprobava novo sjeme.

“Izbor radim više na temelju kapaciteta za prinos i karakteristika biljke, a manje na GMO svojstvima, poput otpornosti na insekte i otrove”, objašnjava. Time je istaknuo krucijalnu stvar – za prinos je i dalje ključan uzgoj biljaka, kojim se žele osigurati njihove poželjne karakteristike, kao što je to bilo i svih proteklih nekoliko tisuća godina.

Rousseau želi pristup istoj tehnologiji

Suprotno tome, na farmi Arnoulda Rousseaua smještenom u selu Trocy-en-Multien, malo izvan Pariza, nema genetski modificiranih usjeva, jer Europska unija zabranjuje takvo sjeme. “Ta su vrata zatvorena”, kaže Rousseau, koji je inače i potpredsjednik jednog od mnoštva francuskih poljoprivrednih sindikata.

Kao i kod njegovog američkog kolege, Rousseauovi prinosi rastu. Ipak, ovisno o godini, postoje određene oscilacije. “Tehnologija se na farmama neprekidno mijenja. Moj djed je imao konje za obradu zemlje”, kaže. “Ja imam traktore.”

Rousseau želi pristup istoj tehnologiji kakvu ima njegova konkurencija s druge strane Atlantika i smatra da genetski modificirano sjeme može uštedjeti vrijeme i novac. “Iz europske perspektive, kada razgovaram s američkim ili kanadskim farmerima, imamo osjećaj da im je lakše”, kaže Rousseau. “Možda nisam u pravu. Ne znam, ali tako nam se čini.”

Zadovoljavanje povećane potražnje

Svjetska će populacija, prema sadašnjim očekivanjima, do 2050. godine dosegnuti 10 milijardi ljudi. Monsanto dulje vrijeme svoje proizvode reklamira kao način za zadovoljenje povećane potražnje za hranom tih milijardi ljudi.

To je do danas ostala mantra ove industrije, no učinkovit način povećanja prinosa još se nije pojavio. Times je provjerio podatke Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu i usporedio prinose genetski modificiranih usjeva u Sjedinjenim Državama i Kanadi s onima u Zapadnoj Europi, uključujući i dva najveća proizvođača, Francusku i Njemačku.

Usporedbe po prinosima u korist Europe

Times je usporedio proizvodnju uljane repice u Zapadnoj Europi i Kanadi. Uspoređeni su podaci u proteklih trideset godina, pa su zahvatili i razdoblje prije uvođenja genetski modificiranog sjemena. Unatoč tome što Europa nije počela koristiti GMO sjeme, Zapadna Europa je u vodstvu u usporedbi s Kanadom. Iako su razlog tomu i neke okolnosti po kojima se te regije razlikuju, relativni prinosi od uvođenja GMO sjemena ipak se nisu povećali u korist Kanade.

Usporedili su i proizvodnju kukuruza između Sjedinjenih Država i Zapadne Europe. U posljednja tri desetljeća, trendovi u njihovoj proizvodnji se nisu mnogo promijenili. S druge strane, u proizvodnji šećerne repice prinosi su u posljednje vrijeme bolji u Zapadnoj Europi nego u Sjedinjenim Državama, unatoč dominaciji GMO sjemena u proteklih deset godina.

Podijeli 205 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani