Hrpa uginulih lososa grbavaca zagušila slavnu rijeku koja dijeli Norvešku i Finsku. 'Ovo je kaos, a smrad nepodnošljiv'

Rijeka Tana, koja teče duž granice Norveške i Finske, prepuna je uginulog lososa grbavca, invazivne vrste koja s tog područja istiskuje domaće, atlantske losose, piše The Guardian.

“To je kaos. Situacija je poprilično dramatična i sve užasno smrdi”, kazala je Aina Erkinaro, doktorandica s finskog Sveučilišta Oulu. Ovaj događaj rezultat je invazije grbavca zbog kojeg je u Norveškoj i Finskoj u Taninom porječju proglašeno izvanredno stanje.

Ružičasti losos, poznat i kao grbavac zbog svoje karakteristične grbe, prvi put je donesen na poluotok Kola na sjeveru Rusije tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća s ciljem stimuliranja tamošnje ekonomije.

Dramatičan porast jedinki

Ti lososi inače žive u oceanima i svake dvije godine, kao i domaći, ulaze u iste rijeke plivajući uzvodno kako bi u njima položili jajašca i zatim uginuli. No, grbavci često znaju zalutati i odvojiti se od svojih matičnih jata pronalazeći nova staništa, a tijekom godina počeli su se širiti sve zapadnije. Zbog klimatskih promjena sve je izraženiji njihov dramatičan porast u sjevernom Atlantiku, a mnogi od njih tako uplivaju u Tanu gdje u konačnici ugibaju.

Hipotetski, ružičasti losos dobar je za prehranu kada ga se uhvati na moru ili netom nakon što je ušao u rijeku – većinom na norveškom teritoriju – no s obzirom da je ova vrsta na tom području nova i manja od atlantskog lososa, ne postoji industrija koja bi ga iskorištavala, a tek nekoliko osoba ima licencu za njihov izlov i prodaju, tvrdi Eirik Frøiland iz norveške Agencije za zaštitu okoliša.

Na dijelu rijeke Tane na finskom teritoriju, ružičasti lososi se razmnožavaju i brzo uginu, što znači da je vremenski prostor za hvatanje ove invazivne vrste i uporabu za prehranu prekratak, tvrdi Tapio Hakaste, finski ministar poljoprivrede i šumarstva.

Broj atlantskog lososa u padu

Stručnjaci su zabrinuti zbog utjecaja grbavca na domaći losos. U nekoliko rijeka u Norveškoj zabilježen je puno manji ulov atlantskog lososa, morske pastrve i jezerske zlatovčice, zbog čega su ribolovne aktivnosti zaustavljene do kraja sezone.

U Finskoj je brojnost atlantskog lososa u ogromnom padu zbog čega je njegov izlov bio zabranjen posljednje dvije godine. Između 2021. i 2022. procijenjeni broj ženskih jedinki atlantskog lososa u finskim rijekama pao je za između 42 i 78 posto, ovisno o rijeci, u usporedbi s prethodnim prosjekom, navodi se u nacionalnom izvješću u kojem su takve promjene nazvane “strašnima”.

No, kako piše The Guardian, utjecaj grbavca na ekosustave tih rijeka još uvijek je nepoznat. Postoji strah da ta vrsta u sebi nosi patogene poznate kao Renibacterium salmoninarum te Piscirickettsia salmonis, kojima mogu zaraziti atlantskog lososa ili druge elemente podvodnog ekosustava.

Suzbijanje invazivne vrste

Ružičasti lososi mogu postati brojniji od atlantskoga, hraneći se njihovim izvorima hrane i okupirajući njihova staništa. U velikim brojevima lešine uginulih grbavaca služe kao dodatna hrana za predatore u ribljem svijetu te disproporcionalno povećavaju njihovu populaciju. Također, velik broj uginulih riba tijekom jeseni mogao bi smanjiti razine kisika u vodi te ispustiti nepoznate nutrijente u rijeku i tlo njezinih obala.

To stvara toliku zabrinutost da su se norveška i finska vlada, koje vode prilično konzervativnu politiku kada je riječ o zaštiti lokalne flore i faune, odlučile udružiti kako bi skovale plan i suzbile invazivnu vrstu u svojim rijekama.

Uporaba umjetne tehnologije

Finska vlada potiče lokalne ribare i volontere da hvataju grbavce čim ih ugledaju, dok Norveška sufinancira izlov u nekoliko rijeka. Također, Norveška je napravila brane na svim glavnim rijekama, poput sofisticiranih ograda i plutajućih mrežastih klopki, kako bi spriječile grbavce da odu uzvodno.

U sve se uključila i kineska tehnološka tvrtka Huawei, koja je pomoću umjetne inteligencije stvorila svojevrsni alat prepoznavanja lica koji brani ulazak ružičastog lososa u rijeke, a propušta atlantskog.

Norveška vlada planira raspisati natječaje kojima bi financirala rješenja na bazi umjetne inteligencije kako bi zaustavila iduću invaziju ružičastih lososa koja se očekuje za dvije godine. “Sve zamke rade jako dobro”, kazao je Johan Henrik Hårdensson Berntsen s Norveškog instituta za istraživanja prirode, koji je zadužen za nadzor broja ružičastih lososa koji su uhvaćeni, a do sada ih je ulovljeno više od 239 tisuća.

Problem sa zamkama u Finskoj

No, u finskom dijelu rijeke Tane ta operacija baš i ne ide lagano. Uhvaćeno je tek oko 8000 grbavaca, a zamke su bile otvorene u nekoliko navrata jer su zaustavljale i ulazak atlantskog lososa.

“Vidimo migraciju oko 120 do 130 tisuća ružičastih lososa kroz sistem rijeke Tane”, kazao je Panu Orell, znanstvenik s Finskog instituta za prirodne resurse. Dodaje kako se radi o broju koji je dvostruko veći nego 2021. godine.

Njegov tim koristi sonare kojima nadziru 55 kilometara riječnog korita te lokalizirane podvodne kamere kako bi prebrojali ribu. Brojka kojom raspolažu je tek vrh sante leda, tvrdi Orell, koji citira predviđanja po kojima bi u Finsku narednih godina moglo doći nekoliko milijuna jedinki ružičastog lososa.

Nametnici ili resurs?

Istraživanje ruskih znanstvenika, koji desetljećima prate populaciju ružičastih lososa u njihovim rijekama, sugeriraju da ta vrsta može imati suživot s domaćim lososom u nekim rijekama, sudeći prema riječima Katherine Dunlop, istraživačice s Norveškog instituta za istraživanje mora. No, o tome se još puno ne zna. “Broj pitanja je podugačak. Postoje neki pozitivni i neki negativni efekti. Svaki riječni sustav može biti različit”, kaže Dunlop.

Njezin tim istražuje grbavce u rijeci Jakobselvi, koja prati granicu između Norveške i Rusije i jedina je na kojoj norveške vlasti mogu postaviti zamke za ribu. Dosad su otkrili da mlade jedinke odmah nakon mriješćenja odlaze u more te da se ne hrane hranom lokalnih riba, iako provode neko vrijeme u estuarijima rijeka.

Mlade jedinke atlantskog lososa hrane se jajašcima ružičastoga, dok se vrane, gavrani i galebovi hrane lešinama riba. “Ovo je nepoznata ekološka situacija. Jesu li ružičasti lososi nametnici ili resurs?”, pita se Dunlop.

‘Potrebno je napraviti promjene’

Erkinaro, koja s “građanima znanstvenicima” prati gdje jedinke ružičastog lososa završe nakon što uginu, proučava razine nutrijenata u vodi i postavlja iduća pitanja: ‘Kada riba istrune, može li se vidjeti efekt toga u dva tjedna? Dva mjeseca? Teško je zamisliti da uopće ne bi bilo efekta na koncentracije u nutrijentima”, tvrdi Erkinaro.

Ona tvrdi i da Norveška i Finska moraju napraviti određene promjene, bilo da implementiraju nova pravila kako bi zaštitili lokalne ekosustave ili da iskoriste grbavca kao drugi održivi izvor hrane i promijene strategiju komercijalnog ribolova. Čini se da je samo pitanje vremena kada će ružičasti lososi prijeći u Dansku, Baltičko more, pa čak i u Britaniju, piše The Guardian.