Iskopali smo iskustva par studentica (i jednog studenta) koje su pokušale objasniti zašto se bave prostitucijom

Vice je nedavno iskopao priče tri mlade prostitutke koje prenosimo. Zapravo, tehnički, dvije studentice i jednog studenta.

1. Claire

Druga sam godina studija povijesti i filozofije na jednom londonskom sveučilištu. Zaposlila sam se nakon prve godine, povremeno sam konobarila po bircevima i pubovima. Zarada nije bila nikakva. Iznos studentskog kredita nije pokrivao čak niti troškove stanarine, a kamoli troškove za život, hranu i putovanja. Počela sam zaostajati s učenjem jer sam radila večernje i noćne smjene.

U London sam se preselila sa sjevera, a kako moja obitelj nije baš bogata nije mi baš mogla niti financijski pomagati, piše Vice. Kad sam tek došla živjela sam s hrpom cimera što nije bilo baš najugodnije na svijetu, ali sam si zato, čim sam se počela baviti prostitucijom, mogla priuštiti vlastiti stan.

Oglašavam se preko interneta i imam vlastitu bazu stalnih klijenata. Posjećujem ih u njihovim domovima, a nalazimo se i po hotelima, odnosno na njihovim radnim mjestima. Radno vrijeme je fleksibilno i uklapa mi se u raspored.

U posao me uvela kolegica

Na prvoj godini faksa prvi put sam čula za kolegice koje se prostituiraju. Na nekom kolegiju upoznala sam jednu od njih, a ona me spojila s curom koja me uvela u posao. Objasnila mi je gdje se oglašavati, kako izbjeći loše klijente, a objasnila mi je i zakonski okvir koji regulira prava seksualnih radnika.

Posao koji radim ne sviđa mi se osobito. Iskreno, najviše se bojim da me policija ne uhvati jer ću dobiti dosje koji će se kasnije odraziti na moju karijeru. No, prostitucija je i dalje moja najbolja opcija. Ljudi, prostitucija je u studentskoj populaciji mnogo češća pojava nego što mislite, a još će i rasti s obzirom na stalni porast životnih troškova.

2. Harry

Muškarci me unajmljuju po satu – bilo za seks, bilo za društvo ili dejtove. U prostituciju sam ušao jer nisam imao za račune. Prijavio sam se na neku stranicu misleći da neće baš biti zainteresiranih, ali prevario sam se. Osjećaj je bio sjajan!

Moji prijatelji znaju čime se bavim, ali ne govorim to svima budući da prostituciju još uvijek prati poprilična društvena stigma. Jedan moj prijatelj me čak pokušao uvrijediti insinuiraći da sam obična ulična kurva, ali tome doista nije tako.

Zarađujem razumno dobro, dovoljno da platim sve račune, a još mi ostaje dovoljno i za druge društvene aktivnosti. No, moji prihodi nisu stalni. Kad se bavite ovime, morate biti svjesni činjenice da vam nova mušterija možda neće uletjeti istog trenutka kad ste potrošili sve svoje zalihe. Tako da se i dalje često nađete u besparici.

Završio sam na policiji

Zasad nisam imao nekih osobito pozitivnih iskustava, ali za mene ona predstavljaju muškarca koji bi mi mjesečno plaćao tisuće dolara kako bih mu bio dečko. Najneugodnije mi je, pak, bilo kad me jedan oženjeni muškarac pozvao u svoj ured na seks.

Rekao mi je da će me na porti najaviti kao kandidata koji je došao na razgovor za posao. Netko me je na kraju odveo do ureda, no umjesto u njegovoj kancelariji završio sam u golemoj sobi za sastanke gdje su ljudi doista mislili da sam došao na razgovor. Bilo je jako ponižavajuće. Lik se pratio da me ne zna, a na kraju se uključila i policija.

3. Abigail

Kao studentica bavila sam se različitim oblicima prostitucije. Osim klasične prostituke bila sam i domina, a povremeno sam radila i na telefonima odnosno pred web kamerama. Prije nego sam uopće počela razmišljati o prostituciji, negdje na prvoj godini, radila sam dva posla kako bih preživjela.

Morala sam raditi prekovremeno kako bih pokrila sve svoje troškove života što se na kraju odrazilo na moj akademski uspjeh. Jednostavno sam bila premorena i nisam se mogla usredotočiti na učenje.

Pretpostavljam da je odluka za prostituciju u mom slučaju bila vrlo pragmatična. Jedino što me zanimalo bio je novac. Osim toga, radno vrijeme je bilo fleksibilno pa sam mogla učiti kad sam trebala.