Tata joj je ostavio recept za jedno jednostavno jelo, a onda je ona promijenila karijeru, otvorila restoran i obogatila se

Prije no što je umro, otac Hiroe Tanake ostavio joj je nešto što joj je promijenilo život – recept za duboko prženo meso na štapiću. Bio je to čin ljubavi. Hiroe je obožavala tu tradicionalnu japansku uličnu hranu, poznatu pod imenom kushikatsu, a njen je otac pred kraj života sate provodio pokušavajući poboljšati recept.

Rukom pisani recept u kojem je detaljno opisano kako pripremiti to naizgled jednostavno jelo pomogao joj je da spasi svoj restoran od bankrota, da se uzdigne od zaposlenice na pola radnog vremena do potpredsjednice tvrtke koja se zove po njoj i učinio ju milijunašicom, piše Bloomberg.

How a lost recipe changed Hiroe Tanaka’s life.https://t.co/5L8S9Zsmmh pic.twitter.com/wbIuYIIQH7

— BloombergQuint (@BloombergQuint) April 24, 2017

Jelo koje je voljela kao dijete

“Zahvaljujem ocu svaki dan. Sve se dogodilo zbog njegovog recepta”, kaže Tanaka u intervjuu. Kompanija Kashikatsu Tanaka izašla je na burzu u rujnu, a njene su dionice do kraja prošlog tjedna narasle više od 50 posto. Lanac je prošao ogroman put od kad je otvoren prvi restoran u Tokyju, još u prosincu 2008. godine. Tanaka i Keiji Nuki, predsjednik kompanije, tada su u restoranu kupovali korištenu opremu kako bi prošli što jeftnije. Kushikatsu Tanaka danas ima 146 lokacija u Japanu i jednu na Havajima. Planiraju otvoriti još 40 ove godine.

Brzina kojom su narasli posebno je impresivna s obzirom na konkurenciju na japasnkom tržištu. I iako je za rast zaslužna i pametna poslovna strategiji bazirana na tome da hranu prodaju po najnižim mogućim cijenama, Tanaka kaže da je za njega itekako zaslužan i njen otac. Kushikatsu je zapravo pohano i duboko prženo meso ili povrće na štapiću koje se poslužuje uz umake. Radi se o čestoj uličnoj hrani iz Osake. Manje je poznato u drugim dijelovima zemlje. Jelo je nastalo kao brz i ukusan obrok za radnike. Kada je Tanaka bila dijete i kada bi ju netko pitao što želi jesti, uvijek bi rekla kushikatsu.

Njen je otac kushikatsu usavršavao godinama

Njen je otac shvatio nešto što drugi nisu – da je kuhanje, pa i tog najjednostavnijeg jela, umjetnost. Ulje, tijesto za pohanje i umaci moraju biti točno određenog okusa i kvalitete. Godinama je, u slobodno vrijeme od posla agenta za nekretnine, usavršavao kushikatsu za svoju kćer. A onda, kada je Tanaka imala 21 godinu, njen je otac preminuo. Tanaka je nastavila sa svojim životom. Radila je kao uredska službenica u jednoj marketniškoj agenciji i odustala od fakulteta književnosti.

Bezuspješno je pokušavala replicirati kushikatsu koji je radio njen otac. Negdje kasnih 90-ih počela je raditi s Nukijem, koji je u to vrijeme vodio jedan bar u Osaki. Kaže da se htjela posvetiti kuhanju. Kada se Nuki preselio u Tokio i otvorio restoran, Tanaka je došla za njim. Nuki joj je dopustio da u restoranu radi kushikatsu, iako joj još uvijek, ni uz pomoć profesionalnih kuhara, nikako nije uspijevalo replicirati okus kojeg se sjećala iz djetinjstva. Nakon par godina, vjerovala je da je kushikatsu koji je radio njen otac otišao zajedno s njim.

Recept je pronašla dok se pakirala

“Nije bilo jednostavno kako sam mislila. Počela sam misliti da ja to možda ipak ne mogu izvesti”, priča. U jednom su trenutku stvari krenule nizbrdo. Početkom financijske krize 2008. godine Nukijev restoran je ozbiljno gubio novac. Nuki je htio odustati, zatvoriti posao i vratiti se u Osaku. Tanaka na to nije pristajala. Ponudila mu je posuditi vlastitu ušteđevinu, no na kraju je ipak prihvatila da je s restoranom gotovo.

Recept je pronašla dok se pakirala. U jednoj je kutiji njen otac spremio razna pisma, predmete i uspomene. Među njima i recept za kushikatsu. Ni Tanaka ni Nuki nisu imali neka prevelika očekivanja o nečitkog i iskrižanog teksta na papiriću. “Otkriće uopće nije bio nekakav dramatičan trenutak. Nije pisalo ‘uspjeh zagarantiran’ ili tako nešto”, prisjeća se Nuki. Isprobali su recept i upalilo je. Bio je to kushikatsu koji je radio njen otac.

Tanakin dio sada vrijedi tri milijuna dolara

Odlučili su pokušati još jednom i otvoriti mali restorančić koji nudi kushikatsu u jednoj dosta jeftninoj četvrti Tokija. Kuhinju su napunili starim priborom, loncima i tavama. Puno ljudi im je govorilo da to ne rade. Da sigurno neće uspjeti. Bili su u krivu. Usprkos svim predviđanjima, Tanakin je kushikatsu postao viralan. Mušterije su doslovno čekale ispred vrata u jedan ujutro. Nuki je morao staviti još par stolova na terasicu. Susjedi su se žalili na gužvu i buku. Putnici u busevima u čudu su promatrali duge redove.

Nuki i Tanaka otvorili su drugi restoran, pa treći i četvrti. Kada su počeli dobivati konkurenciju, odlučili su postati franšiza. Tanaka, koja je prije no što je sve počelo radila na pola radnog vremena, danas je vlasnica 4 posto kompanije. Procjenjuje se da njen udio vrijedi 3 milijuna dolara. Kaže da su recept do sada vidjeli samo ona i Nuki. I tako će, kaže, ostati.