Jedan od najomraženijih poreza u Sjedinjenim Državama, zapravo ima duboke korijene u feudalizmu

Porez na nekretnine jedan je od najomraženijih i najkritiziranijih poreza u Americi, barem ako je vjerovati jednom istraživanju koje je provedeno prije tri godine, piše Atlantic. Mnogi kritičari se pitaju zbog čega ljudi moraju vladi plaćati nešto što posjeduju zauvijek? Ili, prema riječima jednog YouTubera, porez na nekretnine je zapravo oksimoron i on uopće nije američka tvorevina.

Što se toga tiče, YouTuber je barem oko jedne stvari bio u pravu – porez na nekretnine ne potječe iz Amerike. On svoje korijene povlači još iz doba feudalizma u Europi. Njega je 1066. godine stvorio engleski kralj Vilim I. Osvajač. Tada je porez na nekretnine funkcionira na idući način: kralj, ili osvajač, preuzeo je određenu zemlju na određenom području.

Kazna za neplaćanje zemlje

On bi je potom podijelio između svojih namjesnika i osoba koje su mu pružale podršku, a on bi mu, novcem ili uslugom, plaćali određeni iznos kako bi mogli zadržati tu zemlju. Zauzvrat, namjesnici su imali zaštitu kralja i mogli su iznajmiti svoju zemlju drugima koji bi na njoj živjeli i radili za određeni danak. Kazna za neplaćanje zemlje bila je oduzimanje zemljišta, što je u ono doba značilo, osim novčanog gubitka, gubitak statusa.

Sudeći prema Johnu Josephu Wallisu, profesoru povijesti ekonomije na Sveučilištu Maryland, taj porez se u to doba zvao slobodna i učestala tlaka. Osoba koja je je imala zemlju zvala se zemljodavac, a njegovi porezi, nosili su naziv tlaka. Prema dogovoru, osobe koje posjeduju zemlju moraju ostati lojalni kralju, koji također ima prava na zemlju.

Zemlja u kolonijama se mogla kupovati i prodavati

Nakon širenja preko Atlantika, engleski kralj Jakov I. osigurao je da se ovaj sustav prense zajedno s prvim naseljenicima u Jamestownu. Prema povelji Virginia Companya smatralo s da, kao u doba feudalizma, kralj mora štiti svoju zemlju u Jamestownu, a za uzvrat, ljudi koji tamo žive moraju mu dati određenu svotu od svoje zarade.

Sustav je funkcionirao tako da se zemlja u kolonijama mogla kupovati i prodavati sve dok novi zemljoposjednik nastavi plaćati određen danak kralju, a tako je bilo u svih 13 originalnih kolonija. To je motiviralo koloniste poduzetnike da osiguraju profit na vlastitoj zemlji, sudeći prema Jonathanu R. T. Hughesu, autoru knjige The Governmental Habit Redux.

U Latinskoj Americi nije postojao takav sistem

U kolonijama su ljudi mogli kupiti zemlju, a onda se ona mogla prenijeti na nasljednike puno lakše nego u Europi, gdje je ista obitelj imala zemlju u svom vlasništvu stoljećima. Unatoč tome, zemljoposjednici nisu mogli samo obitavati na toj zemlji jednom kada je ona bila u njihovom vlasništvu već su, s obzirom da moraju ispunjavati određene obaveze prema kralju, morali svoju zemlju učiniti profitabilnom kako bi je zadržali.

Prvi kolonizatori okrenuli su se obrađivanju zemlje, sjekli su drveće na njoj i lovili životinje. U Latinskoj Americi, u kojoj nije postojao ovakav sistem, doseljenici su mogli uzeti velike komade zemlje i ne raditi ništa na njima, što je rezultiralo time da zemlja nije bila razvijena. Feudalni sustav pomogao je kolonistima razviti američku ideju građanstva, koja je uključivala određena prava i dužnosti, piše Hughes.

Država preuzela ulogu kralja

Kasnije su vlasnici zemlje imali nevjerojatnu ulogu, s obzirom da su kao takvi postali izravno povezani s pravom na glasanje. Kada su se kolonisti pobunili, a vlasnici zemlje više nisu morali odgovarati kralju, nova američka vlada morala je na kraju otkriti tko je zapravao vlasnik zemljišta. Odlučeno je da će vlada zauzeti ulogu koju je nekada imao kralj.

Jednom kada je prema Sjeverozapadnom Pravilniku vlada imala svu zemlju, a država imala ulogu donatora, to je esencijalno značilo da postoji određena instanca koja prikuplja naknadu od zakupaca. Radi se o sličnoj situaciji kao kada je kralj posjedovao zemlju, ali je ovoga puta vitez mogao prikupljati naknadu.

Stvoren sistem sličan feudalizmu

Nakon Sjeverozapadnog Pravilnika, kada je zemlja prodana individualcu, država je imala pravo zauvijek prikupljati naknadu od te osobe. Radilo se sistemu koji je sličan feudalizmu, samo je on nosio naziv “najšire pravo na zemlju”. Osnovni princip i terminologija postoje i danas: svatko tko kupi kuću u legalnim dokumentima u kojima se navodi da posjeduje zemlju i imovinu, koja se oporezuje, vidjeti će termin “najšire pravo na zemlju”.

Radi se o vrlo neobičnoj critici iz povijesti prema kojoj su osnivači Amerike, koji su se često zalagali za ukidanje feudalizma, ipak zadržali taj ostatak starog svijeta. No, obrazloženje za to je vrlo jednostavno: bio im je potreban novac. Ustvari, savezna vlada nametnula je nacionali porez na nekretnine 1798., 1814., 1815., 1816. i 1861. godine. Porez iz 1798., na primjer, naplaćivao je kućanstvima teret za robove od 50 centi, kuću i zemlju.

Porezi na nekretnine opstali nakon feudalizma

Na taj način je prikupljeno, sudeći prema Wallisu, 2 milijuna dolara. Ovi porezi su često izazivali bijes kod stanovništva, koje bi se često bunilo, ali je sistem prikupljanja poreza na nekretnine, kao takav, opstao.

Čak niti u periodu kada je 1939. godine došlo do društvene pobune protiv dotadašnjeg sustava obrađivanja tla, prema kojem su seljaci radili za veleposjednike i kada su prosvjednici 1940. godine počeli napadati posjede, nije ukinut sustav koji je dopuštao porez na imovinu iako je feudalizam bio zabranjen u državnom ustavu. Prema revidiranoj verziji nakon pobune navodilo se da, čak ako se feudalizam u potpunosti ukine, porezi na nekretnine ostaju.