Ovaj par je 6 mjeseci jeo isključivo hranu koju nitko drugi nije htio, potrošili su 180 eura, a vrijedila je 18 tisuća

Kanadski filmaši Grant Baldwin i Jen Rustemeyer htjeli su saznati koliko hrane ljudi bacaju u smeće, a da je ona još jestiva. Tako su odlučili krenuti u izazov – kako šest mjeseci preživjeti jedući hranu koju nitko više ne želi jesti. Dogovorili su se da će konzumirati samo hranu koja je predodređena za otpad ili je već u njemu, te su smjeli jesti hranu koju su pripremili njihovi prijatelji i obitelj, ali samo kada bi bili u gostima.

Nakon šest mjeseci, kako piše Business Insider, taj par uspio je spasiti više od 18.442 eura vrijedne hrane, te su potrošili oko 184 eura na namirnice. Cijelo iskustvo pretočili su u dokumentarac Just Eat It: A Food Waste Story.

Iako su provotno planirali plaćati hranu, većina supermarketa nije im željela prodati hranu kojoj je istekao datum, pa su se morali snalaziti na drugačije načine.

Neznanje oko datuma

“Pronašli smo kontejner u blizni supermarketa koji je uvijek bio ispunjen hranom. U njemu se nalazila hrana čiji je rok valjanosti istekao ali često je tu bila i hrana čiji je rok trajanja bio u redu”, otkriva Baldwin. Naglašava da najviše otpada hrane dolazi iz kućanstava, dijelom zbog zbunjujućih datuma valjanosti koji se nalazi na proizvodima.

Na etiketama hrane nalaze se dva datuma, onaj do kada treba prodati hranu i onaj do kada je hranu najbolje konzumirati. Ali preplašeni kupci često gledaju samo prvi datum umjesto potonjeg i nepotrebno bacaju hranu.

“Oko 60 posto potrošača baca hranu puno prerano, jer ne razumiju što ti datumi znače”, objašnjavaju. Kao rezultat toga, u kućanstvima se stvara gubitak od 15 do 25 posto hrane koju kupite. Drugi veliki problem je u tome što u trgovinama neće prihvatiti proizvode, a to se prvenstveno odnosi na voće i povrće, koje ne izgleda savršeno. Čak i ako su u potpunosti jestivi, takvi se proizvodi neće naći na policama.

Strogi estetski standardi

“Bio sam na plantaži banana i nakon jednog dana žetve skupio se pun kamion banana koje nisu bile za slanje u trgovinu”, otkriva Baldwin, dodajući da zbog estetskih standarda one ne dolaze do kupaca.

U prvom mjesecu, Baldwin i Rustemeyer donijeli su kući hranu u vrijednosti od 1039 eura. “Iako smo pokušali platiti za to, većina nam nije dala i završili smo s potrošenih 30 eura”, rekao je Rustemeyer.

Jednog dana Baldwin je pronašao ogroman kontejner u potpunosti ispunjen humusom. “Prvi trenutak sam pomislio da zasigurno nešto nije u redu s njime, jer tko bi bacio toliku količinu hrane, no onda sam pogledao datum i vidio da na njemu piše da se humus može koristiti još tri tjedna”, priča Baldwin. No, to nije bio usamljen slučaj, Baldwin je pronašao i organske čokoladice vrijedne 11.987 eura.

Pogrešne deklaracije

Ni njihov datum konzumacije nije bio istekao, a Baldwin zaključuje da su one bačene jer su naljepnice na njima bile samo na engleskom jeziku, a ne i na službenom francuskom. Ali zahvaljujući tim čokoladicama postali su najpopularnija kuća u ulici za Noć Vještica.

“Prilično sam siguran da ljudi misle da smo jeli ostatke hrane. No, to nije točno. Jeli smo poprilično dobro i kvalitetno”, naglašava Baldwin. Pred kraj projekta, njihove kuhinjske police bile su prepune hrane tako da su na kraju pozvali prijatelje na gozbu.

Večera za prijatelje

“S jedne strane, jako sam sretna, jer smo pronašli hranu i to je stvarno uzbudljivo”, objasnila je Rustemeyer. “A onda, s druge strane, osjećam se toliko krivom jer je stvarno sramota da se toliko hrane baca i ide na otad. To je stvarno depresivno”.

Tijekom šest mjeseci, Baldwin i Rustemeyer potrošili su 184 eura na hranu a spasili su hranu u vrijednosti većoj od 18.442 eura.