Profesorica sa Stanforda tvrdi da je računanje prstima, zapravo, dosta važno za razumijevanje matematike

Korištenje prstiju za računanje, što smo često kriomice činili u djetinjstvu, učitelji matematike znaju ismijavati. Istraživanje sa sveučilišta Stanford, objavljeno online na stranici youcubed, prekida vjerovanje da računanje na prste nije za pametnu djecu, piše Quartz. Profesorica matematike Jo Boaler navodi studije iz područja neuroznanosti koje se fokusiraju na dio mozga koji je odgovoran za percepciju i prikazivanje prstima. Ona kaže da su vizualni tragovi i veze u mozgu ključ učenja i razumijevanja matematike.

Radeći na studiji 2015. godine, Boaler i kolege utvrdili su da, u stvari, mi vidimo prste u svome mozgu pa čak ako ih ne koristimo dok računamo. Kod 39 djece dobi 13 godina, uočene su složene suptrakcije regije mozga koje se osvijete čak i ako učenici ne koriste prste da bi došli do rezultata.

Znanje aritmetike se povećava korištenjem prstiju

Druga studija na 47 šestogodišnjaka, zaključila je da se znanje aritmetike povećava ako ih se uči kako da razlikuju i koriste prste kod računanja. Percepcija prstiju je toliko važna da je vjerojatni razlog što pijanisti i drugi glazbenici često prikazuju bolje znanje i razumijevanje matematike nego ljudi koji ne sviraju neki instrument.

Iako su uzorci u studiji relativno maleni, Boaler upozorava da je obeshrabrivanje đaka da koriste prste kada računaju zapravo način na koji se ograničava i otežava njihovo razumijevanje matematike, a ujedno i razvoj mozga zbog kojega trpimo u odrasloj dobi.

Primjer Einsteina i Edisona

Vizualni pristup učenju matematike u školama ne koristi sve prilike. Učenici koji slabo memoriraju i koriste brojeve ali imaju snažnu moć vizualizacije i prikazivanja, smatraju se nedovoljno bistrima.

Nevizualni pristup matematici i računanje na prste je možda razlog da su neki od najpametnijih znanstvenika u povijesti svijeta Albert Einstein i Thomas Edison, na primjer, bili otpisani od svojih učitelja i smatrani glupima.