Jeste li znali da je imela parazit koji ubija stabla? Kako je nastala veza s Božićem i običaj ljubljenja ispod njezinih grana

Imela nije tipičan grm, ona je parazit koji napada živa stabla. Pa odakle onda romantična božićna priča o imeli i običaj ljubljenja ispod njezinih grana?

Imela je poluparazit, što znači da dio potrebne energije dobiva fotosintezom, a ostatak crpi iz drugih biljaka. Postoji oko 1000 vrsta imele. Vrste imele su evoluirale kako bi rasle na raznovrsnim domaćinima, u rasponu od borova do kaktusa, ali imela koju se najčešće povezuju s europskim mitovima poput ljubljenja za Božić, obično se nalaze na velikim listopadnim stablima.

Taj opaki parazit može ubiti svoga domaćina. Imelino sićušno korijenje prodire u kambij, sloj kore iz kojeg izvlači vodu i hranjive tvari, polako slabeći stablo. Zrelo stablo može bez problema izdržati malu količinu imele, ali ako se ona jako raširi, stablo na kraju umire, jer je život doslovce isisan iz njega. Imela ne okupira cijele šume, tek poneko stablo. Ekolozi ju vide kao važan dio ekosustava, budući da su njezine bobice glavni izvor hrane pticama, a njezino gusto lišće korisno im je za gniježđenje.

Eliksir koji liječi neplodnost

Imela se razmnožava sjemenkama, ali je razvila sposobnost prilagodbe kako bi spriječila da sjeme padne na tlo gdje ne bi niklo. Biljka ima bjeličaste prozirne bobice. Neke su vrste otrovne, a sjemenke su prekrivene ljepljivom tvari, viscinom, pa se prilijepe za sve na što padnu. Uglavnom padaju na grane visoko na drveću, a njima se zimi hrane ptice koje ih zatim izlučuju.

Razne drevne kulture poštovale su ovu biljku Jedna od najpoznatijih legendi je ona o nordijskom bogu Balduru kojeg se smatrao nepobjedivim sve dok ga napadač nije ubio strijelom napravljenom od imele. U drevnoj keltskoj ceremoniji druidi bi žrtvovali dva bijela bika, a zatim bi se penjali na hrast kako bi ubrali imelu i napravili eliksir koji liječi neplodnost. Vjeruje se da je zbog toga rituala imela danas povezana s ljubavlju i romantikom.

Povjesničari ne znaju kako je došlo do veze s Božićem, ali se čini da je povezanost imele s plodnošću i zimom polako oblikovalo modernu božićnu tradiciju. Logično je da se imela sa svojim zimzelenim lišćem i atraktivnim crvenim ili bijelim bobicama unosi u kuću tijekom zimskih mjeseci, baš kao i grančice bora i božikovine.

Farmaceutski pripravci od imele

Vjeruje se da je već u 18. stoljeću ljubljenje ispod imele u vrijeme Božića bilo prilično raširena tradicija, iako prva jasna povijesna referenca na taj običaj dolazi iz 1820. godine. Pisac Washington Irwing tada je napisao: “Imela je objesila svoje grane s lijepim bobicama, stvorivši neposrednu opasnost za sve lijepe kućne pomoćnice.”

Imela se u povijesti nije koristila samo za liječenje neplodnosti, nego i protiv epilepsije, visokog tlaka, artritisa i mnoštva drugih bolesti. U moderno doba stekla je reputaciju biljke koja pomaže protiv karcinoma. Iako su provedene brojne studije, malo je dokaza da je učinkovita protiv te bolesti. Ipak, farmaceutski pripravci imele dostupni su u Švicarskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.

Imela se može uzgajati, a za najbolje rezultate sjeme je potrebno prikupiti u rano proljeće kad je plod posve zreo. Stablo na kojem se nalazi imela od koje se skuplja sjeme, mora biti iste vrste kao ono na kojem će se uzgajati. Na komadu kore nježno se ureže prorez i tamo se smjeste sjemenke, na razmaku od nekoliko centimetara. Što više sjemena to bolje, jer je klijavost niska. Ne treba je zalijevati ili gnojiti. Potrebno je imati strpljenja jer treba najmanje pet godina da biljke sazriju i daju bobice.